Dugometražni film „Sve si u pravu“, autorsko djelo Azura Jahića, kompozitora i tekstopisaca koji se našao i u ulozi reditelja, premijerno je prikazan u Narodnom pozorištu Tuzla, a predstavlja bogat splet priča koje prikazuju aktuelno vrijeme u kojem živimo dok se suočavamo s različitim izazovima.
Jahić je time napravio korak naprijed za tuzlansku kinematografiju, a za „Dnevni avaz“ je rekao da je film rezultat entuzijazma glumaca koji su se angažirali na ovom projektu bez ikakvog budžeta.
Nezavisna produkcija
- Inspiraciju za film pronalazim u svakodnevnom životu kod nas koji se, nažalost, nije promijenio već trideset godina. Da sam ovaj film napisao 1995., 2005. ili 2015. podjednako bi bio aktuelan kao i danas – rekao je Jahić.
Iako u nekim navodima piše da je film snimljen za „nula maraka“, Jahić je za „Avaz“ otkrio da to nije baš tako.
- Taj naslov je imao simboličnu namjeru. Za film nisam konkurisao ni na jednom javnom pozivu, tako da nisam ni dobio sredstva od bilo koje gradske, federalne ili državne fondacije. Film je snimljen sredstvima moje produkcijske kuće „Piksi“ uz pomoć mojih kolega – objasnio je Jahić.
Glavnu ulogu Mirze tumači mladi talent Armin Filipović, koji utjelovljuje čovjeka koji se protivi lažima i korupciji.
- Film, u suštini, prati Mirzu, čovjeka koji se približava četrdesetim godinama, a još nije riješio pitanje zaposlenja. I dalje živi sa ocem. On je dao sve od sebe da se odupre sistemu kakav jest. Film prati jedan dan njegovog života kada mu se dešavaju veliki izazovi dok se suočava sa svim što on mora da žrtvuje da bi opstao u sistemu kakav je naš. Svi težimo ka moralnosti, ali to danas nije lako – rekao je Jahić.
Zimske pauze
Dodao je da je film sniman 14 dana, što im je predstavljalo najveći izazov.
- Pošto su glumci angažovani kako u Narodnom pozorištu Tuzla tako i na Akademiji scenskih umjetnosti, morali smo se uklopiti u vrijeme zimske pauze. Zajedničke scene, kada su svi glumci u jednoj sobi, radili smo sa tri kamere, snimajući velike dijelove teksta kako bismo zadržali autentičnost rasprava i svađa u kojima se glumci preklapaju – rekao je Jahić.
Bez konkurencije nema publike
Jahić je kazao da je nezahvalno komentirati kinematografiju u BiH te postavlja pitanje da li kinematografija uopće postoji.
- Ako se u BiH snimi par filmova godišnje, i tih par filmova koje Fondacija podrži, nekako su uvijek vezani za neku ratnu ili poslijeratnu tematiku ili naginju festivalima. Sve dok ne budemo u mogućnosti napraviti deset ili dvadeset filmova godišnje, neće biti ni konkurencije. A bez konkurencije, neće biti ni publike – poručio je Jahić.
