Čovjek koji je počeo postavljati granice rep muzike još koncem 90-ih i početkom 2000-ih godina kod nas i u regionu Edo Maajka, pravog imena Edin Osmić, u petak, 20. januara, stiže u Sarajevo gdje će nastupiti u okviru "Street Food Marketa".

Raduje se Edo dolasku i svirci, a naš poziv ga je zatekao u zagrebačkom domu. Na vratima doduše, jer, kako nam je rekao, upravo je krenuo u šetnju.

Traži, kako kaže, balans od svakodnevnog stresa, dok su s druge strane njegova lika supruga Lilah i kćerka Jasmin.

Imati dugovječnost

- Bio sam u Sarajevu sredinom prošle godine u Sarajevskom ratnom teatru (SARTR). Znam da je bilo neko ludilo, da je bilo prehladno za to doba godine. A sad je pretoplo, pratimo te vremenske promjene. Bio sam i na Festivalu Javorwood, na Bjelašnici. Eh, tad je možda čak i bolje bilo nego u SARTR-u, a on je bio ludilo. Mislim ovaj nastup neće trajati kao onaj u SARTR-u. Tada sam se bio zaželio koncerata. To je bila prva svirka nakon korone u Sarajevu, nakon tri godine skoro nesviranja. Tad smo skoro dva sata repali, nevjerovatno. Uglavnom sad opet dolazim. Nije dugo prošlo – govori iz Zagreba za "Avaz" odlično raspoloženi Edo Maajka.

Njegov posljednji album "Moćno" osvojio je kako publiku tako i kritičare, a prema glasanjima na mnogim internet-stranicama proglašen je najboljim rep albumom, a Edo reperom. Čak je dobio i titulu "najopakijeg" repera.

- Sad krajem stare i početkom ove godine puno nekih portala radi zaključak iz prošle godine što se tiče muzike. To je ustvari titula ''najuspješnije rep ime ove godine''. I konkurencija je bila nevjerovatna. A ja imam 44 godine, tako da mi je to laskalo skroz. Super je album prošao, budući da nismo nešto previše radili na marketingu. Nismo zvali ljude, promovisali, osim na ovim ljetnim festivalima i ovih nekoliko koncerata koje sam imao… Drago mi je što su i publika i ovi muzički urednici primijetili taj album i mislim da je zamjećenije prošao od prošlog albuma ''Put u plus'' – kazao je Edo.

S obzirom na to da je spomenuo svoje godine, upitali smo ga ima li onda rep rok trajanja.

- Mislim da svaka dobra muzika, bez obzira na vrstu, ima svoju dugovječnost. Možeš napraviti dugovječan album, koji će trajati, a možeš napraviti i materijal koji će izlapiti vrlo brzo. Tako da toga ima i u hip-hopu, rokenrolu, u svemu. Ja se trudim uvijek napraviti nešto što ću moći slušati i za pet godina. Ne znam, mislim da ima. E sad, stvar je u tome, postoji jedna zanimljiva stvar koje sam postao svjestan tek u posljednjih godinu-dvije. Znaš, mi nemamo nikog u hip-hopu koji je puno stariji od nas, ono starija generacija, koji se može pratiti kako stare i kako sazrijevaju na sceni. Recimo, mladi rok izvođač već imaju nekog ko ima 30 godina, nekog ko je već 15 godina na sceni, imaš nekog ko je kao Rundek, Jura Stublić, „Partibrejkerse“, „Zabranjeno pušenje“, „Majke“... Puno bendova koji su utabali nekakav put i ti sad znaš kuda da ideš, ok. Ali rep je dosta mlađi muzički pravac i tako da smo mi prva generacija koja sazrijeva i stari kao izvođači na stejdžu i nemamo se na koga ugledati – rekao nam je Osmić.

Ispričao nam je i da je prije nekoliko dana sjedio s kolegom koji je od njega stariji godinu ili dvije, te da su pričali o planovima.

