Među 1.730 budućih hadžija iz Bosne i Hercegovine put Meke krenut će i Derviš Hasković iz Goražda, koji će sa sinom Jusufom obaviti petu islamsku dužnost. Dvostruka je radost u domu Haskovića, jer su rijetke prilike da otac i sin zajedno vide Kabu, zastanu na Arefatu i napiju se sa izvora zemzem-vode.

- Htio sam ići i prošle godine, ali sam nešto okasnio s upisom. Kad sam to rekao porodici, sin mi kaže: “Babo, ne sikiraj se, jer ćemo ugodinu zajedno.” Tada sam prvi put čuo da će i on ići – govori nam Derviš, koji je u svojih 70 ljeta okolini davao samo osmijehe i dobrotu.

Radio je u “Energoinvestu” u Lukavici, ali i u Njemačkoj i Italiji, a tokom agresije na BiH prognan je iz rodnog Batova kod Čajniča, a poslije je živio u Goraždu, gdje je, kao radnik RTV BPK, dočekao penziju.

- Drago mi je što sam doživio da sakupim taj kapital koji mi je dovoljan da odem, da obavim hadž i da osiguram porodicu dok se ne vratim. Posebno mi je zadovoljstvo što sa mnom ide moj sin tako da se mogu osloniti na njega ako mi nešto zatreba. Pripreme su trajale skoro dvije godine. Potrebno je dosta odricanja, ali i podrška porodice – kaže Derviš.

Njegov najmlađi sin je budući hadžija sa prostora Goraždanskog muftijstva. Jufuf (33) od malih nogu ide u džamiju, a od svoje četvrte godine kod rahmetli Sulejmana ef. Osmanagića počeo je učiti ezane. Želja za obavljanjem hadža, kaže, javi se sama.

- Treba čovjek da ide na hadž dok je mlađi, jer su veliki fizički napori, visoke su temperature, dnevno se zna prijeći po sedam do 10 kilometara. Neko kaže da čovjek treba poslije da čuva hadž, ali ja mislim da je to pogrešno, jer hadž čuva čovjeka – ističe Jusuf Hasković.