Srbijanska spisateljica Biljana Srbljanović, napisala je tekst o živoj lomači u Višegradu naivajući ovaj monstruozni čin jednim od najstrahobitijih zločina u histoji bivše Jugoslavije. 

Njenu objavu prenosimo u cjelosti: 

Evo nekoliko rečenica iz presude:

- Milan Lukić, Sredoje Lukić i drugi prisilili su otprilike 65 žena, djece i starijih muškaraca, bosanskih muslimana, da uđu u jednu sobu u kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici u Višegradu, u naselju Nova Mahala. Dok je Sredoje Lukić čekao napolju, Milan Lukić i jedan drugi muškarac naredili su svim ljudima da uđu u sobu i prisilili ih da im predaju sav svoj NOVAC I NAKIT. Dok se to odvijalo, svi ljudi, UKLJUČUJUĆI ŽENE I DJECU, bili su pretreseni DO GOLA. Milan Lukić, Sredoje Lukić i Mitar Vasiljević zaključali su i zabarikadirali ove ljude u kuću kako bi sprečili njihov bijeg. Kasnije, dok su Sredoje Lukić i Mitar Vasiljević stajali iza njega, Milan Lukić je otvorio vrata, na pod stavio zapaljivu napravu i zapalio fitilj. Cijelu kuću je za nekoliko sekundi zahvatio plamen i ona je nastavila da gori sljedećih sat vremena. Neki ljudi pokušali su da iskoče kroz prozor, ali Milan Lukić i Sredoje Lukić stajali su napolju i pucali na njih dok je Mitar Vasiljević osvjetljavao žrtve. Povici i vrisak ljudi u kući mogli su se čuti još otprilike dva sata nakon što je započeo požar. Svi ljudi zaključani u kući, osim njih šestoro, izgubili su život. Žrtve su ili poginule u požaru ili su ustrijeljane pokušavajući da pobjegnu. Među žrtvama je bilo nekoliko male djece i beba, i 46 članova jedne porodice...

Zločinci su, dakle, žive ljude spalili za dukate i zlatne zube, golu decu u vatru pobacali, satima slušali njihove jauke i pucali u svaku dušu koja je pokušala da se spasi iz buktinje.

Eto zašto nije dosta priče o prošlosti, eto zašto ću uvek biti za „Koaliciju za mir“.

ŠTA NIJE JASNO?