- Nešto mi je bio tužan, i tada sam shvatio da smo mi ti koji krčimo put sami sebi. Tako, da se vratim na pitanje koliko će to trajati, niko od nas ne zna, najbitnije je da uživaš u onome što radiš, a ja fakat uživam. Imam tu sreću da svake dvije godine dobijem inspiraciju da napravim neku ploču kojom ću pronijeti određenu poruku na određeni način. I druga stvar koja mi je bitna je to, što se tiče muzičkog dijela mojih albuma, uspijevam s raznim producentima razvijati stil u hip-hopu, koji ne stagnira. Meni je to vrlo bitno, da, ako radim novi album, da mi ne zvuči kao neki stari, pogotovo ne u muzičkom smislu, a ni u tekstualnom smislu. Volim da mi je u muzičkom smislu to izazov, da kad dođem na stejdž, da čujem drugačije saundove. To me baš afirmiše – ističe Edo Maajka.

Ići na živce

Dodaje da sazrijevanje ovisi o svakom izvođaču, o njegovoj naslušanosti i njegovoj otvorenosti prema drugim muzikama.

- Možeš ti sazrijeti koliko kod hoćeš u nekom muzičkom smislu, ako ti nisi spreman izaći iz komfor zone i ako furaš jednu te istu koncepciju, to će kad-tad biti prevaziđeno. I ne da će biti prevaziđeno samo što se tiče publike već sam ćeš sebi početi ići na živce, sam ćeš sebe početi smarati. A mislim da je najbitnije u muzičkom poslu da sam sebe nekako motivišeš i iznenadiš. Tako da znam da je svaka promjena, bez obzira na to radiš li ti pop, hip-hop, rep, da uvijek si u stanju zakopati neki koncept koji će tebe afirmirati, s kojim ćeš ti uživati na bini. Onog trenutka kad ti prestaneš uživati na stejdžu, i kad to više nije to, onda to sam shvatiš i nekako se počneš udaljavati od toga. Ili moraš napraviti neku promjenu u tome… - kazao je Osmić.

Prošle godine obilježio je dvije decenije od izlaska albuma „Slušaj mater“ na kojem se nalaze i istoimeni evergrin, potom „Mahir i Alma“, „Saletova osveta“, „Prikaze“... Govorio je Edo i jasno i glasno protiv ikakvih podjela ističući onu društvenu komponentu u kojoj živimo.

Nažalost, iste te pjesme aktuelne su i danas, nakon 20 godina.

- Jako malo se to izmijenilo do danas, zato mi to više nije izazov za rad. Smara me u nekom kreativnom dijelu. Sad mi je fora taj neki društveni segment provući u svojim pjesmama, koje nisu baš cijelim bićem i tijelom u toj tematici. Znači, radit ću neku pjesmu o odnosima, pa ću kroz to provući nekoliko linija koje će se odnositi na to. Slabo se šta promijenilo. A kad pišem o jednom te istom, onda dosadim sebi, onda sebe počnem kriviti za to. Žalosno je to što se na Balkanu stvari vrlo sporo mijenjaju, to važi ne samo za BiH nego regionalno – iskren je Edo Maajka.

Dvadeset godina od albuma „Slušaj mater“ Edo je obilježio nizom koncerata po cijelom regionu i repao je te pjesme.

- Imao sam čak koncerata na kojima su 80 posto bili zastupljeni prvi i drugi album. I fino se bilo podsjetiti na neke stvari. Pošto je stvarno pjesama za koje sam vrlo zahvalan što postoje. Postojali su trenuci u karijeri kad mi ih je bilo bezveze repati, ono, smore me, ali sad, ova godina mi je baš pokazala nekoliko pjesama koje su mi baš falile, koje nisam izvodio sigurno 10 ili 15 godina. To su, naprimjer, skoro sve numere s prvog albuma. Inače izvodim samo nekoliko i to "Mahir i Alma", "Prikaze", ''Saletova osveta'', ''Jesmo l’ sami''. A na ovim koncertima sam izvodio sve. Tako da mi je, recimo, “Nemoj se bojati“ baš pasala – otvoreno govori reper.

