Kada nedovoljno poznajete osobe s kojima radite (a vrlo često jeste tako), uživanje u biranju poklona postaje noćna mora.

Iako je zvanična sezona poklanjanja završena, još je mnogo prilika kada kolege, tim i poslovne partnere možete da obradujete.

Pokloni jačaju međuljudske odnose i stvaraju snažnije veze. Toliko su značajni da o njima postoje i naučne studije. U 2014. Godini Jejl i univerziteti u Njujorku i Južnoj Karolini sproveli su istraživanje upravo o poklanjanju.

Rezultati pokazuju da davaoci poklona žele da izaberu ono za čim primalac (javno ili tajno) žudi, dok primalac najčešće zapravo želi ono što je praktično i što će mu zaista koristiti.

Isti ljudi su birali da poklone zaista lijepu, dizajniranu olovku, ali su željeli da na poklon prime običnu, jednostavnu i pouzdanu olovku. Zašto?

Zato što svi žele da usreće druge pa biraju ljepši (i najčešće skuplji) poklon, ali žele da dobiju jednostavan, onaj koji će sigurno moći i znati da upotrijebe. I ko je tu sretniji: davalac koji više sebe raduje time što će obradovati drugog, ili primalac koji – nakon skupog poklona – najviše osjeća obavezu da uzvrati poklonom makar iste novčane vrijednosti?

I da li se time u stvari gubi svaki smisao poklanjanja? Ako bi vam neko poklonio to da se vaše ime izgravira na ulazu u pozorište, da li bi to bio poklon vama ili lična potvrda davaoca "poklona"? Ipak ovo drugo.

Pomenute studije su pokazale i mnoštvo drugih interesantnih stvari.

Ljudi žele ono što žele uprkos vašim najboljim namjerama. To što ćete tragati za savršenim poklonom nipošto ne garantuje da ćete smisliti nešto zaista savršeno. Uvijek je bolje birati ono što je potrebno.

U poslovnom okruženju, poklonima se uvijek najviše obraduju oni kojima je posao najnesigurniji – studenti na praksi i oni koji su zaposleni privremeno. Zahvaljujući poklonima, uprkos svom statusu, oni se osećaju kao stvarni članovi tima.

Šta god vi mislili, niko se zaista neće obradovati vašoj donaciji u njihovo ime, ma koliko cilj bio human. Poklon jeste i mora da bude fizička stvar, čak i kada je vaučer neke opšte namjene.

Poslednjih godina u kompanijama se sve češće primjenjuje princip „tajnog Deda Mraza”, skoro po pravilu s ograničenim budžetom.

Princip je jednostavan: svaki zaposleni iz šešira izvlači ime nekog od kolega i kupuje mu poklon u vrijednosti koja je unaprijed određena. Naravno, to podrazumijeva i da pokloni budu zabavni. Nikako u obzir ne dolaze veš i čarape, a ni plišani pas koji govori. Zato je vrlo teško izabrati ih. Pravi projekat.

Trebaju vam ideja, plan, proučavanje konkurencije, SWOT analiza potencijalnog rješenja, onlajn podrška, razumijevanje procesa i precizno proračunavanje potrebnog vremena.

Da li ćete zaista uspjeti da se sa svime "izborite"?

Vrlo je vjerovatno da ćete izabrati ili nešto potrebno što primalac već posjeduje ili nešto što će zauvijek ostati u kancelariji jer ne želi da vas uvrijedi.

Na kraju, ako i dalje želite da poklonima proslavite kraj fiskalne godine, odlična je i javna pohvala. I najobičnija olovka uz to.