Način na koji se u BiH tretira situacija s „Agrokorom“ u najmanju ruku je neozbiljan. Bez uključenja državnih organa dobavljačima, koji su najviše pogođeni, teško da će se išta pomoći, poručuje dr. Aziz Šunje, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Osvrćući se na prekjučerašnji sastanak u kabinetu federalnog premijera Fadila Novalića, on ističe da je Vlada Hrvatske „munjevitom brzinom“ ušla u „Agrokor“ i da, ako ništa drugo, to jeste razlog za uključivanje državnih institucija u cijeli problem.
Tačan dug
- Mi ne znamo čak ni tačan iznos dugovanja „Agrokorovih“ firmi u BiH prema dobavljačima. Postoji očigledna razlika u onome što pričaju državni ministar vanjske trgovine Mirko Šarović i federalni premijer. Svi dobavljači nisu u istom stepenu izloženi. Oni prilikom fakturiranja moraju državi platiti PDV. To vam je odmah 17 posto rashoda. A čekaju kad će naplatiti. Ako ne naplate, prijeti im stečaj, ljudi ostaju bez posla... Dakle, problem je vrlo kompleksan - kaže dr. Šunje.
On navodi da „Orbico“, naprimjer, nema toliku izloženost i da može podnijeti odloženo plaćanje.
- Ali, s druge strane, imamo firmu „Lasta“ iz Čapljine, koja je puno plasirala na police „Konzuma“. Ako im se roba ne plaća, onda se mi suočavamo s problemima. Država, dakle, mora biti maksimalno uključena, a ne da se na neki način ograđuju pričama o čistim poreznim računima. Neodgovorno je reći da nema poreznih dugovanja i - nema problema - govori naš sagovornik.
Profesor Šunje ističe da očekuje da Vlada Hrvatske u rješavanju problema s „Agrokorom“ brine o dobavljačima iz svoje države. U takvoj situaciji neko mora zastupati interese bh. dobavljača. A to je država BiH.
- Teško je da se „Agrokor“ u cijelosti može sačuvati. On više nikad neće biti ono što je bio. Veliko je pitanje sada strategije restrukturiranja korporacije. Morat će se dio imovine, najvjerovatnije, prodavati. Ako bi se „Agrokor“, naprimjer, odlučio da proda ''Sarajevski kiseljak'', neko će se pojaviti da ga kupi. BiH to ne može promatrati nezainteresirano - naglašava naš sagovornik.
Pojava konkurencije
Komentirajući stanje „Agrokorovih“ firmi u BiH, dr. Šunje upozorava da, „ako je majka bolesna, kćerke ne mogu biti zdrave“.
- „Konzum“ jeste pravni subjekt za sebe i tako mora biti. Ali je itekako naslonjen na svoju centralu. Pitanje je ko je vlasnik „Konzuma“. Nemoguće je da firme u BiH ostanu neokrnjene ako stvari u „Agrokoru“ krenu baš po zlu - navodi dr. Šunje.On kaže da nije ni neka utjeha da bi se na bh. tržištu mogla pojaviti konkurencija u maloprodaji. Ostaje, naime, problem nenaplaćenih potraživanja dobavljača.
Niko ne spominje Nadzorni odbor
- Ne vidim kako će se „Agrokor“ u cjelini sanirati niti mislim da su potezi Vlade Hrvatske suvisli. Naprosto, ljudi koje je Vlada imenovala u „Agrokoru“ nisu ravni timu međunarodnih eksperata. Nije mi jasan ulazak države u privatnu korporaciju. Banke, kao povjerioci, angažirali su referentnu konsultantsku kuću, a onda je Vlada uzela stvar u svoje ruke.
Ključno je što niko ne zna koliko je „Agrokor“ stvarno zadužen. A očito je da je prezadužen. Njegova operativna dobit ne može pokriti ni kamate na kredite. Zanimljivo je da niko ne spominje Nadzorni odbor „Agrokora“. To mi je čudno. Problem „Agrokora“ nije mogao nastati sam od sebe i preko noći - kaže dr. Šunje.