"Slušaj mater"

Dodaje da je kao izvođač uvijek radio tako što da, kada uradi novi album, trudi se da te pjesme uvodi u narednu godinu ili dvije, a uz njih i neke starije koji se smatraju klasicima.

- A ovi sad koncerti za 20 godina “Slušaj mater” koje sam imao su bili baš fokusirani na te starije pjesme. Nešto napraviš i pustiš ga i onda se vratiš na to nakon 20 godina i skontaš: 'Aha, vidi ovo, tad sam tako razmišljao, tad je to bilo'', pa se sjetiš ovog, pa se nečeg i sramiš, ima raznih momenata. Jako mi je to bilo zanimljivo ove godine. Iste godine mi je bila ta obljetnica od prvog, a izašao mi je i novi, i onda kad sam išao miksati te pjesme, onda vidiš kako se preklapaju drukčije i kako se osjeti razlika i izvođačka i u kontekstima i u svemu – kroz smijeh govori Edo.

Odavno Edin Osmić ne živi u BiH. Otišao je samo sa 13 godina.

- Vratio sam se još jednu godinu studirati s 18 ili 19, i onda sam, za vrijeme tog studiranja, bio član velikog hip-hop pokreta FMJAM, na čemu sam zahvalan. Bosnu volim, i uvijek ću je voljeti. Dolazim-odlazim, ali blizu sam i Bosanac sam i volim to što sam Bosanac. Pratim neke stvari, politiku ne pratim, pa ni u Hrvatskoj. Od koronavirusa sam otkovao praćenje nekih stvari za koje sam shvatio da me samo živciraju i ne vode nigdje – zaključio je Osmić.

Šetnje su mi jedna od navika koja mi je ostala iz nekog vremena Covida, da svaki dan odem u šumu na jedan sat. To mi je super, volim to, manje volim kad je zima, kazao nam je Edo Maajka.

Prestajem pušiti cigarete

Ostalo je za Edu Maajku neostvarenih želja iz prethodne godine, te nam je otkrio koje su to.

- Nisam uspio dvije stvari – završiti knjigu koju sam počeo pisati i nisam uspio s vađenjem krvi. Htio sam početi darivati krv, ali sam imao neku virozu i zaboravio. Ove godine nadam se da će te dvije stavke biti tu i mislim da ću prestati pušiti cigarete vrlo brzo. Tako da, to mi je ono baš odluka. Želim još bolje naučiti neke stvari vezane za muziku, za mix, za saund, to su ti neke ono profesionalne stvari koje želim da znam, iako u ova vremena umjetne inteligencije ne znam koliko to ima smisla, ali mene će veseliti - rekao je Edo Maajka.

Čega se srami

- Naiđeš na neke pjesme za koje znaš da bi ih sad skroz drukčije odradio. To ti je to prokletstvo muzičara i sigurno i reditelja i glumaca, koji imaju neki krinč moment ''mogao sam ovo drukčije''. Ali mislim da ipak u trenutku dok snimaš, takav si, kakav si. Mislim da je to najbolja stvar, što je to vakumirani zapis jednog vremena, jednog trenutka kad si bio u studiju taj dan, kad si to napisao i to je to. Jednostavno shvatiš, mogao sam ovo objasniti na drugi način… - ističe Osmić.

Gdje zapelo

- Nije nigdje zapelo kod pisanja moje knjige, već je fazon u tome što ja uvijek mijenjam ono o čemu bih posao, da li o sebi, o svojim iskustvima, da li bih napravio nove likove, da li bih smislio nove priče o kojima bi likovi imali neka moja iskustva i iskustva ljudi oko mene. To mi se stalno mijenja u glavi… Pišem ja dosta, i mijenjam non-stop, nekad mi se ne svidi, ali nadam se da neću odustati. Uvijek tražiš pravi način kako se izraziti, kako nešto objasniti i sebi nadati se da će drugima pomoći, da će se drugi naći u tome – govori Edo.