Kroz nogometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine prošlo je na stotine nogometaša, ali jedan od njih se uvijek izdvajao kao najveći. Upravo takav je Vedad Ibišević, jedan od najznačajnijih i najvećih nogometaša koje je Bosna i Hercegovina imala.
Kao novinar spadam među one sretnike koji su imali sreću pratiti Ibiševićevo odrastanje u dresu "Zmajeva", od njegove prve utakmice, kada je 24. marta 2007. debitirao za BiH protiv Norveške (2:1), do posljednjeg duela i tog 10. oktobra ove godine i duela protiv Estonije u Talinu (2:1).
Vedator, kako ga je prozvao kolega Marjan Mijajlović, polako, ali sigurno osvajao je srca navijača i novinara kroz svih ovih 10 godina druženja.
Valjda zahvaljujući njegovoj skromnosti, ali i Božijem određenju, Ibiševiću je bez dileme pripala najznačajnija uloga u historiji ove zemlje. O golu protiv Litvanije u Kaunasu (1:0), koji je BiH 15. oktobra 2013. odveo na Mundijal u Brazil, do prvog gola 15. juna 2014. na Marakani protiv Argentine (1:2).
Ibiševiću mogu uzeti sve, pa i druge važne golove (ukupno 28 golova u 82 nastupa, strijelac i najbržeg gola u historiji BiH protiv Lihtenštajna u Tuzli, nap.a.), ali te dvije činjenice - Litvaniju i Argentinu - ne mogu. To će vječno ostati zapisano u analima bh. nogometa.
Ko je Vedad Ibišević?
Krenut ćemo od početka. U rodnoj Vlasenici kao dječak proživljavao je pravi pakao zajedno sa svojom porodicom.
Prošao je sve strahote rata u Bosni i Hercegovini.
- Majka je u šumi blizu kuće iskopala rupu za mene i sestru, široku i dugu oko metar, a duboku oko pola metra. To je izgledalo kao grob. Jednog nas je jutra odvela na to mjesto koje je bilo prekriveno plahtama i jastucima i rekla nam je da se sakrijemo. Tog je jutra u našu ulicu stigla srbijanska vojska. Čuli smo viku, psovanje i obijanje kuća. Moj najvažniji zadatak je bio ne dozvoliti sestri da zaplače. Da su nas čuli i pronašli, sigurno bi nas odveli u logor - ispričao je Ibišević svojedobno za američki ESPN.
Ibišević u logoru nije završio, ali su agresorski vojnici te 1992. ubili njegovog dedu, 11 stanovnika naselja Pijuci i zapalili cijelo selo.
Vedad se s majkom uspio domoći Tuzle. Ubrzo nakon toga u listu "Avazov sport" imao sam priliku pisati o nekom "malom Vedadu", koji u dresu Zmaja od Bosne puni protivničke mreže. Tada sam često u kontaktu bio sa Irfanom Hadžihafizbegovićem, bratom poznatog bh. glumca Emira, koji je stvarao ovaj tuzlanski tim i često mi govorio o Ibiševiću "da će biti golgeter o kojem će pričati Evropa". Već ubrzo se potvrdilo da je u pravu.
Spajajući kraj s krajem, porodica Ibišević je donijela odluku da 2000. godine ode u Švicarsku, gdje su se zadržali deset mjeseci.
Naposljetku, stigli su do Sent Luisa, gdje je već u prvoj godini, nastupajući za koledž SL Bilikens, postigao 18 golova.
Dolazak u Pariz
Upravo tada, sasvim slučajno se na poziv tadašnjeg selektora mlade selekcije BiH Ibre Zukanovića, u Americi našao i Vahid Halilhodžić, koji je tada bio trener Pari Sen Žermena. Od tog trenutka i 2004. godine, Vedad je zlatnim slovima ispisao bh. nogomet.
U Parizu se nije mnogo zadržao. Istina, nije dobio ni pravu šansu, da bi završio uskoro u Dižonu, gdje je sa 10 postignutih golova potvrdio da će se o njemu tek čuti.
