Povodom obilježavanja Dana opsade Grada Sarajeva na mostu Suade i Olge danas brojne delegacije danas su položile cvijeće i odale počast žrtvama naduže opsade nekog glavnog grada u modernoj historiji.
Podsjetimo, prije tačno 30 godina, na tadašnjem mostu Vrbanja, snajperskim hicima su ubijene Suada Dilberović, studentica iz Dubrovnika i Olga Sučić, službenica iz Sarajeva.
Povodom 30. godišnjice njihove pogibije na mostu koji nosi ime po njima dvjema položeno je cvijeće i odata je počast prvim žrtvama opsade Sarajeva.
Benjamina Karić, gradonačelnica Sarajeva rekla je da nakon 30 godina možemo reći da je Sarajevo zadržalo ono najvažnije - dušu, energiju i dobre ljude.
- Sva ona zla koja nam se desilo tokom najduže opsade jednog glavnog grada u modernoj civilizaciji nisu nas uspjela pokolebati i nisu uspjela uništiti našu suštinu, naš multikulturizam i sve ono po čemu nas sada prepoznaju u Evropi i svijetu. Grad Sarajevo je herojski grad i najbolji i najveći dokaz neuništivosti. Granate i ratna razaranje su uništavali zgrade, objekte i ubijali ljude, ali nas nisu uspjeli pokolebati. Neka Grad Sarajevo i naša sudbina budu opomena da se ovakvo zlo više nikada ne ponovi - istakla je Karić.
Ona je istakla da se u Ukrajina sada susreće sa istim strahotama kao BiH prije 30 godina.
- Nadamo se da scenario Ukrajine i Kijeva i mnogi drugih gradova neće biti jednak bosanskohercegovačkom - dodala je ona.
S mosta gdje su poginule Suada Dilberović i Olga Sučić poslala je poruku da naša voljena domovina neće presušiti sve dok ima mlade ljude koji je vole i spremni su je braniti.
Opsada Sarajeva trajala je 1.425 dana. Tokom opsade je poginuo 11.541 građanin Sarajeva, nažalost, među kojima i 1.601 dijete.
Doktor Dragan Stevanović poručio je danas kako su Suada Dilberović i Olga Sučić samo željele normalan život. Ono što je njega kao ljekara dojmilo u toku agresije i opsade Sarajeva je upravo stradanje mladosti, naročito djece.
- Niti jedan rat nije pravedan bez obzira zbog čega se vodi i najveći stradalnici u svakom ratu su nevini civili, nevini stanovnici, a rat se završi mirom. Ja i danas apeliram na sve razumne svjetske glave da i ovaj nesretni rat u Ukrajini i širom svijeta na drugim mjestima što prije okončaju - istakao je Stevanović.
On je dodao da i danas sanja jednu djevojčicu koja je dovedena bez noge, a nana i otac su joj poginuli štiteći nju u dvorištu. Na svu sreću preživjela je i danas je uspješna žena u inozemstvu.
Istakao je i junaštvo doktora tadašnje Vojne bolnice.
- Rahmetli Abdulah Nakaš je morao operisati sa rudarskom lampom na čelu jer nije bilo struje. Ljudi koji su dolazili iz inostranstva da nam kao pokažu kako se u ratu radi u sanitetskim ustanovama odlazili su od nas sa više iskustva nego što su nam mogli pokazati - prisjetio se Stevandić.
