Najvatrenija navijačka grupa svih reprezentacija Bosne i Hercegovine, popularni BH Fanatikosi, nedavno su proslavili 24. rođendan. Neovisno o sportu, o daljini gostovanja, Fanatikosi su tu. Ne kažemo bez razloga „bilo kuda, BH Fanatikosi svuda“.

Kada naše reprezentacije gostuju bilo gdje na svijetu ne znamo kako će odigrati, kakav će rezultat biti, ali jedna stvar je sigurna – BH Fanatikosi će biti tu. Povodom godišnjice za portal „Avaza“ govorio je Ismet Ića Turšić, jedan od osnivača i bivši vođa BH Fanatikosa, koji je ujedno i trener pa smo se dotaknuli i žrijeba kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2026. godine i još brojnih tema.

- Kada nešto s prefiksom bh. traje 24 godine je samo po sebi uspjeh. Da to traje na taj način da tu grupu, to ime doživljavaju isto ljudi u Žepču, Bihaću, Sarajevu, Tešnju... isto kao što je doživljavaju ljudi u Manhajmu, Geteborgu Oslu, u Americi... e to je najveći uspjeh te ideje. Do sada je uspjela opstati uprkos svim podjelama. Dijele nas po kvartovima, sada je više ulica protiv ulice, nije više kanton protiv kantona ili entitet protiv entiteta. Kada kažem oni, mislim na bukvalno sve političari. Nešto što nosi to bh iza sebe a da traje toliko. Ponosan sam i to neskromno, ako smijem tako reći. Nije mala stvar opstati unatoč svemu – ističe Turšić na početku razgovora.

Grudva snijega postala lavina

Ispričao nam je i kako je krenula ideja o osnivanju grupe koja će kasnije pune 24 godine pratiti reprezentacije Bosne i Hercegovine.

- Ovo što sada doživljavamo s Istoka, tu najezdu šunda i pinka. Primijetili smo da se naša omladina okreće toj strani, toj nekoj pinkerizaciji. Sada imaš Zvezde Granda gdje je 80 posto ljudi iz BiH. Onda smo gledali da napravimo neku kontra-tezu, pa smo razmišljali šta ćemo kulturu, politiku ili sport. Sport nam je bio nekako zajednička polazna tačka i meni i Nedimu Krvavcu iz Danske. Imali smo to neko blago iskustvo te ultras scene, a okidač je bila pojava 5.000 Poljaka u Velsu na kvalifikacijama za Euro 2000. godine. Tada je Eurosport radio prijenos i prikazuje 5.000 Poljaka u Velsu. Nama nije bilo jasno, „čekaj kako može 5.000 Poljaka otići tamo“, a nas ima bilion rasutih u svijetu. Daj da i mi budemo ti Poljaci i onda je tako počela ta ideja. I rasla je poput snježne grudve. Zakotrljali smo grudvu i snijeg se sam lijepio za nju i postala je ta lavina – istakao je Turšić.

Turšića smo zatekli na odmoru, ali uprkos svemu nije štedio riječi o BH Fanatikosima. Nije želio zbrda-zdola ispričati svoje i poklopiti slušalicu. Vjerovatno bi mogao i danima pričati o BH Fanatikosima, dogodovštinama i nezaboravnim gostovanjima. Sigurno su tu Brisel, Pariz, Beč, potom Beograd, ali ima i drugih koji se izdvajaju.

- Zavisi šta čovjek cijeni. Ja jako dobro pamtim gostovanje u Rumuniji (op.a 7. juni 2003.). Bio je to debitantski nastup Emira Spahića i Zlatana Bajramovića. Bili smo samo nas četvorica iz Fanatikosa. Došli smo raznim nekim kombinacijama i imali smo priliku da sjedimo s tim igračima prvi put u životu. Da sjedimo sa Sergejem, Bolom, Konjićem, Bešlijom i ekipom... Ti neki idoli, da se ne lažemo, oni su nam bili idoli. I to je bilo moje prvo konkretno upoznavanje s igračima.

Onda smo imali Oslo 2007. u jeku rata sa Savezom koje je bilo jako, jako, jako dobro organizovano. Ti protesti su možda i nešto na što bi čovjek mogao biti ponosan i pričati unucima za nekih 30-40 godina. Tada je napravljena bakljada odmah na početku utakmice i poslana je poruka u Evropu i svijet s kim imamo posla i kakvi neradnici sjede u Fudbalskom savezu. I sve je to prošlo uz totalnu lojalnost članova. Imali smo ljude koji su došli iz Amerike, putovali 14-15 sati da bi došli tu. Prespavali su, otišli na stadion, izrazili nezadovoljstvo i vratili se nazad u Ameriku. To ja zovem lojalnost i kada sad pričam, ježim se. Ti ljudi nisu pitali koliko košta i kakve su konsekvence – sve za dobrobit bh. fudbala. Bilo je masa tih gostovanja. Znali smo provesti pet i po dana u autobusu. Išli smo na sjever Švedske 2003. na EP u košarci. Tu prenoćiš, pa idemo u Luksemburg gledati fudbalsku reprezentaciju, pobjeđujemo 1:0 golom Barbareza – kazao je Turšić.

Žrijeb za Mundijal

Spomenuli smo da je Turšić i trener u Švedskoj, pa je mogao dobro izbalansirati – navijači i stručno svoj komentar o žrijebu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.

