Amela Šiljević godinama se bori za život, ali ne toliko za svoj koliko za stotine dijaliznih pacijenata u Kantonu Sarajevo, ali i 2.000 njih u FBiH. Osjećajna, istrajna, poštena, vrijedna, nesebična. Ona više ne ide na dijalize, jer ima transplantiran bubreg, ali nije napustila one u čijoj je koži bila. I dalje svaki dan traje njena borba za veći broj transplantacija kroz prijeko potrebne izmjene zakona.
Očajnički potez
Transplantacija znači kvalitetan život, život van dijaliznih centara koji svaki drugi dan oduzmu četiri sata života, a ostatak vremena i svaka misao posvećen je pitanju dokle tako i zašto neko ne može dobiti pravo na život posvećen porodici i sebi, život u kojem majka ima snage da spremi dijete u školu, a otac da ga visoko, visoko uzdigne.
Odgovor na to još im ne pruža gospoda u raznim ministarskim foteljama i poslaničkim klupama jer je, uz časne izuzetke, očito izgubila dodir s običnim smrtnicima.
Zato su se stotine dijaliznih bolesnika odlučile i na očajnički potez ove sedmice, na isključenje s aparata jedan dan i to po cijenu života. Ne vide drugi način da natjeraju federalnu vlast da im pomogne s tako jednostavnom izmjenom Zakona o transplantaciji.
Dali su svoj život na pladnju za život onog do sebe i budućih bubrežnih bolesnika među kojima vrlo lako mogu biti i oni koji godinama prosipaju razne izgovore zašto još nisu usvojene neophodne zakonske izmjene.
Vlastito iskustvo
Sa suzama u očima, opet ne zbog sebe, nego zbog svojih sugrađana, Amela Šiljević je čvrsto stajala uz svoje sugrađane i glasno govorila. I opet će, jer iz vlastitog iskustva zna šta to znači.
Amela Šiljević, kao i njene kolege iz Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Kantona Sarajevo, morali su progovoriti i jezikom novca i jezikom vlasti, pa im predočavati da je državi isplativija jedna transplantacija nego dijaliza.
Ova borba vodi se i na drugom frontu pa uz dosta strpljenja zajedljivim i neukim pokušavaju objasniti da niko neće nikome ukrasti organ niti ga ubiti za njega, te da će se uvijek tražiti saglasnost porodice umrlog za doniranje.
Šiljević uporno iznosi statističke podatke, educira širu javnost, moli za nove aparate... Svoju borbu će, sudeći prema njenom karakteru i velikom srcu, nastaviti do posljednjeg daha i raditi posao za koji su dobro plaćeni oni koje smo birali.
Prošla patnju, nastavila ublažavati tuđu
Amela Šiljević rođena je 21. novembra 1976. godine u Sarajevu. Prošla je tešku patnju, fizičku i emocionalnu. Imala je 26 godina kada joj je majka donirala bubreg, a 12 godina kasnije morala je na drugu transplantaciju. Sve što sada zna sama je naučila.
Njoj nije imao ko da objasni, da je uputi. Zato ona danas svoju snagu usmjerava na to da pomogne drugima. Učestvovala je u osnivanju Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Kantona Sarajevo, na čije čelo je došla prije godinu.