Gračanlije nisu zaboravile svog šereta Esada Huskanovića Šolaju. Esad je bio omiljeni među običnom rajom u svome gradu koji je svojim vicevima nasmijavao sve generacije te tako širio pozitivnu energiju. Na bolji svijet preselio je u 71. godini.

- Jučer se navršila godina otkako nas je napustio naš Esad Huskanović, poznatiji po nadimku Šolaja. Mi, njegovi prijatelji, okupili smo se da se prisjetimo njega i njegovog života, dosjetki i viceva, njegove pozitive i šarma. Sjećam se, on bi svako jutro, bili zima ili žarko sunce, stigao na „svoju“, treću po redu klupu u glavnoj ulici u Gračanici. Okupljao je dokone Gračanlije kako bi se komentirale teme o svemu i svačemu, a pao bi i pokoji trač.

Sve u granicama, da se ko ne uvrijedi - kazao je Mirsad Čamdžić.

Povodom toga, postavljena je i ploča na Esinoj klupi na kojoj piše „Sjedi i nasmij se“ te poruka „Dan bez smijeha je izgubljen dan“, a otkrio ju je njegov najbolji prijatelj Mehmed Salihbašić Mela.

Također, gračanički harmonikaš Salih Bejtić odsvirao je i otpjevao pjesmu „Harmoniko moja“, koju je Eso najviše volio, a Mirza Sumbić je svih tridesetak Esinih prijatelja, među kojima su bili Omer, Maho, Cuco, Hodža, Šinja, Dile, Čamac, Taso, Salih, Ševa, Mirza, Hasan... počastio kafom. Njima su zahvalili Esin brat Ćamil i rodbina Huskanović.