Pogled u budućnost, u recimo 2076. godinu bi nas sve mogao iznenaditi. Naučnici otkrivaju kako bi svijet izgledao kada bi se radilo na moći fuzije i kada bismo stvorili nove oblike života u laboratorijama.
Već živimo u svijetu koji pokreće nuklearna fuzija. Reaktor je 150 miliona kilometara daleko, a mi nismo smislili efikasan način da direktno upravljamo njime. Pa trošimo njegovu fosilizovanu energiju, uglje, naftu i gas, koji lagano dovode do ključanja planete.
Kada bi napravili Sunce na Zemlji to bi dugoročno riješilo taj problem, ali teško. Istraživanje je počelo prije više od 60 godina; dizajn vodećeg reaktora za fuziju, tokamaka, je star pola stoljeća. Istraživači fuzije su se složili da sagrade jedan ogroman u Francuskoj, nazvan ITER.
Ako sve bude po planu, a skoro je izvjesno da neće, 2035. godine ITER će proizvoditi 500 megavati energije za nekoliko stotina sekundi. To će biti prvi fuzioni reaktor koji će proizvoditi više energije nego što mu treba za rad.
Fuzija bi nas oslobodila fosilnih goriva, a dobijali bismo čistu i ekstremno čistu energiju u skoro neograničenim količinama.
Život je na Zemlji postao moguć čim se planeta ohladila dovoljno da bude naseljena i nikada se nije obnovio za 4 milijade godina postojanja. Ta duga, sušna sezona može da se okonča za nekoliko narednih godina, jer su istraživači blizu cilja da naprave život “ni iz čega” u laboratoriji.
Genetičari su već izdvojili genom i ubacili ga u bakteriju. Izmjenili su genetski kod drugih bakterija da bi ih naveli da koriste nove, neprirodne blokove da prave protone, ali svi ovi napori počinju sa živim organizmom i jedva ga mijenjaju.
Ambiciozniji napori počinju s neživim, hemijskim sastojcima. U osnovi, vještački život bi okončao filozofsku raspravu – onu koju je započeo Darvin. To će dokazati da život nije ništa drugo nego komplikovan hemijski sistem.
