Vukosova Klanco, žena heriona, nikada nije izdala ljubav svog života. Ona je u ekskluzivnoj ispovijesti za „Avaz“ prošle godine otovrila svoju dušu, a u jednoj rečenici je opisala sve ono što je njoj i njenoj porodici urađeno u proljeće 1992. godine u Vlasenici.
„Sve su mi uzeli i uništili, ali im nisam dozvolila da mi uzmu dušu, da mi uzmu svetu ljubav i sjećanje na moga rahmetli supruga Muju Klancu!“, rekla je Vukosava Klanco.
Na svom Facebook profilu danas je napisala kako se sutra zove Vlasenica, jer je za nju i njenu porodicu sutra najteži dan. Facebook status žene heroine prenosimo u cjelosti:
Sutra će ponovo osvanuti dan, poslije kojega nikada više neću biti ista..
Osvanut će dan, kada su oni kao ptice grabljivice srušili nase toplo gnijezdo i iz njega tebe nazor ukrali, iz zagrljaja našeg otrgli..
Sutra će ponovo osvanuti dan, kada su oni pokušali svjetlost moje duše prekriti svojim mrakom i ugasiti sve svetionike i kazniti me životom u mraku.
Sutra će ponovo osvanuti dan, kada su oni pucali u nas u našu ljubav iskonsku sa ciljem da ubiju sve sto na nas miriše, zataru sve naše tragove.
Sutra će ponovo osvanuti dan, kada su me " prekrstili" i po svojoj želji mi dali ime " izdajica srpskog roda i balijska k... va", tečno i lijepo su ga izgovarali sa osmjehom na licu..
Sutra će ponovo osvanuti dan, kada su oni znali sta rade jer su se smijali i pjevali dok su nas razdvajali a mi se u oči gledali i jedno drugomu pogledom govorili, ne plaši, ne brini zbog moje smrti...
Sutra će ponovo osvanuti dan, kada sam pred njima mirno stajala sa rukama na potiljku pognute glave, pogled skrivala..
Sutra će ponovo osvanuti dan, i ti ćeš da živiš u njemu i u svim budućim danima, ti živiš u nama, oni su pucali, ali ubili nikada nisu svjetlo iskonske ljubavi..
Sutra će ponovo osvanuti dan, a ja sam Gospodaru svih svijetova obećala baš kao i tebi, da nikada više dok živim neću pogeti glavu i pogled moj spustiti i moja suza neće pred njima nikada kanuti, obećani amanet dušom svojom ću disati a ti mirno mi spavaj i ne brini, samo me sutra u 13:10 zagrli.
Sutra će ponovo osvanuti dan, 2 juni 1992. Sutra se zovem Vlasenica!
Potom je heroina Vukosava napisala i ovo:
Pišem danas jer neću moći sutra. Sutra će mi se duša sjećati!
Sutra u 13:10, zvat ću se ja Vlasenica!
Sutra ću biti ja sa mojim heroinama vlaseničkim što ih više nema, ubijene, tortirane, vlaseničke žene!
Salaharević Zumra, teta Zumra, tako sam je ja oslovljavala, najljepše mi je haljine šila.
Ubijena na kućnom pragu!
Dautović Hajra, moja radna kolegica i iskrena prijateljica!
Ubijena ...!
Alihodžić Sabira, moja komšinica i draga prijateljica tješila je mene u najtežim trenucima života moga, pozdravila se i halalila u logor otišla!
Ubijena ...!
Kreštalica Zlata, školska drugarica i komšinica!
Ubijena ...!
Krestalica Azema, komšinica i drugarica!
Ubijena ...!
Žepčanin Hasija, istu ćeliju samnom djelila i bol nam našu!
Ubijena ...!
Zubović Munevera, u istoj ćeliji samnom bila i tugu dijelila!
Ubijena ...!
Hasanbegović Džemila, moja draga daidžinca životu me učila za mene se bogu molila!
Ubijena …!
Ambeškovic Zejna, teta Šerifovica najljepše mi minđuše dala na dan mog vjenčanja, u ratu se za mene Bogu molila!
Ubijena u kući …!
Dautović Almasa radna kolegica!
Ubijena u kući ...!
Šahinpašić Fehima, teta Fehma mati mojih dragih prijatelja!
Ubijena …!
Mehanović Minka, komšinica i draga prijateljica!
Ubijena …!
I mnoge druge moje vlaseničke heroine čiji se životi ugasiše na najbrutalniji način!
2. juna 1992., 13:10 , pokušali su da ubiju čovjeka u meni, ali nisu znali!
Zaboravili su me ubiti ne zato što su me voljeli.
Kukavice su bili nisu se usudili.
Ja kukavice ne volim!
Danas, sutra i sve dok ne dođem na put do vječnosti što ruši život i pamćenje, mojih heroja ću se sjećati.
Tamo ću ih ponovo sresti!
