Sjajna turska glumica Sera Kutlubej (Kutlubey) s lakoćom se transformira u lik kojeg glumi. Ovog puta publika ju je ima prilike gledati u seriji ''Izdaja'', koja se emitira na Novoj TV, i to u liku prepredene ljubavnice Damle.

Sera u ovoj seriji ima jednu od glavnih uloga i vrlo je vješto tumači, ali to i ne čudi, jer ljubav prema glumačkom izražavanju u njenom je životu već dugo prisutna.

Moje strasti

Ko je Sera Kutlubej? Kada je počelo njeno zanimanje za glumu?

- Zapravo od djetinjstva želim raditi ovaj posao, od samog početka maštam o njemu. U gimnaziji nisam bila sjajna učenica, baš i nisam voljela školu, tek kad sam se pridružila pozorišnom klubu, počela sam stvarati pravu vezu sa školom. I poslije sam uvijek htjela da gluma bude dio mog života, počela sam se pripremati za prijemni na akademiju i moj je put tako nastavio.

Kako biste opisala sebe?

- Sebe ne volim gurati u određene kalupe. Vanjske nas oči i tako dovoljno guraju u njih. Osim toga, trudim se uživati u svemu što radim, a to ne znači da radim samo ono što volim. Naravno da postoje i odgovornosti koje radimo i moramo raditi i bez užitka, no kad i u njima tražim izlaz, to je za mene poput male igre sa sobom.

Imate li jasna pravila u poslu?

- Moje vrijednosti… I ne samo u poslu nego i u svakom dijelu života, naravno.

Da ste poznata marka, šta bi bio Vaš slogan?

- Bilo bi mi draže da mi slogan nije potreban.

Šta je Vaša najveća strast u životu?

- Gluma i pisanje…

Jeste li jedna od osoba koje pjevaju u kupaonici?

- Umjesto da pjevam, ja sam od onih koji slušaju. Moja je lista za kupaonicu posebna.

Hod po krovu

Šta je najveća ludost koju ste do danas napravili?

- Mislim da je profesija koju sam odabrala sama po sebi ludost. Ako, osim toga, moram dati neki određeni primjer, trenutno mi na pamet pada momenat u kojem sam se popela na krov kuće u kojoj sam neko vrijeme živjela u Londonu. Prekrasno je kišilo, a ja obožavam kad je oblačno. Popela sam se, hodala do kraja krova i neko vrijeme promatrala kišu i nebo. Sve je bilo prekrasno do trenutka u kojem sam se trebala vratiti. Kao da nije bilo dovoljno teško hodati po krovu koji je kos, kiša je sve jače padala i bilo je sklisko dok sam hodala. Nikoga nisam mogla zvati u pomoć i nisam imala nikakvu zaštitu. Sjećam se da sam se zaista našla oči u oči sa smrću. Kad sam se nekako dovukla nazad, sva sam bila u ranama. Taj me užitak skupo koštao.

Zgodan ili pametan muškarac?

- Opet ne želim ništa gurati u kalupe, ali vanjski izgled zaista nije kriterij. Čovjekova nutrina utječe na njegovu vanjštinu, dok vanjština, nažalost, ne utječe na nutrinu.

Rođeni ste u Ankari. Kakav je u Vašim očima Istanbul?

- Ankara uvijek ima svoje mjesto, ali ljubav prema Istanbulu je posebna... To je grad pun mogućnosti, dinamičan je i ovdje je mnogo lakše sve pronaći. Ne želim se doticati teškoća, jer to o čemu govorim svakako ima svoju cijenu. Mogla bih reći da je za mene trenutno to dvoje u ravnoteži.

Teško je biti žena

Mislite li da je teško biti žena u Turskoj?

- Da. Ne samo u našoj zemlji, nego i u svakom kutku svijeta žene se na raznim pozicijama bore na različite načine. Mobing usmjeren prema ženama, nažalost, postoji u svim kulturama i svim statusima. I naravno da im se mi ne pokoravamo. Samo ovo mogu reći vrlo lako i ne čineći podjelu po spolovima: danas je svakom čovjeku teško održati se u životu.