Jedan od najboljih veznjaka u evropskom fudbalu u proteklih 15 godina, zasigurno jedan od najvećih majstora u dresu reprezentacije Miralem Pjanić proteklih nekoliko mjeseci igra za CSKA iz Moskve, nakon što je napustio Emirate.

Sada je za „Dnevni avaz“ ekskluzivno govorio o svojoj karijeri, odlasku u Rusiju, saradnji s Ronaldom Kumanom (Koeman), Nizozemcem omraženim u BiH, a neizbježna tema bila je i reprezentacija BiH.

Nakon dvije godine u Emiratima, odlučili ste se za odlazak u Rusiju. Kako se snalazite u novoj državi? Da li uživate u fudbalu koji igrate u CSKA?

- Baš tako, uživam, prije svega, na mjestu gdje sam. CSKA je ogroman klub, veliki klub. Ruska liga je mnogo dobra liga. Igra se dobar fudbal, imaš dobrih ekipa. Da tako kažem, da sam se vratio na neki malo ozbiljniji nivo naspram Emirata. Iako se u Emiratima igra isto, imaš dobrih igrača. Jednostavno je malo to, ne shvataju oni to na najprofesionalniji mogući način. To mi je mnogo nedostajalo i zato sam se odlučio na ovaj korak.

Ozbiljan fudbal

Mnogi su zaboravili na nivo fudbala u Rusiji. On je, očekivano, „opao“ u proteklim godinama. Po čemu se najviše razlikuje od Liga petice?

- Ja sam igrao dva puta u Ligi prvaka protiv ruskih ekipa, to su bili CSKA i Lokomotiva. To su uvijek bile teške utakmice, dobre utakmice. S njima nikad nije lako igrati. Da budem iskren, ja sam mnogo pozitivno iznenađen po kvalitetu ekipe, po kvalitetu uslova koje oni imaju tamo. Mnogo fascinantna liga i nije lako nikako.

Tokom ljeta se pričalo i o Vašem dolasku u Sarajevo. Ima li u tome imalo istine ili je prazna priča?

- Iskreno, prvi put čujem za to. Nisam ni znao da se to pričalo. Ne bi to ni bila tema, niti je ikad bila tema. Nisam imao nijedan razgovor što se tiče Sarajeva. Jeste da znam Ismira (Mirvić, predsjednik Sarajeva, op.a.), ali to je više prijateljski, ništa drugo.

Kroz karijeru ste imali uspone i padove. Godinama ste bili jedan od najboljih veznjaka svijeta, ali postoji li neka stvar da žalite za njom?

- Kad pogledam unazad, kroz sve ove godine, nemam ni za čim da žalim. Krenuo sam iz Luksemburga, pa sam počeo da igram u akademiji Meca, gdje su me ubacili u prvi tim. Onda sam otišao u najbolji francuski tim koji je tad bio Lion. Već sa 17. godina bio sam zapažen i pratili su me najveći klubovi Evrope. Poslije toga sam otišao u Romu, gdje sam bio pet godina i dokazao se. Pet puta sam bio u postavi godine, pa sam otišao u Juventus, koji je najbolji klub Italije trenutno i kroz sve ove godine. Sljedeći korak je bila Barcelona. Barcelona je dva puta dolazila po mene, ali se transfer nije prije završio, a kada sam otišao, klub je bio u velikoj krizi koja se osjetila. Nije to jednostavno išlo kako sam zamišljao, ali ne mogu da žalim zbog toga.

Rijetko neko dobije tu ponudu da može da zaigra za Barcelonu, a ja sam je imao dva puta kroz karijeru. Poslije sam otišao u Bešiktaš. Sada kad razmišljam, čak i kada sam bio u padu, pa odem u Bešiktaš ili CSKA, to su uvijek najveći klubovi u državi. Za mene se to smatra padom, a ako je neko iz naših krajeva igrao za te klubove to se njemu smatra uspjehom. To znači da sam napravio veliku karijeru.

Da se možete vratiti u 2020., kada ste bili na vrhu, da li biste opet otišli u Barcelonu i sarađivali s Kumanom?

