U Bosni i Hercegovini imamo jednu kontinuiranu tendenciju kantoniziranja društva i uma, koji dodatno onemogućuju da se fokus usmjeri na strateška pitanja države i društva, a politička polarizacija na nižim nivoima ide do te mjere da se kod građana stvara predstava da su institucije koje su im i najbliže, postale svrha same sebi.  

Izjavio je ovo u intervjuu za „Dnevni avaz“ prof. dr. Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, analizirajući aktuelnu političku situaciju u našoj zemlji.

Turčalo je za naš list govorio i o predsjedničkim izborima u Hrvatskoj te kako će pobjeda Zorana Milanovića utjecati na odnose prema BiH, o radikalnom islamu, obrazovanju u BiH...

Strateška pitanja države i društva

Krajem prošle godine dobili smo vlast na državnom nivou nakon godinu pregovora i stagnacije. Može li naša zemlja konačno krenuti naprijed?

- Ovo je pitanje koje sebi možemo postavljati nakon svakog izbornog ciklusa. I teško možemo dati jednoznačan odgovor. Kretanje naprijed pretpostavlja zaustavljanje destruktivnih politika, koji na dnevnoj osnovi propituju samu egzistenciju države, nastoje podržavotvoriti entitet na račun države Bosne i Hercegovine ili dodatno etnicizirati ionako etniciziran politički sistem kroz insistiranje na izbornom zakonodavstvu koje zanemaruje presude Evropskog suda za ljudska prava.

Usto imamo jednu kontinuiranu tendenciju kantoniziranja društva i uma, koji dodatno onemogućuju da se fokus usmjeri na strateška pitanja države i društva, a politička polarizacija na nižim nivoima ide do te mjere da se kod građana stvara predstava da su institucije koje su im i najbliže, postale svrha same sebi.

U takvim okolnostima, čak i kada imate neke pozitivne ekonomske pokazatelje, građanin je opterećen osjećajem neizvjesnosti i spremniji prekinuti s društvom, odlazeći.

Najavljuje se investicioni zamah uspostavom Vijeća ministara, odnosno aktiviranje projekata od dvije milijarde maraka. Može li ekonomija biti taj ujedinilački faktor za, očito, poremećene odnose između tri konstitutivna naroda?

- Pretpostavka da ekonomija ostvari takav efekt jeste racionalno djelovanje onih koji kreiraju politike i donose odluke. Bez toga - u bosanskohercegovačkim okolnostima - učinkovitost ekonomije da proizvede integracijski i kooperacijski efekt ostaje samo u domenu teorijskog.

Izborni zakon veže se uz formiranje vlasti u Federaciji. Može li se postići dogovor o izmjenama Izbornog zakona kojima bi bili zadovoljni i Bošnjaci i Hrvati i Srbi? Kakvo bi, prema Vama, trebalo biti ovo rješenje?

- Čini se da smo u nekoj vrsti ćorsokaka zbog povezivanja Izbornog zakona i formiranja vlasti. Smatram da tačka izlaza iz ćorsokaka ne može biti truhli kompromis koji bi rezultirao izbornim zakonodavstvom koje će zanemariti presude Evropskog suda za ljudska prava.

Tačka susreta, prema mom mišljenju – koliko god to utopijski zvučalo – trebala bi biti upravo implementacija tih presuda, počevši od „Sejdić – Finci“ do „Zornić“, „Pilav“ i drugih. Ako to ne može biti tačka susreta, onda se postavlja pitanje iskrenosti kada ti isti akteri govore da su strateški opredijeljeni za članstvo u EU.

Često se može čuti da je Dejton „luđačka košulja“ BiH. Može li naša zemlja s ovakvim uređenjem u Evropsku uniju i NATO?

- Ovdje ću u odgovoru namjerno ostaviti po strani sve druge faktore poput raspoloženja članica Unije prema širenju i sl. Dovoljno je pročitati Mišljenje EU o zahtjevu za članstvo i popratni analitički izvještaj koji smo dobili polovinom prošle godine da bi još jednom postalo kristalno jasno da, bez ozbiljnih unutrašnjih strukturalnih promjena koje bi ojačale kompetencije države, članstvo kao konačni cilj jeste samo maglovita aspiracija.

