Glumac Harun Ćehović ima 26 godina, a već je postigao velike uspjehe u svojoj karijeri. Njegovo putovanje započelo je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, u klasi profesora i svima dobro poznatog glumca Admira Glamočaka, gdje je diplomirao kao najbolji student odsjeka. Kada je došlo vrijeme da odluči gdje će nastaviti profesionalno usavršavanje, uslijedio je novi uspjeh – stipendija za Royal Academy of Dramatic Arts (RADA), prestižnu školu glume stacioniranu u Londonu. Bio je jedan od 18 najboljih iz cijelog svijeta.

Najteža odluka

Ovu prestižnu akademiju pohađali su slavni glumci poput Alana Rikmena (Rickman), Entonija Hopkinsa (Anthony), Toma Hidlstona (Hiddleston), a Harun je bio najmlađi student na programu i magistrirao kao jedan od najboljih studenata s najvišom prosječnom ocjenom. Tako je postao prvi Bosanac i Hercegovac koji je upisao i završio master studije na ovoj glumačkoj školi.

Kako su izgledali Vaši počeci?

- Bilo je stresno i čovjek uvijek razmišlja da li čini pravu stvar i donosi dobru odluku. Po završetku Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, imao sam nekoliko ponuda na stolu da nastavim master glume vani. Razmišljao sam mnogo o tome da li je pravi trenutak za otići odmah nakon završetka akademije. Imao sam 2-3 projekta u Sarajevu koje sam radio još kao student i nekako najteže je bilo prevaliti tu ideju da ću ipak otići vani. Prvi mjesec je bilo poprilično zeznuto jer je sve nekako novo i drugačije. Morate se uklopiti u neki novi sistem rada, funkcioniranja i studiranja, ali bih rekao da je od svega toga najteže bilo zapravo donijeti odluku, iako sam ja poslao prijave i radio audicije za sve te akademije, nisam očekivao da ću, zapravo, doći u poziciju da idem, sve mi je izgledalo daleko.

Šta smatrate da je potrebno da biste došli do, recimo, Holivuda? Koliko sreća igra ulogu?

- Sreća je ogroman faktor, to je nepobitno. Gluma nije profesija gdje se aplicira na posao i ljudi ti gledaju diplomu. Naravno, škola i glumačka edukacija pomažu u kasting procesima, ali mislim da je ključno ono što se nauči na tim ustanovama. Ono što sam ja naučio na Akademiji scenskih umjetnosti i na RADA akademiji, koristilo mi je u svakom kastingu. Holivud je neka druga priča i skroz neki drugi univerzum koji funkcionira na svoju ruku. Potrebna je sreća, potrebno je da si okružen u profesionalnom smislu kvalitetnim ljudima koji ti mogu dati opciju da radiš kasting za neke takve projekte. To je zapravo neki kompleks sreće, dobrog tajminga i da je to trenutak kad si i ti u neku ruku dobro raspoložen i možeš lako upotrijebiti ono što si dosad naučio u svojoj glumačkoj karijeri i glumačkoj edukaciji. Tek nakon kastinga nastupa momenat gdje imaš priliku da pokažeš svoje umijeće, ali i do tog samog momenta kastinga je izuzetno mnogo posla, lobiranja i sreće.

Sarađivali ste s poznatim rediteljem Dinom Devlinom (Dean), možete li ispričati kako je izgledala ta saradnja?

- Iskreno, ja sam se malo prepao jer je to bilo prvi put da sam radio s nekim takvim, koji ima takav CV iza sebe, kako se ponašati na setu, kako mu prići jer nikad u svom životu ne želim da ispadnem kao neko ko je previše zahtjevan, jer znam da mi je u tom momentu dato povjerenje da uradim taj neki glumački posao i da riješim neko malo pitanje tog projekta. Međutim, on je jako opuštena i pristupačna osoba. Mnogo mu je stalo do projekta i mnogo mu je stalo do svake osobe na projektu, tako da ima neki profesionalno-ljudski pristup koji je veoma produktivan i mislim da, prema pričama ljudi koji dugo rade s njim, ima tu neku moć da okupi divnu ekipu, ne samo glumačku nego i ljudi iza kamere koji zaista rade jedan izvrstan timski rad u super okolnostima. Ne stvara previše pritiska u smislu da nešto mora biti završeno, nego daje slobodu, da dišete i budete prisutni u sceni i mislim da je to jedno jako veliko bogatstvo, barem što se tiče glumačkog dijela projekta.