- Ja znam svoje kvalitete, znam da sam samo kroz talent, a pogotovo rad, mogao da dođem do klubova kao što su Juventus i Barcelona. Kuman nije postupao korektno što se tiče mog statusa i moje prošlosti. Samo sam htio da budem malo važniji dio ekipe. To me je frustriralo. Zamisli, igraš u najvećem klubu na svijetu, a budeš nesretan. Jednostavno sam odlučio da ne sarađujem više s njim i pokušao sam se vratiti u Italiju, ali sam imao veliki ugovor što nisu mogli plaćati u Italiji.

Jedan ste od rijetkih igrača koji su igrali s Kristijanom Ronaldom (Cristiano) i Lionelom Mesijem (Messi). Kakav je bio osjećaj dijeliti svlačionicu s njima?

- To su vanzemaljci. Sve što su radili u toku posljednjih 20 godina je bilo da kažeš „wow“. Ja sam imao tu sreću da ih vidim svakodnevno. Ti igrači, Kris i Leo, oni su nešto specijalno. Imali su talenta, ali to je rad, iako kod Mesija imaš osjećaj da ga je Bog tako stvorio i ako je on odlučio, onda će postići tri gola. Kris ima mentalnu snagu na nivou koji nikad nisam vidio. Uvijek želi da ruši rekorde i napreduje, da bude bitan za ekipu.

„Laka meta“

Reprezentacija BiH je saznala kvalifikacionu grupu za Mundijal. Kako vidite naše šanse?

- Mislim da dosad nikad u historiji nismo imali ovakvu grupu. Austriju i Rumuniju smo već u dobivali u prošlosti, koji su tzv. favoriti za prva dva mjesta. Mislim da nikad nismo imali lakšu grupi i onda, naravno, veliki je pritisak. Bosna mora stvoriti ekipu da se bori s njima i sve drugo bi bilo neuspjeh. Mora se napraviti neki rezultat.

Kroz karijeru ste bili „laka meta“. Ako nemaju po kome, „udare“ po Pjaniću. Ipak, sada Vas mnogi zazivaju...

- Iskreno, nisam neki ljubitelj što se tiče toga sviđam li se nekome ili ne. Pokušao sam biti što bolji za ekipu, da pokušam napraviti što bolje za moju reprezentaciju. Ja sam prihvatio da novinari ili navijači ponekad izbacuju frustraciju na meni, pošto sam bio jedan od glavnih figura s Edinom u posljednjih 10-15 godina. Radije bih to preuzeo na sebe, nego da nekog mlađeg iritira. Nekad sam mogao bolje igrati, nekada sam igrao dobro, nije sve o meni zavisilo. Kako je ekipa išla, tako sam i ja. Mislim da sam mnogo dao reprezentaciji, otišli smo i na to Svjetsko prvenstvo. Osjetio sam da je to trenutak koji je bio korektan da napustim reprezentaciju.

Kada ste odlazili iz reprezentacije, rekli ste da ostavljate prostor mlađima. Sada, kada znamo grupu za Svjetsko prvenstvo, ima li i promil šanse da se vratite?

Do sada nisam nikad razmišljao o tome. Smatram se igračem visokog nivoa, koji igra dobro utakmice, u dobroj formi i, hvala Bogu, nemam povreda. O povratku u reprezentaciju nisam ni sa kim pričao. I dalje imam žar i volju da nastavim i to je jedina realnost. Još sam u kontaktu s nekim od saigrača, ali to je to. Sve drugo je za mene prošlost.

Novogodišnje želje

Za kraj, po čemu ćete pamtiti 2024. godinu i koje su to novogodišnje želje?

- Prije svega, želim narodu sreće, uspjeha, a, prvenstveno, zdravlja, to je najbitnija stvar. To isto želim sebi, svojoj porodici. Imam neke planove za budućnost, vidjet ćemo šta će biti od toga. Ovu godinu ću pamtiti što sam došao u CSKA. Također, za Novu godinu želim da još jednom pokušam da igram na najvišem nivou i osvajam trofeje.