Postoji niz načina kako malene upoznati sa osnovnim matematičkim konceptima, a prije svega potrebno je tokom poučavanja koristiti djeci poznate predmete i riječi koje mogu shvatiti. 
Učenje matematičkih vještina neka bude kontinuirano, kroz duži vremenski period. Kod tako malene djece učenje osnova matematike ne svodi se na rješavanje zadataka, već učenje treba biti interaktivna igra i zabava. 
Bilo bi dobro kada bi djecu upoznavali s tačnim terminima korištenim u školskoj nastavi. Dijete može zapamtiti riječ geometrija, kada govorite o oblicima, ili sabiranje, kada govorite o tome koliko ima jabuka ako mu tata pokloni tri. 
A mi vam nudimo nekoliko ideja i aktivnosti pomoću kojih ćete svoje malene upoznavati sa matematikom i tako spriječiti mogućnost da im ona kasnije, u školi, postane bauk.
Kombinacija matematike i likovnog izražavanja
Djeci napravite poster s nizom geometrijskih likova. Potom im zadajte zadatak da i sama izrade iste likove te njihovom kombinacijom na papiru od njih naprave neke nove oblike: auto, drvo ili životinju. Djeca će naučiti prepoznavati kvadrat, trokut, krug, elipsu...
Matematika i nauka
Uz pomoć ove kombinacije, kod djece možemo razviti osnovne vještine mjerenja. Uzmite posudicu s označenim volumenom i potom pred djecom miješajte vodu s raznim bojama (vodenim bojama ili temperama). 
U jednu posudicu stavite dva dcl plave vode, a u drugu tri dcl žute boje i potom ih pred djecom izmiješajte u zelenu s napomenom da sada imate pet dcl šarene vode. 
Malo stariji predškolci mogu potom isto učiniti i sami, ali im zadajte da slože, naprimjer, tri dcl zelene vode od kombinacije žute i plave. Bit će to pravi mali naučni eksperiment za njih.
Muzika i matematika
Na playeru pustite djeci omiljene pjesmice, "naoružajte" se štapićima i zajedno s djecom brojite taktove. Potom uz brojanje možete i bubnjati po jastucima ili nekom drugom predmetu. Ova vježba je višestruko korisna jer uči djecu pratiti ritam i koordinirati pokrete.
Priroda i matematika
Posadite zajedno s djetetom dvije biljke i napravite poster s grafovima njihovog rasta. Svaki sedmice obilježite na grafovima koliko je svaka biljka narasla, a potom usporedite rezultate. Dozvolite djetetu da samo mjeri biljku krojačkim metrom i označi na grafu tačkicom koliko je ona narasla.
Matematika i igra
Djeca vro rano mogu brojati do 10 i prepoznavati brojke. Ono što treba vježbati je pisanje brojeva, grupiranje i brojanje. Ukoliko ste često blizu pješčanika uzmite grančicu i recite djetetu da u pijesku upiše zadane brojeve. 
Vježba se može raditi i kod kuće. Kada pečete kolače, prosipajte malo brašna po stolu i zadajte djetetu da prstićem upisuje brojke. 
Isto tako, uzmite četiri kutije i zadajte djetetu da u svaku stavi predmete iz svoje sobe, ali po veličini. U kutiju broj 1 neka stavi najmanje predmete (kockice i dr.). U kutiju broj 2 neka stavi malo veće igračke i tako redom do najvećih. Potom neka u svakoj kutiji izbroji koliko je predmeta sakupio.
I na kraju, svakako izrežite kartončiće na kojima su ispisane brojke i potaknite dijete da se igra tim karticama, da slaže nizove i dvoznamenkaste brojke. Brzo će shvatiti da 1 i 1 nisu samo 2, već složeni jedan kraj drugog mogu biti broj 11, koji ide iza 10.

Do pete godine djeca mogu stvoriti bazu za sve kasnije obrazovne koncepte, a učenjem matematičkih vještina u ranoj dobi razvijat će se i u nizu drugih područja

