Zvjezdana moć Vajole Dejvis (Viola Davis) ne može se poreći. Nakon što je osvojila i Tonija i Oskara za njenu ulogu u oživljavanju Brodveja i filmsku adaptaciju drame Augusta Vilsona (Wilson) “Fences” te nakon što je postala i prva crna glumica koja je osvojila Primetime Emi, nagradu za najbolju glavnu glumicu u dramskoj seriji “Kako se izvući s ubistvom”, prihvatila je najizazovniju ulogu do sada.

Osvijetliti talent

Dejvis glumi Nanisku (Nanisca), generalicu ženske vojne jedinice poznate kao Agojie, u filmu “The Woman King” (Žena kralj), čiji je kormilar rediteljica Đina Prins Bajdvod (Gina Prince-Bythewood), poznata i po ostvarenju “Tajni život pčela”, a producirala je Oskarom nagrađena producentica Keti Šulman (Cathy Schulman), koja je radila i na “Crashu”, zajedno s produkcijskom kućom Viole Dejvis “JuVee Productions”, po scenariju koji je napisala Dana Stivens (Stevens), koja je pisala i “Safe Haven”.

“The Woman King” priča istinitu priču o Kraljevini Dahomej, jednoj od najmoćnijih afričkih država u 18. i 19. stoljeću. U ulozi Naniske glumački talent Vajole Dejvis je izložen, kao i prikaz kako se transformirala u moćnog borca od 57 godina.

Šta Vas je privuklo ulozi Naniske kao glumicu, ali i filmu, općenito, pa potpisujete i produkciju?

- Pa, film je za mene nešto sasvim očigledno. Osjećam da je uloga zaista govorila meni kao crnkinji u smislu dodirivanja svakog aspekta mene – moje snage, moje ranjivosti, moje historije, moje ženstvenosti, mog nereda. Bila je to uloga koja me obuhvatila. A ono što me privuklo projektu je to što sam neko ko uvijek traži posvećenost. Želim svoj identitet koji je odvojen od onoga kako me identificirao takozvani Holivud ili “bijeli” Holivud. Želim da se identificiram, a to je bio i projekt koji sam mogla da uradim, a da uz sebe “podignem” druge crne žene i osvijetlim njihov talent i njihove darove i osvijetlim dio naše historije koja nikada nije ispričana ili je čak nepoznata.

Velika misterija

Jeste li bili upoznati s Agojie ratnicima prije ovog projekta i šta biste rekli da su glavne karakteristike za koje ste se vezali kada je u pitanju Naniska?

- Bila sam upoznata s njima, ali to je za mene bila velika misterija. Nešto poput nečega o čemu ste slušali iz daljine, ali nikad niste istraživali, dok nisam dobila ovaj film. Karakteristika je razumijevanje uloge liderstva. Apsolutno, bez sumnje, vi morate biti osoba koja prva skače kroz “stakleni tanjir”, i ona to razumije. Razumijem koliko me moj rad i ono što radim identificira, a također sam i neko ko uvijek na neki način miri svoju prošlost.

 Ova uloga zahtijeva fizičku snagu i drugačija je od onoga kako smo navikli da Vas vidimo. Kako ste se pripremali za ulogu?

- Pa, ja sam ionako vrlo mišićava žena. Radila sam sat i po treninga s tegovima pet dana u sedmici i dva i po sata borilačkih vještina nakon treninga s tegovima. To je bio fizički aspekt toga. I rekla sam da imam... Imam 57 godina, zar ne? Dakle, to je bio i naporan trening s tegovima, jer su zaista željeli da izgledam ultrasnažno. A onda, naučiti kako se boriti prsa u prsa i koristiti mačetu… To je Naniskino glavno oružje.

Je li bilo usput povreda ili jeste li se nekada osjećali kao da ne želite da se borite?

- Da. Bila je jedna povreda, ali to je bilo prije nego što sam uopće počela. Pocijepala sam svoj ACL (prednji ukršteni ligament). Ali ja sam zaista čvrsta. Zaista mi nije smetalo tokom treninga ili slično. Imala sam jako bolnu ruku samo od zamahivanja mačetom.

Jeste li imali dublera?

- Imala sam. Svako ima dvojnika da uradi određene stvari, ali rekla bih da sam 96 posto toga uradila sama.

Srce i duša

Je li fizički aspekt bio najteži dio snimanja ili samo ulazak u taj lik?

- Za mene je fizički dio bio najteži dio toga, ali to je zapravo semantika. Jer dijalekt, gluma, boravak u Africi…, što je bilo ogromno. Bila je to jedna od onih uloga u kojima je svaki aspekt uloge funkcionirao sto posto. Ali za mene, da, fizički je bio jako, jako težak.

Šta mislite kako je priča o ratnicima Agojie povezana s današnjim crnkinjama?

- Crne žene, mi smo okosnica našeg društva. Zapravo, žene su, općenito, okosnica svake zajednice, svake porodice. Znate, mi smo te koje brinemo o djeci. Ako proučavate plemena u Africi, one su te koje izlaze i traže hranu. Mi smo ljepilo koje drži porodicu na okupu. Mi smo srce i duša. Ranjivost, ta ženska energija je… Mislim, sada je toliko vidimo. I samo moram da kažem, a možda zato što smo se suočile s toliko nevolja kao crnkinje, posao obavimo znajući da nam niko neće čuvati leđa. Sačuvali smo izbore. Sačuvali smo filmove. Spasili smo našu djecu. Sačuvali smo naše brakove i naše porodice, i to smo radile mnogo puta same. Dakle, to je uloga koju igramo i ja se uvijek molim za dan kada će ljudi to vidjeti. Ali čak i ako ne vide, uredu je.

Trčati svoj dio utrke

Kakav je bio osjećaj raditi sa sjajnom ženskom postavom?

- Znate šta? To je bila radost mog života. Zaista je tako. Sada postoji izreka, posebno za starije glumce koji znaju put, da je vaš plafon njihov pod. I to je ono što je bilo. Osjećala sam da je štafeta koju prenosimo na ovu mlađu generaciju talenata tako nevjerovatna kada vidite darovite ljude koji se hvataju za to i trče svoj dio trke. Takav je bio osjećaj gledati ih. Vidite budućnost, samopouzdanje, samoljublje, sigurnost njihove vizije i svrhe. Uopćeno govoreći, bilo je zadovoljstvo raditi s njima.

Nismo metafora ni anomalija

Koji je najveći zaključak iz ovog filma koji ste donijeli i šta želite da publika zaključi?

- Jednostavno se osjećam kao da ne mogu diktirati kako se ljudi osjećaju i kako shvataju stvari. Možete samo posaditi sjeme. Želim da ne zaborave koliko smo mi, kao crnci, rasprostranjeni. I ne samo to. Želim da pamte koliko smo doprinijeli kroz historiju, koliko smo snažni, oštroumni, izvrsni, talentirani, inteligentni i predani. Ali, također, koliko smo kompleksni i veliki kao ljudska bića. Želim da nas vide kao ljudska bića, a ne samo kao metaforu, sliku ili anomaliju. To je ono što ja nosim sa sobom.

Akciono-historijski spektakl

Ekskluzivni intervju Vajole Dejvis za “Dnevni avaz” omogućio je C2 film, zvanični zastupnik studija “Sony” za BiH, koji donosi ovaj akciono-historijski spektakl na repertoar svih bosanskohercegovačkih kina od 27. oktobra.

Za frizuru na fotografijama je bila zadužena Jamika Wilson, za šminka Sergio Lopez-Rivera, a za  odjeću Elizabeth Stewart.