Ministri vanjskih poslova 28 država članica Evropske unije danas su usvojili zaključke o proširenju na zapadni Balkan te odnosima s Turskom.  

Kada se iščita relativno obiman materijal, zaključak je sasvim jasan: dan ulaska bilo koje od balkanskih zemalja nikada nije bio dalji!

Evropska perspektiva blijedi, bez obzira na to što Unija i dalje ostaje najmanje loša od svih opcija koje su pred nama.

Najviše razloga za nezadovoljstvo imaju Sjeverna Makedonija i Crna Gora.

Prva je morala promijeniti ime i progutati cijeli niz vrlo gorkih pilula da bi sada, osim tapšanja po ramenu, doživjela da joj se ne odredi početak pregovora s EU. Zvanično Skoplje ima sve razloge biti u najmanju ruku nezadovoljno.

Crna Gora, pak, najdalje je odmakla u pregovorima. Od 35 poglavlja otvorila je čak 32. Privremeno su zatvorena tri. Poređenja radi, Srbija, iako se spinuje da je uspješna priča, nije ni pola od ovoga napravila.

Zvanična Podgorica je u zaključcima Vijeća ministara EU "izribana" zbog nedostataka u oblasti vladavine prava, a posebno na polju borbe protiv korupcije i šverca ljudima.

Kosovo nema razloga da posluša išta što ima za reći Brisel. Niti to Priština i radi.

EU je pala na ispitu i u ovoj državi.

Kosovo je ispunilo sve uvjete za ukidanje viznog režima, pa i više od toga. Unija zauzvrat nije ispunila obećanje i sve ukazuje na to da to neće ni uraditi.

Da, Brisel jeste u pravu za svaku rečenicu koju je naveo o svakoj od država ovog dijela Evrope koje (makar deklarativno) žele postati dio napredne porodice.

Ali zaključci pokazuju da formulacija istaknuta odmah na početku o tome da je širenje EU strateški prioritet ipak puka floskula.

Unija, to je sve očitije, nema kvalitetne odgovore ni na mnogo veće izazove negoli je ovaj balkanski i opet je "kupila vrijeme" koje će protratiti.

Istina, Makedoniji i Albaniji je najavljeno da će najkasnije do oktobra ove godine biti dat jasan odgovor na pitanje početka pregovora o članstvu.

Neko će reći da se treba sačekati izbor nove Evropske komisije.

Ne treba! Zna se najvjerovanija većina u Evropskom parlamentu koja će dati funkcionere. Zna se da ta nova većina neće donijeti nikakav bitan kvalitativni iskorak ni kada je proširenje u pitanju.

Odlazeća Evropska komisija te diplomatski servis EU (EEAS), kada je Balkan u pitanju, osim fraza da je to sastavni dio Unije po svemu, samo se trebaju ispuniti uvjeti, nanijeli su više štete nego koristi proširenju.

Ključni igrači Unije dopustili su sebi da se upuste u preopasnu igru preseljenja naroda i crtanja novih granica na Balkanu. Taj čin, kao ništa drugo, pokazao je koliko u Briselu ne znaju šta će s Balkanom, a još manje s Turskom.

EU sve češće i sve brutalnije krši vlastita obećanja data državama zapadnog Balkana.

Umjesto evropeizacije ovog regiona, sve više vidimo balkanizaciju Evropske unije. I to se neće izdobriti.