Djeci napravite poster s nizom geometrijskih likova

Kad su djeca spremna za matematiku

Djeca starosti pet godina sa <a href="https://bebe.avaz.ba/bebe/353978/jesu-li-roditelji-zaista-najstroziji-prema-prvom-djetetu">strogim</a> roditeljima, imaju dvostruko više šanse kao odrasli pokazivati dobre karakterne osobine i sposobnosti. Povjerenje, toplina i disciplina su najvažnije.
Životne šanse
Prema istraživanju, kvaliteti poput primjenjivanja naučenog, samokontrole i empatije mnogo su razvijenije kod djece čiji su roditelji bili strogi. Ti su kvaliteti od vitalnog značaja kad su u pitanju životne prilike, mobilnost i mogućnosti.
Isto tako, ti se kvaliteti oblikuju u predškolskoj dobi.
Izgradnja karaktera
U istraživanju su analizirani rezultati prikupljeni u 9.000 domaćinstava širom Velike Britanije.
Djeca iz bogatih porodica imala su dvostruko veću šansu razviti kvalitete potrebne za uspjeh u životu, od djece koja su odrasla u siromašnijim. Osim toga, djeca koja odrastaju uz oba roditelja, također su uspješnije usvajala karakterne osobine koje olakšavaju uspjeh, od djece koja su odrastala uz jednog roditelja ili u porodicama sa pomajkom ili očuhom.
No, tamo gdje su roditelji primjenjivali stroge, pravedne i disciplinarne odgojne mjere, nestajale su te razlike među bogatima i siromašnima te porodicama općenito.
Stoga su istraživači zaključili da je roditeljstvo najvažniji faktor s najvećim utjecajem na uspjeh djece, bez obzira na to iz kakvih porodica ona dolaze.
Važno je i dojenje
Ostali pozitivni utjecaju uključuju dobru edukaciju i - dojenje. Zaposlenost ili nezaposlenost roditelja nema utjecaja na razvoj pozitivnih karakteristika u predškolaca.
Samopouzdani, vješti roditelji koji primjenjuju strože metode odgoja i disciplinu, ali ih balansiraju toplinom i ljubavlju, ključni su faktor u razvijanju karakternih osobina bitnih za uspjeh djece.

Djeca koja su odgajana u strogoći, kasnije su puno uspješnija u životu,  tvrdi novo istraživanje. Ravnoteža u toplini i disciplini puno je bolja odgojna metoda od autoritativne, potkupljivačke ili popustljive

Zaposlenost ili nezaposlenost roditelja nema utjecaja na razvoj pozitivnih karakteristika u predškolaca

Strogi ste? Djeca će vam biti uspješnija

* Ako su bebine oči suzne i krmeljive to znači da ima neku infekciju. Tada su oči crvene, otečene i ljepljive tokom cijelog dana. U slučaju da kod bebe primijetite ove simptome, najbolje bi bilo da je odvedete ljekaru.
* Većina beba rađa se s tamnoplavim ili sivoplavim očima. <a href="https://bebe.avaz.ba/bebe/357383/zasto-se-mijenja-boja-bebinih-ociju">Boja bebinih očiju</a> može se mijenjati prije nego što se konačno utvrdi. To se događa između trećeg i šestog mjeseca, kod nekih beba tek nakon navršene godine. 
* U prvih nekoliko mjeseci bebine oči „nisu saglasne", ali to ne znači da je beba razroka. Beba još jača očne mišiće i teško joj je sinhronizirati oči. Nakon navršenih tri mjseca počet će fokusirati pogled. 
Ali, ako sumnjate da beba koristi samo jedno oko kada se fokusira na nešto, a drugim gleda negdje nasumice, odvedite je oftalmologu. 
* U početku beba plače bez suza. Prve suze pojavljuju se tek pred kraj prvog mjeseca.

Oči su vrlo važan organ pa zahtijevaju i posebnu njegu. Kada su u pitanju bebe, roditelji obično imaju mnogo pitanja