Nakon dvije godine u Francuskoj, stigao je poziv iz Ahena. Nijemci su Ibiševiću ponudili ugovor na tri godine, ali se u Alemaniji zadržao tek 11 mjeseci - stigao je poziv iz Hofenhajma, gdje je od 2007. do 2011. bio na vrhuncu svoje karijere.
I u ovom klubu potvrđeno je da je Ibišević rođen pod sretnom zvijezdom. Vedo je za ovaj klub postigao, prvi, 100. i 150. gol za Hofenhajm u Bundesligi. Na 135 utakmica postigao je 54 gola.
Da nije bilo kobne povrede tokom zimske pauze na prijateljskoj utakmici protiv HSV-a u španskoj La Mangi, Ibišević bi u to vrijeme sigurno stigao do najvećih svjetskih klubova.
Raduj se, Bosno...
Upravo u to vrijeme, cijeli svijet je pisao o Ibiševiću. U 17 odigranih utakmica u Bundesligi, postigao je 18 golova. Tada je na utakmici protiv Bajerna Ibišević postigao 18 gol u sezoni, a kolega Mijajlović je, između ostalog, u euforiji kazao "Raduje se Bosno, što imaš Vedad Ibiševića".
Ne zaboravimo, Sport Klub je tada bio na svom početku, kao i Mijajlović koji je bio komentator u beogradskom stidiju.
Marjan zbog te iskrenosti i danas ima problema u Srbiji, a vjerujemo da se svaki navijač obavezno naježi kada gleda snimak s te utakmice i Marjanov komentar:
Magija za golove
Tačno 126 dana nakon teške povrede koljena (popucali ligamenti, nap.a.) napadač Hofenhajma, koji je obilježio prvi dio sezone u Bundesligi, Vedad Ibišević, ponovo je na travnjaku bio krajem maja 2009. godine.
Upravo početkom 2009. Vedo je za 2008. godinu primio nagradu "Sportska ličnost BiH" prema izboru stručnog žirija "Dnevnog avaza", te "Idol nacije" prema izboru bh. portala SportSport.ba.
Nakon povrede, povratak je bio težak. Vedo je davao golove, zadržao je svoju golgetersku magiju, ali je i protivnička odbrana više pažnje povećivala Vedatoru.
Prije Mundijala 2010. godine stao je na "ludi kamen". Izabranica njegovog srca je diplomirana novinarka prelijepa Zerina, s kojom Vedad ima sina Ismaila (šest godina) i kćericu Zejnu (godina i mjesec).
Ubrzo je došao rastanak sa Hofenhajmom i prelazak u Štutgart, gdje je stigao u januaru 2012. za četiri i po miliona eura. U ovom klubu je postigao i prva dva het-trika. Prvi 8. decembra 2012. u meču protiv Šalkea (3:1), a drugi 1. septembra 2013. upravo protiv Hofenhajma (6:2).
U to vrijeme kao igrač Štutgarta, Ibišević se zlatnim slovima upisao u anale bh. reprezentativnog nogometa. Stigli su već spomenuti golovi protiv Litvanije i Argentine, o kojima znaju i oni najmlađi navijači Zmajeva.
Svakako ih vrijedi ponovo pogledati:
Ženidba i prelazak u Hertu
Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine je iza nas, a godinu kasnije, u avgustu 2015. Ibišević je prešao u Hertu, gdje je danas kapiten ovog tima.
U 32 nastupa otada Vedo je postigao 13 golova, punio mreže u Bundesligi i Ligi Evrope, dokazivao Irfanovu tvrdnju da "BiH ima jednog malca o kojem će se čuti u Evropi".
I čulo se, od Sent Luisa do Marakane, preko Kaunasa i Atine, gdje je protiv Grčke postigao prvi gol u dresu reprezentacije BiH.
U subotu sam s njim napravio pretposljednji intervju kao članom reprezentzacije BiH. Kažem pretposljednji, jer očekujem da će se posljednji put oglasiti na zvaničnom oproštaju od dresa Zmajava.
Sada su čelnici Nogometnog saveza BiH na potezu, a dotada uživat ćemo u njegovim golovima u dresu Herte, a nakon toga, ko zna gdje - otkrio nam je da još ne razmišlja o napuštanju nogometa.
Za ovo sve, Vedo, hvala ti...
