Džem Bender (Cem), koji tumači Čelebija u sjajnoj seriji „U plamenu“, koja se prikazuje u večernjem terminu na Novoj BH, analizirao je lik Čelebija Karabejlija te komentirao reakciju gledalaca na lika kojeg glumi.

Na kraju dana

Kad vam je stigao projekt „U plamenu“ i kad ste prvi put proučili scenarij, šta ste pomislili?

- Gledao sam izvornu inačicu serije i, iskreno, baš mi se i nije svidjela. U njoj se priča odvijala na temelju događaja. Kad sam dobio scenarij za „U plamenu“, svidjelo mi se što se priča razvija na likovima i psihologiji. Čovjek je bio negativac bez ikakve dubine. No, kad se krenulo od likova i psihologije, priča je postala bogatija. Osim toga, Čelebi je vrlo slojevit lik. Trenutno, naprimjer, postoje trojica različitih Čelebija.

Je li vam kao glumcu dodatno teško glumiti ta tri Čelebija koja ste spomenuli?

- Struktura scene govori mi koji Čelebi treba izaći na površinu. Kad počnete postavljati strukturu scene, to se počinje pokazivati... U scenariju ne piše uvijek sve, postoje nijanse koje vi morate pronaći i istaknuti. Na kraju dana, to je proces projektiranja koji stvarate s redateljem i scenaristom.

Šta mislite da općenito privlači gledaoce serije „U plamenu“?

- Nasilje nad ženama, patrijarhalna društva i slično - sve su to vrlo aktuelne teme. Nalaze se na svim razinama. Vidite vrlo finog čovjeka, a u pozadini se skriva nasilnik. Nasilje nema veze s klasom, nalazi se u svim slojevima društva. Zapravo je pogrešno što, osim Čelebijevih devijacija u ponašanju, društvo takvim ljudima daje prostor.

Šta je najzanimljiviji komentar o Čelebiju koji ste dobili?

- Psovke ne brojim. Bilo je puno komentara o glumi koji su mi se svidjeli. Mnogi su išli ravno u glavu i nakon svih psovki završili ovako: „Puno vam hvala što ste nam tako lijepo utjelovili tog gada.“. Budući da nikada prije nisam glumio takvog negativca, zapitao sam se kako je to moguće. Čovjek te prvo ispsuje, a onda ti zahvaljuje. Gledaoci su se zapitali šta tog čovjeka muči.

Možete li nam opisati jedan dan na snimanju? Kakva je atmosfera? Kako se pripremate prije nego što stanete pred kamere?

- Imam naviku iz pozorišta. Napet sam ako snimam scenu bez poštene pripreme. U pozorištu se prije izlaska na scenu povlačimo u vlastiti unutarnji svijet; to znači da tijelo prepuštamo predstavi. Na snimanju je vrlo teško napraviti nešto tako intenzivno, no bar malo prije morate biti spremni.

Gluma i sreća

Znamo da održavate poduku iz glume. Šta je glavni savjet koji učenicima dajete kad se pripremaju za scenu?

- Prvo kažem ovo: „Glumite za sebe i neka vam prioritet bude da budete sretni dok glumite. Ako ste vi na sceni iskreni i dobro se osjećate, gledaoci to odmah osjete.” Gluma nije nešto što se radi za druge ili kako biste se nekome pokazali. To je obračun koji čovjek ima sa sobom i nešto što tu mora stati. Ukrašavate je i razvijate različitim tehnikama, podižete je na višu razinu, ali u srži je to nešto što radite za sebe.

Dok sam studirao arhitekturu, krenulo je pozorište

Arhitektura ili gluma? Postoji li rangiranje u vašem životu?

- Naučio sam živjeti s oboje. Dok sam studirao arhitekturu, krenulo je pozorište. Gluma je zapravo nešto što mislim da bi svaki čovjek trebao učiti. Ona je čovjekovo otkrivanje sebe, svoga tijela, potencijala, razvijanje sposobnosti empatije i percepcije. Na glumu nisam krenuo sa željom da postanem glumac.