Nikakvo iznenađenje, šok ni skandal nije ono što se jučer (ponovo) desilo na sjednici Predsjedništva BiH, već je to uobičajena matrica po kojoj svira dobro uhodani raštimani orkestar.

I u rijetkim trenucima kada bi se trojac Dodik – Komšić - Džaferović uspio dogovoriti o terminu sjedeljke, epilog tog sijela već je svima postao očigledan i jasan – tri čovjeka, tri različite izjave, tri zaključka, nijedan kompromis.

Loš tandem

Tako je bilo i jučer. O pitanju migrantske krize koja drma Krajinu i izvlači gorčinu i frustraciju iz ljudi koji svaki dan kubure s nepoznatim ljudima iz drugih krajeva svijeta, trojac se, naravno, nije mogao dogovoriti.

Bez ulaženja u opravdanost zahtjeva da vojska ide na granicu i raspoređivanja Frontexa i migrantskih kampova u cijeloj državi, zabrinjava činjenica da se tri člana Predsjedništva BiH, izabrana direktno od građana, nisu uspjela dogovoriti o onome što direktno utječe na živote ljudi. Da stvar bude gora, još je jednom dokazano da je migrantska kriza postala političko pitanje. Svoje stavove medijima su saopćili odvojeno i na različite načine. Dodik ispred Predsjedništva, Džaferović u Predsjedništvu, a Komšić saopćenjem.

Slično, ako ne i isto, dešava se i na svim drugim poljima. Iako je nedopustivo, arogantno, na momente i bahato ponašanje Milorada Dodika, čudi potpuna indolentnost ostala dva člana, Željka Komšića i Šefika Džaferovića, koji bi, bar prema ranijim najavama, trebali činiti tandem koji će se žustro, žestoko i hrabro suprotstaviti upravo Dodiku.

Posljednji primjer takve njihove mlohavosti bio je Dodikov put u Rusiju. Tek na upit novinara, Džaferović je kazao da Dodik nema saglasnost ostala dva člana za taj put i da se radi o neslužbenoj posjeti. Dodik misli drugačije. Otišao je, a išao je i ranije, i pričao svoju priču i gurao svoj i/ili interes RS.

Umjesto da se dvojac zajedno s Dodikom uputi gdje god i on naumi ići i tako onemoguće njegovo soliranje, Džaferović i Komšić sjede i iz svojih udobnih kabineta šalju saopćenja.

Nespremno i naivno

Za to vrijeme, država je u potpunom ofsajdu, bez vlasti, bez ikakvog napretka, ali s nazatkom.

Iz šupljih prepucavanja koja nastanu može se zaključiti da upravo to stanje bez akcije, odnosno zamrznutog konflikta ostalog iz izborne kampanje, svima odgovara. Dodik je poveo već debelom razlikom, a čini se da je drugi tim u utakmicu ušao nespremno i naivno.

Nedostaje hladna i mirna glava

Kada se sve uzme u obzir, posebno je zanimljivo analizirati poruke koje su stizale u izbornoj kampanji. Tada se provlačila ideja, misao da je u Predsjedništvu BiH bolje imati Komšića nego Dragana Čovića, jer se tako „lakše boriti“ protiv Dodika.

Sada je jasno da se takva ideja urušila kao kula od karata. Predsjedništvu nedostaje kohezivni faktor, hladna i mirna glava (iz kojeg god naroda da dolazi) koja će uspjeti izvući kakav-takav politički kompromis koji će malim, ali važnim koracima ovu zemlju vući naprijed.