- Ne treba zaboraviti da je ovo prvi mandat Sergeja Barbareza, tj. prve kvalifikacije. Ne možemo računati Ligu nacija kao nešto ozbiljno jer tu smo bili nedovoljno konkurenti da bi se moglo računati nešto ozbiljno. Realno je očekivati da se potučemo za prva dva mjesta. Ako uspijemo, još bolje, ako ne ostaje cilj kvalifikacije za Euro 2028. godine. Ja se trudim da ne budem dio euforije koja se bazira na čemu? Na havi običnoj. Bazira se na tome da možda Austrijanci ne budu imali dan, pa možda Rumuni ne mogu igrati tako dobro u kontinuitetu. Nemamo ni za šta da se uhvatimo. Jedini adut nam je što ne igramo protiv najjačih reprezentacija. Ja bih optimizam parkirao sa strane, pa čekao kvalifikacije za Evropsko prvenstvo što bi bilo „make it or brake it“ za Sergeja. Što bi bilo i realno. Dobio si dvije – tri godine fore da uigraš nešto za šta misliš da bi trebalo donijeti tu dobitnu kombinaciju. I mislim da mu se na osnovu toga treba suditi – smatra Turšić.

Dotaknuli smo se i historijskog uspjeha aktuelnog prvaka Bosne i Hercegovine, ekipe Borca koja je izborila nokaut fazu Konferencijske lige.

- Ovo što je Borac napravio stvarno zaslužuje svaku pohvalu. Ovo je veliki uspjeh. Puno ozbiljnije ekipe su ispale. Kapa do poda, ovo ste majstorski uradili. Sada je pitanje hoće li znati naplatiti u sljedećim godinama. Također, treba da se drži kontinuitet, da ne budu zvijezda padalica – naglasio je.

Osim što je veliki navijač reprezentacija Bosne i Hercegovine i Veleža, Turšić bodri Lacio i s posebnom pažnjom prati italijansku Serije A. Inače, rijetko propušta utakmice Lacija, ali je spletom okolnosti preskočio nedavni debakl protiv Intera (0:6)...

- Ja sam na Tajlandu trenutno na odmoru. Utakmica je bila u 3 ujutro, tako da nisam gledao. I kad sam vidio rezultat, pa sam rekao dobro je što nisam ustao (smijeh). Italijanska liga je najneizvjesnija, zanimljiva je i igra se jako dobar fudbal. Imamo jaku Fiorentinu, Lacio koji nije loš uprkos porazu, Juventus je Juventus dvije-tri pobjede i oni su opet u vrhu. A Atalanta je ono što bi Borac trebao biti. Ovo što rade je samo nadogradnja onoga što su bili prije pet-šest godina. Atalanta je primjer toga da znaju šta rade i godinama igraju taj sistem s tri pozadi.

I odjednom sada Seo Kolašinac izgleda kao stoper iz priča koje smo mi maštali da će on biti prije deset godina. Kako je to moguće? Nije Seo postao bolji fudbaler sada nego što je bio prije pet godina, jednostavno kontinuitet. Pružila mu se šansa, zna šta se od njega očekuje i on to ispunjava. I to savršeno dobro izgleda – istakao je Turšić.

Treba li nam Ahmedhodžić?

Ismet Turšić je trenutno trener ženskog tima Elfsborga u Švedskoj. To mu je treća sezona na klupi ovog tima. Kada je preuzeo ekipu, bili su u 4. ligi, a sada jurišaju na sami vrh švedskog fudbala.

- Kada sam ih preuzeo bili su 4. liga, osvojili smo 4., pa 3. ligu, sada smo u drugoj, oni je zovu elitna liga. Polu-profesionalna je, vidjet ćemo šta ćemo napraviti. Raduckam, fino mi je, imamo ozbiljnu organizaciju iza sebe, tu je i ugovor od dvije godine – rekao je Turšić.

Spletom okolnosti, Elfsborg i život u Švedskoj mu je ispunio želju.

- Ja to uvijek kažem. Jako volim Velež i doživio sam da mi dođe na noge dva puta – prvi put u Prijedoru kada su igrali protiv Rudara Kup Maršala Tita, a onda 2021. u Boras da igraju protiv Elfsborga. Praktično su mi došli na noge, jer sam živio od stadiona 300-400 metara – naglasio je.

I za kraj smo ostavili najteže pitanje, koje kruži među bh. navijačima – treba li vratiti Anela Ahmedhodžića u reprezentaciju?

- Ja sam neko ko je napravio, hajmo reći, grešku. Mi smo odbili Anela kada smo radili projekat otvorenih vrata za naše talente iz Skandinavije. Anel je 1999. godište, a mi smo radili skauting 95' – 98'. I tu su isplivali naprimjer Adi Nalić, Dennis Hadžikadunić...

Neko ko je napravio tu grešku tada, nisam skroz objektivan i osjećam se dužnik prema Anelu. Bez obzira na sve, ipak smatram da se razgovor mora desiti. Ako se nije desio, treba da se desi. Nećemo ništa dobiti tvrdoglavošću.

Mora se argumentovano razgovarati s igračima. „Okej pogriješio si, daj da vidimo kako ćemo. Treba li ti reprezentacija? Ne treba, hvala doviđenja“. A „želim da se vratim Sergej, hoću da se vratim“. Mora se vidjeti šta mu je preče, klub ili reprezentacija. Nama trebaju igrači kojima je preča reprezentacija. Do razgovora mora doći. Treba nam svako – poručio je Ismet Ića Turšić za portal „Avaza“.