Na jučer održanoj konferenciji „Bosanskohercegovački mirovni sporazum puni 25 godina“, u organizaciji Austrijskog instituta za međunarodne odnose i Instituta “Karl Renner” - Međunarodni institut za mir (IIP), jedan od govornika bio je Hanes Svoboda (Hannes Swoboda), socijaldemokratski političar iz Austrije, dugogodišnji zastupnik u Evropskom parlamentu te, također, svojevremeno i predsjednik „Progresivne alijanse socijalista i demokrata“, evropske grupe socijaldemokratskih stranaka.
U intervjuu za „Dnevni avaz“ Svoboda je govorio o godišnjici Dejtonskog sporazuma, rezultatima koje je naša zemlja ostvarila od njegovog potpisivanja te perspektivama za izmjenu Ustava.
Dvadeset i pet godina nakon potpisivanja Dejtona, teško se oteti utisku da je prije petnaestak godina klima u BiH za saradnju i reforme bila mnogo optimističnija nego danas, kada svjedočimo sve većim etničkim tenzijama i zapaljivoj retorici, ali čujemo i otvoreno zagovaranje otcjepljenja Republike Srpske od Milorada Dodika. Kako Vi gledate na to?
- Dejtonski sporazum je i koncipiran tako da svakoj etničkoj grupi daje određena prava i pozicije na svim nivoima vlasti. Ali jednom kada sam sistem bazirate na etničkim podjelama, i sami političari, naravno, različitim intenzitetom i uz nekoliko izuzetaka, prirodno slijede politiku da oni mogu biti relevantni samo ako čine nešto isključivo za svoju etničku grupu. To je velika mana Dejtona, to što je sistem jednostavno tako koncipiran da političarima nije u interesu da išta urade za zemlju, jer, ako u fokus stave državu Bosnu i Hercegovinu, pripadnici njihovog naroda će se žaliti na njihovo djelovanje. To vidite na primjeru Željka Komšića, gdje se hrvatsko stanovništvo žali da on nije njihov predstavnik jer nije primarno orijentiran na etničko predstavljanje Hrvata. Drugi je propust svakako napravila Evropska unija, što članstvo BiH u ovoj organizaciji nije učinila dovoljno atraktivnim da pruži motivaciju bh. političarima da se posvete reformama i okrenu budućnosti.
Znači li ovo da Bosni i Hercegovini zapravo treba novi ustav kako bi mogla naprijed?
- Da. Bosni i Hercegovini treba novi ustav koji će dati više moći državi kao cjelini, a manje etničkim grupama i entitetima.
Mislite li da je to zaista moguće uzimajući u obzir podijeljenosti i etničke tenzije koje vladaju na političkoj sceni?
- Teško je, ali moguće je ako se usaglase Sjedinjene Države i Evropska unija i natjeraju za sto ne samo sve ključne političare iz BiH nego iz Srbije i Hrvatske, jer se ne smiju zaboraviti tijesne veze između Srbije i Republike Srpske, i snažan utjecaj na ovaj entitet. Uz kvalitetan dijalog i istrajnu inicijativu, vjerujem da do promjena Ustava može doći. Naravno, za to je potrebno vremena, neće se desiti preko noći, ali uz pravi angažman, u periodu od pet-šest godina mogla bi se postići promjena, a svakako je neophodna.
Mnogi su skloni reći da su politike Evropske unije kao cjeline bile prilično neodređene i nekonzistentne prema BiH te da EU nema nikakvu jasnu strategiju prema našoj zemlji. Slažete li s ovom konstatacijom i ima li EU uopće jedinstvenu politiku prema Bosni i Hercegovini?
- Budimo iskreni, Bosna i Hercegovina i cijeli region nisu u centru evropske politike. Imaju druge brojne izazove poput ''Brexita'', imamo klimatske probleme i ostale izazove. Usljed činjenice da se i nije previše bavila Bosnom i Hercegovinom, EU u tom pravcu nije razvila nikakvu jasnu strategiju, a sporost u provođenju potrebnih reformi prema evropskim integracijama, odnosno udaljenost BiH od članstva u EU, zapravo olakšava Evropskoj uniji da se ne bavi vašom zemljom i razvije prema njoj bilo kakvu jasnu strategiju. Stav je otprilike ovakav: ako ne žele da provode reforme, uredu, nije nas ni briga. Ali ovo je, po meni, pogrešan pristup. Treba nam radikalna reforma u odnosu Evropske unije prema BiH i jasna strategija, ali to je zadatak i svih političara u regiji, da uvjere Evropsku uniju koliko je važno da ima miran i razvijen zapadni Balkan.
- Nakon 25 godina od Dejtona, rekao bih da je čaša i napola puna i napola prazna. Imamo mir, imamo neki napredak, ljudi mogu živjeti u miru, poštujući jedni druge, no na vitalnim pitanjima, kao, naprimjer, reformi, napretka, izgradnje budućnosti, nije dovoljno urađeno. I dalje ne postoji dovoljno odlučnosti prema evropskim integracijama, demokratskom razvoju i prevazilaženju etničkih razlika - kaže Svoboda.