Nakon navršenih tri mjseca počet će fokusirati pogled

Šta vam govore bebine oči

Smijeh je veseli zvuk - to je nešto što svi dijelimo i možemo razumjeti, bez obzira na to kojim jezikom govorimo ili iz koje zemlje dolazimo. Istraživači kažu da se djeca dnevno nasmiju oko 200 puta, dok odrasli razvuku usta u smiješak svega 15 do 18 puta. 
Smijeh je vrlo važan za normalan mentalni i fizički razvoj djece, ali on pomaže i roditeljima u uspostavljanju emocionalne veze s malenima te poboljšanju komunikacije s njima kroz humor i veselje. 
Smijeh je najbolji lijek
Istraživači su otkrili i to da, kada se ljudi smiju, dolazi do aktiviranja tzv. dijela mozga odgovornog za nagradu i užitak, pa dolazi i do izlučivanja "hormona sreće" - serotonina.
Dokazano je da smijeh i kod odraslih i kod djece ima sljedeće učinke:
* Umanjuje stres, opušta mišiće, smanjuje krvni pritisak;
* Pomaže potisnuti krv u srce i pluća čime se automatski potiče energija;
* Potiče dio mozga odgovoran za užitak.
Isto tako, istraživanja su pokazala da je smijeh ključan element dobrog roditeljstva, koji pomaže obiteljima u zabavi i zbližavanju. Osnovni "posao" svakog djeteta jest <a href="https://bebe.avaz.ba/bebe/361176/kako-najbolje-zabaviti-novorod">zabavljati</a>&nbsp;se kroz igru. Igra je obično praćena smijehom, pa uz pomoć igre i smijeha djeca uče o svijetu koji ih okružuje, uče o emocijama, iskazivanju emocija i socijalizaciji s drugima.
Koje su koristi od smijeha
Djeca se smiju u situacijama u kojima doista osjećaju sreću ili u kojima uživaju. Zato kažemo da je dječiji smijeh najiskreniji. No, kod djece je veza između užitka i smijeha dvosmjerna. Ona zbog ugode i sreće doživljavaju smijeh, ali mogu poticanjem smijeha, humora i igre doći do osjećaja sreće i ugode, odnosno obratno. 
To je vrlo važan alat u trenucima kada se osjećaju nesretno, uplašeno ili uznemireno. Djeca sama sebe mogu utješiti na način da se počnu igrati i zabavljati te zahvaljujući smijehu dolaze do pozitivnih osjećaja.
Ukoliko uspiju tu vještinu svladati, ona ima vrlo važne pozitivne posljedice na njihovo mentalno zdravlje u djetinjstvu, ali i kasnije.
Smisao za humor i samopouzdanje
Djeca koju vršnjaci smatraju "smiješnima", zabavnima i "luuudima" obično zbog popularnosti imaju veće samopouzdanje i lakše sklapaju prijateljstva. Općenito djeca sa smislom za humor imaju bolje mišljenje o sebi, što obično znači i bolje rezultate u školi i veliku dobrobit u životu općenito. 
Šta je djeci smiješno?
Djeca se često znaju bezveze glupariti i smijati nasilu. Ono što će ih doista nasmijati je:
- Kratki vicevi poput "kuc, kuc, ko je", "idu dva paradajza cestom" ili "znaš šta je to žuto i ima tri noge";
- Smiješni filmovi (npr. Garfield);
- Grimase;
- Mlađa braća i bebe;
- Nespretnost vršnjaka:
Kako razvijati smisao za humor 
* Budite porodica koja se smije. Pričajte viceve i šale, izvodite grimase i smijte se svi zajedno na glas i punim plućima.
* Potičite dijete da bude zabavno. Smijte se njegovim dogodovštinama i nespretnostima te mu na taj način pomognite u socijalizaciji, emocionalnom i psihičkom razvoju.

Budite i vi porodica koja se često i glasno smije

Zašto se djeca trebaju smijati

Svijet djeteta nakon prvog rođendana može biti pun frustracija. Djeca imaju urođenu želju za saznavanjem, ali im život konstantno postavlja prepreke. Mnogo je situacija koje frustriraju i roditelje i djecu. Evo nekih najkarakterističnijih za djecu u toku druge godine života.
Izlivi bijesa
Izlivi <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/409269/kad-je-dijeto-ljuto-neka-vice-ili-trci">bijesa</a>, koji u ovom uzrastu mogu biti izraženi, posljedica su činjenice da dijete mnoge situacije i pojave jednostavno ne može razumjeti. Ono se želi osloboditi onoga što mu izaziva nelagodu, ali nije sposobno kontrolirati emocije. Zato počinje plakati, vrištati ili se bacati po podu. 
Da se to ne bi desilo pokušajte uočiti i izbjeći situacije koje mogu izazvati izliv bijesa. Ali, ako do scene ipak dođe, pokušatje ostati mirni, uzmite dijete u naručje i pokušajte ga smiriti. 
Ne popuštajte djetetu koje histeriše jer ste odbili kupiti igračku, jer sljedeći put izliv bijesa može biti još gori. Ipak, ovakvo dječije ponašanje sasvim je normalno i vremenom će prestati. 
Ista pitanja 
Mala djeca često postavljaju isto pitanje, a najčešće je to "zašto". Ona tek počinju učiti i normalno je da ih sve zanima, ali djeca često pitaju i za stvari koje su im već poznate. 
Razlog je potreba djeteta da se uvjeri da i drugi prolaze kroz ista iskustva. Zato odgovarajte na pitanja i potrudite se da nađete objašnjenje i za one stvari koje ne znate. 
Ista priča 
Mala djeca se plaše promjena, a ponavljanje im ulijeva sigurnost. Zato žele svaki dan slušati istu priču. Nemojte se zato ljutiti ako cijelu sedmicu prije spavanja čitate istu bajku.
Ipka, pokušajte ga zainteresirati za novu priču tako što ćete otići u knjižaru i zajedno odabrati novu knjigu.
Strah
Gotovo sva djeca proživljavaju strahove - plaše se nepoznatih osoba u prvoj godini, jakih zvukova sa godinu i po dana, mraka sa dvije... 
Strahovi su dokaz da djetetu nedostaje iskustva. Zato se nemojte smijati djetetu, jer je njemu njegov strah velika stvar. Razgovarajte s djetetom zašto se nečega plaši, a onda mu navedite razloge zašto se ne bi trebalo plašiti.

