Otkako su se bicikli prije stotinjak godina masovnije zakotrljali bosanskogradiškom kaldrmom, čulo se za vrsne majstore Sokoloviće. Josip Sokolović, čuveni mehaničar iz tadašnjeg Bosanskog Broda, zbog sve čvršće veze s radničkim pokretom i prijetnjama hapšenjem, pobjegao je u Bosansku Gradišku. 

Tu je popravljao bicikle, ali i rijetke automobile i razne radne mašine. Napravio je brodić na motorni pogon i Savom često noću plovio do rodnog Bosanskog Broda. 

Njegov sin Drago izučio je bravarski zanat i, zajedno s ocem, radio u porodičnoj radionici. I Dragini sinovi Josip i Ivica nastavili su porodičnu tradiciju.

Danas je knjiga majstora Sokolovića spala na jednu stranicu - na Ivicu, čuvenog vodoinstalatera u gradu na Savi, ali i vrsnog majstora za bicikle. Ivica se po mnogo čemu razlikuje od drugih majstora.

- Evo, ja na ovaj način dovozim sebi bicikle na popravku. Posla je sve manje pa moram biti i predusretljiv. Priznajem da radije popravljam ženske bicikle, kažu ljudi da su i moji preci bili kavaljeri - kroz smijeh govori Ivica, koga smo zatekli sa dva bicikla na putu do radionice u gradu.

Kaže da mu je djed Josip bio vrhunski majstor u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, otac Drago za vrijeme SFR Jugoslavije, a on danas, u dejtonskoj BiH.

- Na meni se gasi majstorluk Sokolovića. Moje dvije kćerke izabrale su sebi prikladne profesije i moći će se sjećati naših majstorluka samo gledajući crno-bijele fotografije u porodičnim albumima – govori Ivica Sokolović, posljednji majstor iz ove čuvene porodice.