Bosna i Hercegovina sprema se za koncerte „Indexi i prijatelji“ kojima će se obilježiti 20 godina od smrti legendarnog gitariste Slobodana Bode Kovačevića.

Članovi „Indexa“ i druge muzičke zvijezde na čelu s legendarnim Vlaktom Stefanovskim 13. aprila održat će koncert u Sarajevu (Bosanski kulturni centar), 14. aprila u Zenici (Bosansko narodno pozorište) i 15. aprila u Banjoj Luci (Borik),a sve pod palicom producenta Tomislava Kašljevića.

Stefanovski (67), veliki gitaristički virtuoz i dan-danas svira kao u najbolja vremena. On svira, uživa na sceni i u životu i ne oglašava se baš tako rado u medijima.

Ipak muzički gigant je za „Dnevni avaz“ dao ekskluzivni intervju u kojem je govorio o koncertima posvećenim Bodi Kovačeviću, 50 godina njegove jedinstvene muzičke karijere, memoarima koji piše te o svom životu i karijeri.

Uzor i inspiracija

Čovjek koji je prvo s grupom „Leb i sol“, a onda i kao solista pa tako i dospio na listi 100 najboljih gitarista na svijetu, pisao muzičku historiju ovih prostora, unatoč epitetima i uspjesima u komunikaciji odiše skromnošću i jednostavnošću.

Intervju smo radili nakon dva sjajna koncerta koje je Stefanovski imao u Splitu i Zadru.

- Super je bilo – kaže nam na početku intervjua dobro raspoloženi gitaristički mag.

Spremate se i za tri koncerta posvećena Bodi Kovačeviću u našoj zemlji. S kakvim emocijama dolazite? Kakva sjećanja nosite na Bodu?

- Ja sam bio mladi amater kad su „Indexi“ bili veliki bend. Bili su mi uzor i inspiracija. Gledao sam njihov nastup na festivalu 1971. godine u Skoplju. Bio sam gimnazijalac i njihov nastup me je oduševio.

Ubrzo ste i Vi s „Leb i sol“ postali zvijezda.

- Onda sam počeo da putujem i da upoznajem kolege muzičare. Upoznao sam i „Indexe“ i upoznao sam Bodu Kovačevića. Kolegijalna razmjena informacija i komplimenata to je bilo tako neko vrijeme, jer smo se sretali po raznim festivalima, restoranima i hotelima. Ali nakon svih godina i nakon rata Bodu Kovačevića sam sreo u Pragu u Češkoj, gdje je on živio jedno vrijeme.

Čega se najviše sjećate kada se spomene Bodo Kovačević?

- Sjećam se njegovog elegantnog stila, njegovog crnog „Les Paila“. Tako da zaista smo imali vrlo srdačno i vrlo fino druženje.

Stari prijatelji

Prije dvije godine ste u Sarajevu imali koncert s Vašim „Triom“. Imate kontinuitet u druženju s publikom u bh. prijestonici.

- Tako je. Meni je uvijek drago doći u Sarajevo, sresti stare prijatelje i steći po kojeg novog prijatelja. Uvijek mi je drago nastupati pred sarajevskom publikom. To je apsolutno tako. Ovo će biti moj simbolični nastup, neću ja držati cijeli koncert. Odsvirat ću nekoliko stvari u čast „Indexima“ i čast Bodi Kovačeviću.

Sarajevska publika nije izgubila ukus za dobru muziku.

- Ne, nije.

Imate planove za Vaš solo nastup kod nas?

- Možda pred kraj godine.

Radite li nešto novo, neku novu muziku?

- Kako ne. Snimam novi album, završavam memoare... Ove godine obilježavam skromni jubilej – 50 godina mog rada na sceni i pokušat ću da obilježim s raznoraznim nastupima. Čekam da stigne i Miroslav Tadić, pa će malo sa njim svirati. S „Triom“ ću također svirati, završavam album i polako privodim kraju memoare koje pišem već četiri godine. Imam ja već naziv knjige u glavi, ali ostavite to meni još malo.

Kad se osvrnete 50 godina unazad, je li to brzo prošlo. S kojim osjećajima gledate na sve to?

- Moj život i moja karijera su kao jedan rolerkoster, kao tobogan, koji je išao i vrtoglavo gore i vrtoglavo dolje, koji me vozao kroz život. Osvrnut ću se ja detaljno u toj knjizi koju pišem na neke značajne trenutke... Sve je to vrlo brzo prošlo, sve brzo prolazi... Kao da smo nešto sanjali. Baš tako.

Jedan dan u Pragu

- Bodo Kovačević i ja smo proveli cijeli jedan dan zajedno u Pragu. Šetali smo po gitarskim prodavnicama, pričali o životu, o tim njegovim, da kažem, izbjegličkim danima i mjesecima ... Ostavio je na mene veoma snažan utisak kao čovjek, a kao muzičar naravno... Ja sam odrastao uz muziku bendova koji su bili generacija ispred nas. I „Indexi“ su puno toga ostavili, puno fenomenalnih stvari, puno fenomenalnih aranžmana i vrlo ambicioznih muzika. Da tako kažem. I između ostalih uzor je za mene bio Bodo Kovačević – ispričao nam je Stefanovski.

Nastupat ću dok god budem mogao

Odakle crpite inspiraciju, šta Vas još drži na bini nakon toliko godina.

- Dok sam još u fizičkoj kondiciji, dok još mogu nastupati, ja ću nastupati.