SJEĆANJA

Stotinu kilometara natopljenih krvlju ubijenih Srebreničana

Kolona ove godine prvi put ide trasom kojom su Srebreničani išli 1995. ( A. Bajrić)

Piše: E. SKOKIĆ

9.7.2018

Svaki pedalj zemlje od Nezuka do Potočara natopljen je krvlju Srebreničana mučki ubijenih u julu 1995. godine, kada su Vojska i MUP RS počinili genocid u „zaštićenoj zoni“ UN-a.  

Tim putem proći će i 71-godišnja Nura Mustafić iz srebreničkog naselja Bajramovići, koja je u genocidu ostala bez trojice sinova i supruga.

Rijeka ljudi

- Idem prvi put, jer mi je Allah, dž. š., dao snagu da odam počast svojoj, ali i svoj ubijenoj djeci. Vratila sam se u Bajramoviće 2000. godine i živim sama, ali bar gledam u parče zemlje na kojem su moja djeca odrastala, igrala se - kaže Nura i dodaje da se ne plaši iskušenja na 100 kilometara dugačkom putu, koji prolazi pored masovnih stratišta i planine Udrč.

Nura je ukopala dva sina i muža, koji su pronađeni u masovnim grobnicama. Muž Hasan imao je 50 godina, a sinovi Mirsad, Alija i Fuad imali su samo 24, 22 i 20 godina.


Nura i Rafija: Odaju počast svojoj i svoj ubijenoj djeci 


S rijekom ljudi ka Potočarima je krenula i 68-godišnja Rafija Hadžibulić. U genocidu je ostala bez dva sina, dok joj je suprug umro u progonstvu, daleko od kuće.

- Želim vidjeti kojim su putem išli naši najmiliji i gdje su ubijani - kaže Rafija.

Raduje je što je među učesnicima „Marša mira“ mnogo djevojaka i mladića. Među njima je i 19 učenika sarajevske Prve bošnjačke gimnazije.

- Meni je ovo prvi put da učestvujem u „Maršu mira“. U školi se malo govori o genocidu, ali pričaju nam naši roditelji i porodice. Važno je da se sjećamo - kaže učenik Hamza Bećirbašić.

Prvo konačište

Studentica Univerziteta u Koloradu (SAD) Diana Dang također je prvi put u koloni. Došla je u grupi studentica Ane Petrilo, koja već šestu godinu dovodi studente u Nezuk i Potočare.

- Želimo žrtvama odati počast - kaže Dang.

Prvog dana „Marša mira“ učesnici su prešli dionicu od Nezuka do Liplja u dužini od oko 33 kilometra. Morali su proći i preko Crnog vrha, gdje je pronađena najveća masovna grobnica u BiH i mjesta koje je 1995. godine označavalo granicu između života i smrti za mnoge Srebreničane. U Liplju je organizirano prvo konačište, historijski čas, promocija knjiga i projekcija filma Avde Huseinovića.

Sutra je ispred njih najzahtjevnija dionica preko Kamenice i Gloda, planine Udrč do Mravinjaca.

Habibović: Prvi put idemo preko Bukve 

Munir Habibović, predsjednik Pododbora za „Marš mira“, kaže da se ove godine prvi put ide trasom kojom su Srebreničani išli 1995. godine.

- Posebno će teško biti na dionici od Kameničkog brda do Buljima, preko kote Bukva. Na tom lokalitetu u jednom je danu ubijeno najmanje hiljadu Srebreničana. Prošao sam tim putem dan prije, kasnije su mi preživjeli pričali kako su bukvalno prelazili preko mrtvih. Tekli su potoci krvi - kaže Habibović.

„Sve izdržim zbog onih koji nisu preživjeli“

Umija Sulejmanović iz Potočara učestvuje na ovogodišnjem „Maršu mira“. U julu 1995. ubijeni su joj otac i brat.

- Tada mi je ubijeno i mnogo drugih članova familije. Već deset godina učestvujem u „Maršu mira“ i svaki put mi bude teško. Sjetim se svega kroz šta su oni prošli. Ali, sve izdržim kako bih odala počast svima onima koji nisu uspjeli preživjeti na tom putu - kaže Umija.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.