U svlačionici Barcelone nisu dobro primili odluku kluba o zamjeni Artur Melo (Arthur) - Miralem Pjanić, pišu danas zagrebačke "Sportske novosti". Naravno, naš as će svoje mjesto u startnoj postavi tražiti u borbi sa reprezentativcem Hrvatska Ivanom Rakitićem, ako on u međuvremenu ne napusti Barcelonu...

Trampa igrača

Mlađi igrač ide u Juventus za 70 miliona eura plus bonusi. Stariji igrač ide u Barcelonu za 60 milijuna eura plus bonusi. Tako formalno zvuči transfer Artura iz Katalonije u Torino, odnosno Miralema Pjanića iz Juventusa na Kamp Nou.  Dok se u okruženju Juventusa s velikim odobravanjem prati ova "de facto" trampa igrača, u Barceloni je dodatni prilog vrenju u odnosu momčadi i trenera, odnosno vodstva kluba. Kako sugeriraju hroničari Barce, senatori svlačionice na čelu s Mesijem (Messi) ne podnose aktualnog trenera Kike Setjena (Quique Setien) i njegove saradnike, odnosno njihove metode. Mesi je to pokazao u praksi, kada je u prekidu dvoboja s Seltom zbog osvježenja dva puta okrenuo leđa asistentu trenera Sarabiji. Dok mu je ovaj bezuspješno htio nešto kazati, Mesi mu je davao do znanja koliko ga doživljava. Sve je to gledao s nevjericom Setjen, odajući dojam da je svjestan kako on tu više ništa ne može učiniti.

Je li slaganje s upravom kluba da se u svrhu financijskih potrebnih bilanci žrtvuje 23-godišnjeg brazilskog veznjaka bila kap koja je prelila čašu nepovjerenja na liniji momčad - treneri? Ili je i Setjen, kao i Artur, zapravo samo povod za novu rundu sukoba s vodstvom kluba kojeg nameće Leo Mesi, podržan od Pikea (Pique) i Busketsa (Busquets) prije svih? Vrijeme će pokazati, iako je promptna medijska promocija, odnosno rasplamsavanje priče o povratku prvo Gvardiole (Guardiola), a potom i Ćavija (Xavi) kao novog stručnjaka, samo zamagljivanje stvarnosti o mogućem gubitku naslova prvaka, odnosno mnoštvu problema koje ima Barcelona.

Zašto je došlo do tako nelogične zamjene igrača? Ona je nelogična jer govorimo o dva drukčija profila igrača. Artur ima 23 godine, čvršći je kao radni veznjak s vrlo dobrim tehničkim potencijalom. Pjanić je fizički laganiji vezni igrač suptilnijeg načina igre i odlične tehnike, te ima 30 godina. Artur se dugo opirao ideji vodstva kluba da "mora" ići, jer je njemu Barcelona, otkako je stigao 2017. iz Gremija za 31 milion eura, bila vrh. Pjanić, koji je iz Rome prije četiri godine transferiran u Juventus za 32 miliona eura, slično razmišlja kao Brazilac. Zato je oduševljeno od prvog dana te mogućnosti vidio sebe na Kamp Nouu. Zato je, kažu u Torinu, i slabije igrao, te iritirao trenera Mauricija Sarija (Maurizio Sarri).

Dok je za igrače Barcelone Artur bio sličan Ćaviju, fizički i po igri, dovođenje Pjanića izazvalo je skepsu. Istu onu koju je proizveo nelogično skup ulog za dovođenje Grizmana (Griezmann). Vidljivo je svima da Francuz nije dobro prihvaćen od Mesija i društva, poglavito i zbog enormne plaće (17 do 20 miliona progresivnih primanja) koju je dobio. Za vođe svlačionice Grizman nije bio onaj igrač koji im je trebao, nego su svim silama pritiskali vodstvo da vrate Nejmara (Neymar). Kako će Pjanić proći u tim dvorskim borbama vidjet će se od jeseni...

UEFA fer-pleja monitoring

No, vratimo se priči o logici transfera. Kad netko "izdvoji" 60 miliona eura za vrlo dobrog igrača, ali koji ipak ide prema 31. godini, onda nam to sugerira da je u pitanju logika novca. Dakle, Barcelona ima velike minuse u bilanci za 2019/20, koje u sklopu UEFA fer-pleja monitoringa, mora čim prije svesti u dozvoljene okvire. Iste probleme ima Juventus, koji zbog enormnih ulaganja u Ronaldov ugovor, te još neke transfere, ima na dan 31. decembar 2019. minus ulaz-izlaz od 50,3 miliona eura. To je povećanje u odnosu na prethodnu bilancu, kad je minus iznosio 39,9 miliona.

Da bi se sezona 2019/20, koja se knjigovodstveno zaključuje 30. juan, svela u zakonske okvire, kako Juventus, tako i Barcelona trebaju prodavati igrače i sanirati bilance. Zato je Juveu odlično došla uknjižba 60 miliona eura za prodaju Pjanića, iako će zapravo Barceloni ona platiti još 10 miliona eura za Artura. No, i Katalonci će ostvariti dodanu vrijednost s uknjižbom 70 miliona eura prihoda za transfer. Ključ je uvijek u "plusvalenzi", odnosno kapitalnoj dobiti (kolokvijalno dodana vrijednost jednog te istog "proizvoda" u različitom vremenu). Arturov amortizirana vrijednost je 21 milion eura, pa je donio uvećanje vrijednosti Barceloni od 49 miliona eura. Pjanić je na isti način ojačao bilancu Juventusa za 47 milijuna eura, s obzirom na to da mu je vrijednost nakon amortizacije 13 miliona eura.

Na stranu taj ekonomski mehanizam, ovo je bio posao koji su htjeli i dva kluba i Pjanić, a samo je Artur bio gorljivo protiv. Na kraju, morao je prihvatiti, jer mu je Barcelona zaprijetila da neće igrati. Setjen je, misle Mesi i društvo, odgovoran da je provodio takvu želju kluba.  

Nitko ni da natukne na opciju da igrač možda nije ispunio očekivanja u protekle tri godine, odnosno da su mu u klubu jako zamjerili što je u nekoliko navrata za vrijeme sezone iznajmio privatni avion i odlazio na razuzdane Nejmarove zabave. Navodno je to bio razlog povreda i manjka mu spremnosti...