Kako komentirate pobjedu Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj? Kako će to utjecati na odnose sa BiH?

- Kombinacija podjele na desnici te unutar samog HDZ-a u Hrvatskoj uz višeputno pokazan nedostatak kompetencija predsjednice Grabar-Kitarović tokom javnih sučeljavanja s protukandidatima, donijela je kandidatu ljevice i lijevog centra Zoranu Milanoviću pobjedu.

Na odnose između Bosne i Hercegovine i Hrvatske ljekovito bi djelovalo ako bi se novi predsjednik suzdržao od nastojanja da uređuje bosanskohercegovačku unutrašnju politiku te daje orijentalističke izjave, naročito o Bošnjacima, što je bila česta praksa njegove prethodnice.

Ne možemo govoriti o radikalnom islamu

Bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović često je upozoravala na radikalni islam u BiH i našu zemlju okvalificirala kao opasnost po Hrvatsku i EU. Nešto slično govorio je u Milanović u izbornoj kampanju. Je li radikalni islam u BiH zaista prijetnja EU?

- Grabar-Kitarović svojim je izjavama kontinuirano promovirala diskurs po kojem je islam inherentno radikalan te da je radikalizam neodvojiv od svjetonazora Bošnjaka, što joj je često služilo kao „moralno“ opravdanje za različite intervencije u bosanskohercegovačku unutrašnju politiku. Milanović je napravio jedan izlet u tom pravcu tokom izborne kampanje. Ne možemo unaprijed ocjenjivati da li će u tom smislu imati kontinuitet sa svojom prethodnicom.

A ono što se definitivno treba pojasniti jeste da ne možemo govoriti o radikalnom islamu ili nekoj drugoj radikalnoj vjeri. Ono što postoji to su radikalni pojedinci koji takva svoja ponašanja religiziraju i za svoja radikalna ili ekstremna ponašanja nude religijsku argumentaciju.

Unutrašnja pitanja nastavljaju opterećivati EU

Hrvatska je preuzela predsjedavanje EU. Može li BiH imati koristi od toga na svom putu ka EU?

- Nemam neka velika očekivanja s obzirom na to da Uniju nastavljaju opterećivati unutrašnja pitanja od Brexita do kohezijske i fiskalne politike, koja uz novi razvoj situacije u Iranu, ne dopuštaju da se regija pozicionira na vrh agende tokom hrvatskog predsjedavanja.

Potrebno sistemski reformirati obrazovanje

Kako Vi gledate na sistem i kvalitet obrazovanja u BiH? Trebamo li se brinuti o budućnosti kada je u pitanju obrazovanje mladih? 

- Skoro kao floskula djeluje kada kažemo da je potrebno sistemski reformirati obrazovanje. U praksi se o reformi govori onako prigodničarski ili u situacijama kada dobijemo neke nepovoljne rezultate poput PISA testiranja. Ovi rezultati, koliko god bili nezadovoljni njima, prilika su da se odrede neke strateške smjernice u reformama svih nivoa obrazovanja, jer se radi o međusobno ovisnim sektorima - od predškolskog do visokog obrazovanja.

Dosad smo u reforme - od devetogodišnjeg osnovnog do bolonjskog visokoškolskog obrazovanja - ulazili eksperimentalno bez propitivanja rezultata eksperimenta. Kada govorim o sektoru u kojem ja radim, smatram da nam u visokom obrazovanju nedostaje objektiviziranje kriterija u naučnoistraživačkom radu, kvalitetu nastavnog procesa, napredovanja i sl. Potrebno je, naravno, naći neku vrste mjere kako ne bismo prenormirali cijeli proces, ali trenutno imamo okvire koji pružaju previše prostora za slobodne interpretacije, što negativno utječe na kvalitet.