Vaše maleno "gazi" već drugu godinu svoga života i - ponaša se čudno: vrišti i baca se po podu, stalno ponavlja istia pitanja, želi uvijek istu priču... Zašto?

Šta možete očekivati od djeteta nakon prvog rođendana

Živimo u svijetu dešnjaka. Njima je sve prilagođeno, jer su ljevoruki ljudi u manjini. Ista priča je i s djecom. 
Ukoliko se pitate zbog čega neko dijete češće koristi lijevu ruku, stručnjaci tvrde da nasljeđe igra veliku ulogu, ali je bitan i utjecaj okoline, kao i eventualni nervni i motorički poremećaji. 
Ljevoruki su kreativniji
Naučnici tvrde da se ljevorukost ne može odmah uočiti, jer se razvija postepeno. Zbog toga roditelji ne mogu odmah znati kojom će rukom dijete pisati, jer mala djeca često podjednako koriste obje ruke. 
Tek kada maleno napuni tri godine može se sa sigurnošću tvrditi da učestalo koristi jednu ruku. Stručnjaci tvrde da roditelji moraju biti oprezni ukoliko dijete od godinu koristi samo jednu ruku, bilo da je to lijeva ili desna. 
Takvo ponašanje najčešće je uzrokovano lošim radom motoričkog centra u mozgu i to na suprotnoj strani od ruke koju manje koristi. 
To znači da će dijete, ukoliko je oštećen motorički centar na lijevoj strani mozga, koristiti isključivo desnu ruku. Ako oštećenje nije veliko, mozak će ga prevladati sam, bez terapije.
Američki naučnici testirali su inteligenciju ljevorukih i desnorukih đaka i došli do zaključka da su rezultati govornog dijela testa bili jednaki za obje grupe, dok su u rješavanju vizuelnih, prostornih zadataka (puzzle) dešnjaci postigli neznatno bolje rezultate. 
Međutim, kada je u pitanju kreativnost, ljevoruki su bili znatno bolji. Razlog je u tome što ljevoruki češće koriste centre za govor na obje moždane strane, što podstiče kreativnost. 
Mišljenja o ovom pitanju su podijeljena, ali je činjenica da je među umjetnicima čak 20 posto više ljevorukih.
Problemi sa motorikom
Drugi istraživanje dovelo je do zaključka da su ljevoruka djeca sklonija povredama. Figurativno, tvrde naučnici, njima je sve naopako u odnosu na dešnjake. 
Ali, to nikako ne znači da su ljevoruka djeca trapavija od dešnjaka. Njima je samo ponekad potrebno malo više vremena da uvježbaju određene vještine. 
Ukoliko imate ljevoruko dijete možete mu pomoći razgovorom, objašnjenjima i praktičnim primjerima, što će pomoći da pravilno razvije motoriku i broj povreda svede na minimum.