Na takvim setovima on vodi računa o nekih hiljadu procesa u svojoj glavi, nema mjesta za pitanja radi pitanja, ali itekako ima mjesta za neka konkretna, konstruktivna pitanja koja vas vode ka nekom rješenju i stvarno je bio užitak raditi i s njim i sa svim ljudima na tom setu i jako je brzo prošlo, iako smo dugo snimali. Na kraju vam bude žao kada se završi neki projekt jer se zbližite s ljudima i, figurativno rečeno, postanete mala porodica.

Glumačka razmjena

Možete li nam malo ispričati o svojoj ulozi u „The Librarians“?

- Bez da puno otkrijem, radi se o jednom momku koji je u punk bendu i na koji glavni junaci nalete prillikom jedne od svojih avantura i veoma brzo se zbliže s bendom koji u neku ruku postanu njihovi vodiči kroz te misterije koje rješavaju s interesantnim plot tvistom na kraju.

Biste li izdvojili još neku saradnju u karijeri koja Vam je donijela korist u smislu da ste mnogo naučili iz nje ili da vam je jednostavno godilo raditi s nekim?

- Naravno, prvo Admira Glamočaka koji je bio moj profesor na Akademiji s kojim sam imao priliku raditi predstavu, jedna nesebična osoba koja je učinila u jednu ruku veliki posao za moje glumačko sazrijevanje. Spomenuo bih svakako i reditelja Timura Makarevića s kojim sam radio seriju „Komar“, koja bi trebala izaći iduće godine u BiH, i to je bilo svakako unikatno iskustvo. Također, i od glumaca se mnogo uči na setovima. Adnan Hasković koji je veoma poznat s jednim impozantnim CV-om, naučio me zaista mnogo čemu, zatim, Bojan Navojec i drugi. Nekako, ta glumačka razmjena je veoma interesantna pogotovo za mladog glumca kada dobije priliku raditi sa mnogo iskusnijim kolegama.

Šta mislite o trenutnom stanju bh. kinematografije, koliko se, zapravo, posljednjih godina razvila i postala poznatija u inozemstvu?

- Mnogo vremena provodim u Londonu, Italiji, a kada ljudima kažem odakle sam, pamte i povezuju BiH po mnogo tome dobrome, međutim, svakako među prvim stvarima tu se priča i o nekim veoma značajnim bh. filmovima i serijama, koji su itekako ostavili utjecaj, ne samo na regionalnu kinematografiju već i na internacionalnu. Tako da mislim da mi imamo definitvno mnogo priča za ispričati kao nacija, mnogo ljudi koji te priče mogu ispričati kroz filmske i tv projekte. Ja se trudim biti aktivan i biti u toku sa svim što se dešava, međutim, kao i sve u našoj državi, to je jedna veoma kompleksna tema. Ne samo mi glumci, svi bismo trebali malo više raditi o pitanju naše kinematografije i stvarati više projekata. Mislim da je bio jedan taj period prije nekoliko godina koji je bio veoma obećavajući kada se počelo malo više snimati i više serija se počelo raditi, ali nekako sam dojma da tome svemu nije dato dovoljno vremena da se razvije i urodi plodom.

Novi projekti

- Predstava koju smo režirao i pisao sada ima svoju američku turneju u januaru, igra u Njujorku. Osim toga, imam neki plan za kreiranje nove predstave iduće godine, ali, što bi se reklo, o tom potom – rekao je Ćehović.

Studij u inozemstvu

- Ne mislim da sam pogriješio što sam otišao na studij van granica, jer sam ubrzo shvatio da i dalje mogu biti poprilično aktivan i u BiH. Radim projekte i ovdje i vani i nekako mi je to otvorilo više vrata, a ne zatvorilo, kako sam se plašio da će biti slučaj - rekao je Ćehović.