Ime i prezime: Alma Subašić-Omerović

Datum i mjesto rođenja: 30. maj 1994., Konjic.

Šta prvo uradite kad se probudite: Ugasim alarm.

Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Muzičkim teatrom, ali bih opet bila na sceni.

Šta Vam je bio prvi posao u životu: Prvi honorar zaradila sam pjevajući, a prvi posao imala sam u Poljskoj u arhitektonskom birou.

Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Možda nekakvo uputstvo ili vodič - kako preživjeti na pustom otoku - ako takvo što postoji?

Najdraža pjesma: Sevdalinka.

Šta gledate na televiziji: Dokumentarce i filmove.

Šta Vas nervira: Trudim se da se ne nerviram zbog stvari na koje nemam utjecaj i koje ne mogu promijeniti.

Najdraži grad: Konjic, grad u kojem sam se rodila, i Sarajevo, grad u kojem živim.

Najbolji poklon koji ste dobili: Ostat će tajna.

Čega se plašite: Hladnoće srca, neempatičnosti i bezdušnosti čovjeka.

S kim najradije pijete kafu: S dragim ljudima.

Omiljena društvena mreža: SoundCloud.

Najdraža boja: Metalik siva.

Ko Vam je uzor: Više je takvih ljudi oko mene.

Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Učinila bih da svaki čovjek ima jednako pravo na dostojanstven život.

Najdraži pisac: Abdulah Sidran.

Omiljeni muzičar ili bend: Dug je spisak.

Posljednja knjiga koju ste pročitali: "Ženski identiteti u muzičkom životu austrougarskog Sarajeva“, Lana Paćuka.

Tim za koji navijate: Svaki domaći klub.

Omiljena narodna izreka: Novi dan, nova nafaka.

Koje pitanje najviše mrzite: Ovo koje sam sada pročitala.

Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Mačak (Pinokio).

Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Japan.