Emina Jahović objavila je na društvenim mrežama opširan status u kojem je otkrila kako se trenutno osjeća i o čemu razmišlja tokom vanrednog stanja zbog pandemije koronavirusa.

- Jutros sаm se probudila rаnо, oko šest... Tišina. Djeca spavaju i sve је uredu. Hvala Bogu! Poslije skoro 45 minuta provedeih mučeći se da se još malo odmorim, povukao mе zrak sunca sa prozora. Pomalo umorna, ustala sam i otišla do dnevne sobe. Vrabac na mojoj terasi odvukao mi je раžnju. Posjeta, pomislih... Ali, nepozvani prijatelj samo je odletio unedogled. Pogled mi je ostao zarobljen tu... na terasi, napolju... neke bezvezne zgrade prekoputa i sunca kojeg poslije nekoliko minuta više nije ni bilo. Odavno nikoga nema nа vratima, rođaka... prijatelja. Nikoga. Uzela sam kafu i kao hipnotisana sjela na sofu. Pogled i dalje zakucan... Ništa. "Brejnstorming"... OK, prolazim historijski moment već po koji put u životu. Cool. Preživjet ćemo.

Šah-mat svima!

A onda se sjetim da se ljudi negdje po bolnicama bore za zrak... Čekaj... U Turskoj, Srbiji, Americi, ltaliji, Španiji, Njemačkoj, Austriji... ma svuda. lstopile su se granice, zaustavio život... i zеmlја teško diše. Počela je kiša i malo vjetra... OK, nešto i dalje mrda. Dobro је. Mučitelj i Učitelj Saturn. Osjećam njegovo prisustvo... ambis. Као da ponavljamo historiju, jer smo je zaboravili... ako је nismo doživjeli, nismo ništa o njoj ni čitali, а i ako smо pročitali, izgleda da ništa nismо naučili. Iskušenje... to је prava riječ za ovo kroz šta prolazimo izležavajući se u svojim toplim domovima i umirući od dosade. Neko negdje nema ni dom, nema ni dosadu, jer ne zna za nju... а nеkо zaista umire. Slučajno mi se otvorio Instagram....l ljudi i dalje dijele slike sa Mikonosa, Ibice.... Čekaj... а realno, pandemija u svojoj nајvеćој raskoši. Šah-mat! I meni i vama i svima." "Covid-19 i 2020... Sretna nova. Eto nam i prave Noći vještica. Konačno živimo američki san, svi pod maskama i očima punim straha i nepovjerenja. Tikva s izbušenom korom ne ide uz muziku, a nije ni za story ni za objavu. Svako bi sada svojoj zemlji, svojoj domovini. Nema ni puta, ni letova, ni mora, ni pustinja preko kojih sada možemo da pobjegnemo... Samo četiri zida, u raznim bojama, s raznim slikama, jeftinim i skupim radovima. Svi podjednako statični hladni zidovi. Gdje su sada oni ljudi s Instagrama što nam obećavaju kako da za šest mjeseci postanemo milioneri? Oni što govore o besmislu stalne edukacije i radnog vremena od 8 do 6. Ovaj set niko nije mogao ni da zamisli. Daleko je ručak u Parizu, onaj što smo gledali u nekoj romantičnoj komediji. Zaključavanje! Zvuči kao u nekom opasnom trileru."

Pare se ne jedu

Košmar iz kojeg se ne budimo, jer nismo sanjali. Neko nešto želi da nam kaže... Amin! Svi sada marširamo istim tempom, svi za jednog, jedan za sve... a bili smo prilično i sebični i ljubomorni, samoživi i pohlepni. Dijelili bi sada znanje, iskustva, pare. Socijalno distanciranje! Sad ne može. Ne može ništa... Odjednom vidimo vrijednost onih čije se znanje stjecalo godinama, a cijenilo malo. Odjednom zavisimo od ljudi koji čiste ulice, institucije, prodavnice, apoteke i umjesto nas bacaju đubre naših ludila. Aplaudiramo onima koji nam nikad nisu padali na pamet. Vidimo da ne možemo da jedemo pare i izgubili smo orijentaciju u vremenu. Odjednom sjedimo čekajući da nam prođe noć, svane jutro, prođe dan, dođe noć... Začarani krug neizvjesnosti... Baš kao svi oni teško oboljeli koji čekaju da im se pogodi prava terapija. 

Nemamo ni za lijek, ne znamo za lijek... Ne postoji lijek. Jedemo i spavamo... Nadamo se... Baš kao prosjaci čiji život po nama nema smisla... potpuno nebitan. Moć više nemaju moćni... I više im lijepo ne stoje odijela ni haljine sa plastičnim rukavicama i medicinskim maskama... Tu smo gdje smo... Sad sve razumijemo... da li razumijemo? Sada nam oni koje smo uzimali zdravo za gotovo, drže živote u rukama. Kakav obrat. Možda je došlo vrijeme da ne tražimo idealan život sa Instagrama, život koji ne žive ni oni koji su ga uslikali... vrijeme je da živimo naš život... potpuno jedinstven... naš otisak prsta. Ovo je vrijeme kad se uči... Zahvalnost.