Iz ukrajinskog portala Football.ua razgovarali su s Andrijem Jarmolenkom (Yarmolenko), članom londonskog premierligaša Vest hema.

Suze su išle niz obraze same od sebe

- Kad je sve počelo, tog 24. februara, došao sam na trening u klub i nisam mogao govoriti, rekao je Jarmolenko i dodao:

- Suze su išle niz obraze same od sebe. Zamolio sam trenera ako me može pustiti kući, ali čak niti tada, doma, nisam znao što da radim. Nikad nisam mislio da bi se ovakvo što moglo dogoditi. Porodicu sam dan prije poslao za Kijev...

Na pitanje koji je razlog tome što je njegova porodica morala za Ukrajinu, reprezentativac Ukrajine je odgovorio:

- Sin mi je toga dana imao zakazan pregled kod liječnika. Možete li zamisliti kako mi je bilo sljedećeg jutra? Htio sam lupati glavom o zid, pa gdje mi je bila pamet?! Oni su još jučer bili ovdje, u Londonu sa mnom, a ja sam ih poslao u Kijev, došli su toga jutra kad je počelo...

Nisam spavao, nisam jeo...

Naravno, Jarmolenko nije svjesno poslao porodicu u Kijev, a i do samog napada nije se znalo hoće li i kada uopće sve skupa krenuti. No, to sebi ne može oprostiti...

- Nisam spavao, nisam jeo, stalno sam bio na telefonu sa svojim najbližim. Nakon nekoliko dana odlučio sam se vratiti nogometu i treninzima, to mi je dosta pomoglo da se izuzmem iz svega što se događa u Ukrajini. Moji su u skloništima, skrivaju se kao i svi ostali. Plaši me i sama priča o tome svemu, ali moramo si pomagati. Znam da Ukrajina neće izgubiti. Mnogo djece će biti bez roditelja, mnogo ljudi će biti beskućnici, no moramo biti jedni uz druge - zaključio je Jarmolenko.