Jednu od uspješnijih turskih glumica Irem Helvadžioglu (Helvacioglu) publika u Bosni i Hercegovini ima priliku gledati kao odlučnu advokaticu Zejnep. Nježnu, ambicioznu i lijepu advokaticu gledaoci su odmah zavoljeli u seriji „Ulica sjećanja“, koja se trenutno emitira na Novoj TV.

Irem je rođena u Njemačkoj. Njen djed je Albanac iz Soluna, a prvi put pojavila se pred publikom u televizijskoj seriji o policiji u Ankari. Uspjela je postati jedna od najpopularnijih glumica posljednjih godina. U jednom intervjuu priznala je da nema ništa protiv ljubavi s partnerom iz serije. Smatra da glumac najbolje razumije dušu i uslove drugog glumca.

Jedno vrijeme radila je i kao prodavačica i konobarica.

– Poslije završene srednje škole radila sam kao konobarica u kafiću, zatim kao blagajnica u trgovini, a radila sam i kao prodavačica. To vidim kao iskustvo. Željela sam izaći iz svoje zone komfora, otkriti kako da razgovaram s ljudima, da se mogu boriti, uključiti u život, prisjetila se glumica koju zbog atraktivnog izgleda mnogi nazivaju turskom Anđelinom Đoli (Angelina Jolie).

Pomalo hiperaktivna

U veoma otvorenom razgovoru za naš list otkrila je, između ostalog, šta je za nju gluma, kako podnosi kritike, koliko je modno osviještena i kako održava zavidnu figuru.

Da se Irem želi opisati u tri riječi, kako bi se opisala?

- Pomalo hiperaktivna, pomalo mirna, pomalo zabavna, pomalo agresivna, pomalo luda, pomalo razumna, katkad vrlo društvena, a katkad zatvorena u sebe. Sve to može djelovati da je teško pomiriti, no sve sam to ja. Dakle, u tri riječi, malo teže...

Šta Vama znači gluma?

- Gluma je beskrajno putovanje, svaki put se susrećem s nekim drugim likom koji želim i nekom drugom pričom koja izaziva uzbuđenje, a moje iskustvo raste. Svaki put moram pomicati granice, kako bih uvidjela svoje greške i razmislila o tome šta mogu učiniti da ih ispravim. Zbog toga sam jako uzbuđena dok hodam tim beskrajnim putem i otkrivam nove stvari. Moram učiti sasvim nove stvari i o njima razmišljati, svaki lik je jedno novo iskustvo, a ta iskustva su jedan neiscrpan bunar.

Kako gledate na svoju glumačku karijeru od prvog dana pa sve do danas?

- Bolje je da to nazovemo usponom, bio je vrlo strm i težak put. No, ja nisam dopustila da me teškoće pokolebaju, a i da jesam, mnogo ljudi me na tom putu podupiralo. Moja porodica, profesori, moja menadžerica Šebnem Demir i moji prijatelji uvijek su mi bili podrška. Mislim da, kada donosimo odluke, kroz razgovor i raspravu uvijek možemo doći do najboljeg rješenja. Svaki dan učimo nešto novo, nastavljamo učiti, u svakom se trenutku ponosim ovim putem.

Kako teče život u intenzivnom svijetu serija i snimanja?

- Svaki posao donosi drukčiji intenzitet i drukčiju odgovornost. Katkad teško pronalazim vrijeme za život, ali ipak uspijevam.

Kada dobijete novi projekt i čitate scenarij, na šta posebno pazite?

- Želim da bude drugačiji od prošlog, malo različitosti vrlo mi je važno. Pazim na to da su likovi i scenarij konzistentni, kao i na temu.

Šta, prema Vašem mišljenju, treba raditi dobar glumac?

- Treba shvatiti da učenju nema kraja, biti otvoren prema učenju, istraživati, promatrati, dobro slušati, dobro razumjeti, biti discipliniran, propitkivati i, što je najvažnije, biti dobar čovjek.

Jeste li otvoreni prema kritikama? Kako pristupate kritikama na društvenim mrežama?

- Kritike na društvenim mrežama više ne smatram kritikama. Počela se stvarati atmosfera drskosti, kritiziranja i osuđivanja svega i opće negativnosti. Mislim da su neki ljudi okrutni. No, naravno, tu ima i onoga što ne želim propustiti. Pozitivne kritike nikada ne propuštam. Kritika ne znači oštetiti drugu osobu, nego joj istaknuti određene nedostatke, a prema tome sam, naravno, otvorena.

Koje karakteristike najviše i najmanje volite kod sebe?

- Mislim da sam empatična i volim tu svoju osobinu, no čim osjetim da od nečega neće biti ništa, zatvaram se, više ne osjećam ništa i tu više nema povratka.

Svaki korak

Imate zavidnu figuru. Šta radite kako biste održali formu?

- Jedem samo dva obroka, no oba su vrlo zdrava i hranjiva. Doručak mi je vrlo važan. Kad snimanje počinje vrlo rano, doručkujem u vrijeme ručka. Navečer rano ogladnim i odmah želim jesti, no kad ne pojedem, izgubim apetit. Ne volim grickalice, rijetko ih jedem čak i kad ih imam kod kuće.

Šta najviše volite raditi u slobodno vrijeme? Kojim hobijima se bavite?

- Volim gledati filmove, čitati, družiti se s prijateljima, svojim mačkama... Ako imam vremena, volim otkrivati nova mjesta, jela i kulture.

Kakav je Vaš odnos prema modi? Pratite li trendove?

- Trudim se, na svoj način. Svaka odjeća u kojoj se osjećam sretno donosi mi samopouzdanje, opuštenost i sreću. Modna je lepeza vrlo široka. Za svakoga postoji stil u kojem se može osjećati sretno i samopouzdano, no ja imam prijateljicu stilisticu koju pitam za pomoć i mišljenje.

Da niste glumica, koje biste zanimanje odabrali?

- Od djetinjstva želim biti glumica pa mislim da baš i nisam imala prilike za to, no rado bih bila arhitektica, dizajnerica interijera.

Kada pomislite na uspjehe koje ste ostvarili i iskustva koja ste doživjeli, šta biste htjeli reći Irem iz budućnosti?

- Svaki tvoj korak te učinio takvom kakva jesi. Nikada nisi prestala učiti ni biti svoja, i to se još nije promijenilo. Mijenjaju se samo tvoja dob i koraci koje si učinila u svom životu i karijeri.

Pogled na život

Postoji percepcija besprijekorne ljepote koju donosi dojam s malih ekrana. Kako Vi poimate ljepotu?

- Mislim da je pojam ljepote vrlo različit i promjenjiv, s vremenom se mijenja. Nije dovoljno promatrati samo vanjski izgled, moraš imati i energiju, pogled na život, iskustva, znanje i talente. Uz to su i besprijekornost i trajnost moguće, no to je samo moje razmišljanje.

Postoji nešto što odavno želim

Kada zamislite sebe u serijama i filmovima koje pratite i gledate, koje bi Vam likove bio užitak glumiti i koje su njihove karakteristike?

- Zapravo, postoji nešto što odavno želim i samo razmišljanje o tome jako me uzbuđuje. Postojala je serija zvana „Orphan Black“ i u njoj je jedna osoba glumila nebrojene likove. Mislim da bi glumiti takvo nešto bilo drugačije iskustvo i na samu se pomisao osjećam sjajno.