Iskusni čuvar mreže Mario Blažević (41), dugogodišnji golman banjalučkog Borca, već je petu godinu stanovnik glavnog grada Rumunije Bukurešta. U svom CSM-u sve je manje između stativa, a sve više trener golmana, što mu, kako sam kaže, dobro ide, pogotovo zato što to za njega i nije neka novost.
Prema vlastitim riječima, ne razmišlja o selidbi, a trenutno je koncentrisan na to da s klubom pokuša da se okiti šampionskom titulom, iako to, priznaje, neće biti nimalo lako.
Nova iskustva
- Zadužen sam za rad s golmanima, ali i dalje branim. Kad se za to ukaže potreba, radim specifične golmanske treninge. Jedina razlika je što ja sada kod kuće pripremam i planiram treninge za nas trojicu, dok ranije nisam ni razmišljao o tome. Ali, nije mi to nepoznata dužnost, jer sam je tokom karijere već obavljao. Pomagao sam trenerima u radu s golmanima i dok sam igrao u Njemačkoj, u Borcu i u reprezentaciji – ističe Blažević.
Kako sam kaže, naviknuo se na Bukurešt i trenutno uopće ne planira da mijenja sredinu.
- Pa, ne razmišljam, zašto bih? U Bukureštu se osjećam zaista dobro. Doživio sam ovdje mnogo lijepih trenutaka i uspjeha, bogatiji sam za neka potpuno nova iskustva, naučio sam mnogo novih stvari, a koliko ću ostati, stvarno ne znam. Za sada sam tu – govori Blažević.
Iako je u sezonu ušao s visokim ambicijama, CSM Bukurešt ostao je u utrci za samo jedan trofej, prvaka zemlje.
- Završili smo regularni dio sezone na četvrtom mjestu, imamo sjajnu ekipu, ali smo od samog početka imali dosta problema tako da naši rezultati i nisu bili baš u skladu s kvalitetom. Rano smo ispali iz EHF kupa. U Kupu Rumunije također i ostalo nam je još samo prvenstvo. Pokušat ćemo da spasimo sezonu – tvrdi bivši golman Borca.
Životne lekcije
Na pitanje da prokomentira posljednja dešavanja oko reprezentacije BiH, Mario nije želio da odgovori, osim da njegovi doskorašnji saigrači nisu zaslužili takvu eliminaciju.
- Veoma mi je žao što se to sve desilo na taj način, ali ne želim da komentiram nešto u šta nisam najbolje upućen. Jedino se iskreno nadam da će se što prije riješiti svi ti problemi, jer BiH ima sjajne rukometaše i ima budućnost. Zato se nadam da će već u narednom ciklusu izboriti plasman na jedno od velikih takmičenja – poručio je Mario Blažević.
Naravno, nezaobilazna tema razgovora bio je i banjalučki Borac, klub u kojem je ponikao.
- Svakako da stalno pratim šta se dešava u Borcu, jer sam tu počeo karijeru. To je klub koji volim, uvijek sam uz njega i uvijek ću mu pomoći ako i koliko mogu. Zahvalan sam Borcu, u kojem sam naučio mnoge važne, ne samo sportske nego i životne lekcije, a to mi je, onda, otvorilo vrata Evrope. Žao mi je što nisu uspjeli da odbrane šampionsku titulu, ali vjerujem da će smoći snage da se okite peharom pobjednika Kupa BiH, što bi za onako mladu ekipu bio veliki uspjeh – govori Blažević.
Nema vremena za druženje
Iako u Rumuniji, kako sam kaže, u raznim sportovima igra mnogo sportista sa područja bivše Jugoslavije, veoma je malo vremena za intenzivnije druženje.
- U Rumuniji nastupa mnogo igrača iz cijele bivše Jugoslavije i ima ih u dosta različitih sportova. U Konstanci, koja je skoro 200 kilometara udaljena od Bukurešta, je Dejan Malinović, kao i još 10 igrača s naših prostora. Temišvar ih ima sedam, u mojoj ekipi je pet, u Steaui četiri... Većinu sam znao, a sada sam stekao i nove prijatelje. Kad imamo vremena, a nemamo ga skoro nikako, družimo se uz kaficu. Ali, nažalost, i to je rijetko, obično se vidimo kad igramo jedni protiv drugih – kaže Blažević.
Zašto 32?
Iskusni čuvar mreže ostat će upamćen i po tome što je u karijeri na dresu najduže nosio broj 32. Iako mnogi misle da je taj broj vezan za nešto, Mario ističe da on nema nikakvo značenje.
- Zašto broj 32? Ne znam, nema on neko posebno značenje, ali sam se naviknuo na njega. Inače, prvi broj u karijeri bio je broj 12, jer mi je tada Dejan Perić bio idol, a on je na dresu imao taj broj. Bilo je vrijeme za neku promjenu, a 32 je došao sam po sebi, jer su ostali koje sam htio, bili zauzeti – pojasnio je Blažević.
