Ime i prezime: Milan Trivić.
Datum i mjesto rođenja: 3. septembra 1952. godine.
Možete li provesti sedam dana bez mobitela: Naravno.
Koju osobu najviše cijenite: Ivanku.
Najljepši grad: Svakome je najljepši njegov grad, meni Sarajevo, a lijepi su i Trebinje, Stolac, Banja Luka, Mostar, Bihać...
Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Zamolio bih nacionaliste svih zemalja, i naše i strane, da puste narod na miru.
Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: Razne salate.
Omiljeni pisac: Pisac najbolje pripovijetke književnosti „Most na Žepi“, Ivo Andrić.
Jeste li ikada plesali na kiši: Ne.
Kome najviše vjerujete: Vladimiru.
Gdje se najbolje odmorite: U hladovini.
Najbolji dan u životu: 13. avgust 2011. godine.
Posljednja laž na koju ste nasjeli: Teško nasjedam na laži.
Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Malo.
Najljepši poklon koji ste dobili: Lukin crtež.
Omiljena životinja: Pas.
Kada bi Vam neko dao slona na čuvanje, gdje biste ga sakrili: U Travnik.
Omiljeni muzičar ili bend: „Dubioza kolektiv“.
Posljednja knjiga koju ste pročitali: Juval Harari „Sapiens“, kratka historija ljudskog roda, preporučujem.
Šta smatrate svojom najgorom osobinom: Nemam loših osobina.
Sportski događaj koji Vam je ostao u posebnom sjećanju: Majstorica Jugoslavija - Španija za SP, Frankfurt, 13. februar 1974., Škija dao gol u trinaestoj minuti, bio sam tamo...
Tim za koji navijate: Arsenal.
Omiljena narodna izreka: „Moderni sevdah“.
Koje pitanje mrzite najviše: Kada novinar pita sagovornika: „Želite li još nešto da kažete, a što vas ja nisam pitao/pitala?“
Šta je Vaš najveći strah: Čini mi se da sam u periodu 1992.-1995. opersian od straha.
Omiljeni lik iz filmova: Valter.