Sklonija povredama

Ljevorukom djetetu nije lako u svijetu dešnjaka

Pogrešno je misliti da je agresija osjećaj. Ljutnja je osjećaj, a agresija način iskazivanja ljutnje, frustracije i općenito negativnih osjećaja. Agresije će zato biti manje ako djeci pokažemo konstruktivnije načine izražavanja frustracije.
Agresivno ponašanje pojavljuje se kod svakog djeteta, a problemi mogu nastati ako oni koji ga odgajaju na tu agresiju reagiraju neprimjereno. Prvi agresivni ispadi javljaju se oko prvog rođendana, i to najčešće u situacijama kad dijete želi privući pažnju odraslih ili neku povlasticu. 
S dvije godine vide se razlike između agresije dječaka i djevojčica - dječaci su u prosjeku agresivniji. Otprilike s četiri godine ustaljuje se kao crta ličnosti, što znači da svi u sebi zadržavamo određenu količinu agresije, jer je ona i način samoodbrane u kriznim situacijama. 
Topla, smirena i opuštajuća atmosfera smanjuje potrebu za agresijom i u takvim se okolnostima rjeđe razvijaju agresivne osobe, dok hladna, neprijateljska atmosfera i kažnjavanje potiču agresivnost. 
Čak i ako ne činite ništa, odnosno ako zanemarujete dijete ili prelazite preko agresije kao da će ona sama od sebe nestati, potičete agresivnost jer niste djetetu dali do znanja da je takvo ponašanje nepoželjno. 
Ono će tako nastaviti s istim ponašanjem, jer je agresija instinktivna, laka i djetetu djeluje prirodno. Ako ste i sami agresivni, dijete će agresivnost usvojiti kao poželjno ponašanje, bez obzira na to šta mu vi govorili. 
Šta uraditi 
1. Izbjegavajte tjelesno kažnjavanje - vaša agresivnost potiče djetetovu jer će ono svaki put kad je kažnjeno osjećati da ste vi lako postigli svoj cilj. Iako na prvi pogled djeluje kao učinkovit način za postizanje cilja, agresija pokazuje upravo suprotno - nemoć. 
Stručnjaci upozoravaju da vrijeđanje i ponižavanje nose jednake, ako ne i gore posljedice nego tjelesno kažnjavanje. 
2. Naučite dijete konstruktivnom izražavanju ljutnje: neka "viče na zid" i tako se oslobodi nakupljenih i neizraženih frustracija. Ovo je posebno važno kod male djece jer ako im kažete da agresivnost nije poželjna, ona će vas poslušati, ali će frustracija ostati u njima. 
Najefikasniji način izražavanja ljutnje je razgovor - naučite dijete da jasno izrazi svoje stavove, zauzme se za sebe i istovremeno sasluša stavove drugih. 
Ali, ne može se svaka frustracija, nepravda ili uskraćenost riješiti razgovorom. Potičite dijete da frustraciju koju ne zna riješiti izrazi na posredne načine - neka je ne drži u sebi, nego je izbaci trčanjem. 
3. Razvijajte pozitivan stav prema drugima, naučite dijete da dijeli igračke i slatkiše, neka provodi dovoljno vremena s vršnjacima. Na konkretnim primjerima objasnite mu da i drugi imaju osjećaje te da ih možemo povrijediti. Uvažavanje tuđih osjećaja među najvažnijim je porukama koje djetetu možete dati. 
4. Ponekad dijete neće u potpunosti shvatiti da je agresija nepoželjna - objasnite mu da se druga djeca s njime neće igrati ako se bude tako ponašalo, a ako je potrebno i primjereno ga kaznite. 
Primjerena kazna je ona pri kojoj dijete razumije da je kažnjeno zbog svog postupka, a ne zbog onog što ono samo jest (ako dijete prijekor i kaznu shvati kao rezultat činjenice da je ono loša osoba i da ga ne volite, kazna nije primjerena). 
5. Ne budite nestrpljivi, ne požurujte djecu pri savladavanju zadataka ili kad se pokušavaju koncentrirati na nešto - poštujte njihov tempo. Naime, za agresivnu djecu karakteristično je da imaju teškoće u percepciji te im treba pomoći da tačno opažaju i procjenjuju situaciju. 
6. Učite dijete samokontroli. Ovo nije lak zadatak koji se može savladati preko noći, no osim o civiliziranom ponašanju, samokontrola djeci daje informaciju i o osobnoj snazi, što vodi samopoštovanju i razumijevanju veze između osjećaja i ponašanja. 
Djeca svakoga dana osvještavaju nešto novo te vremenom postaju spremna prihvatiti razliku između osjećaja i ponašanja - kad shvate da je i na osjećaje i na ponašanje moguće utjecati, lakše će se nositi s frustracijama. 
Zapamtite!
Ako roditelj jedno govori, a drugo radi, dijete će biti zbunjeno. Ipak, u takvim će okolnostima dijete kao svoj model ponašanja češće usvojiti ono što roditelj radi, a ne što mu govori, jer je oponašanje jedan od temeljnih oblika učenja.

Agresivno ponašanje djeteta najbolje se liječi - razgovorom. Vrijeđanje i ponižavanje nose jednake, ako ne i teže posljedice nego tjelesno kažnjavanje

Kad je dijeto ljuto, neka viče ili trči

Najnovija istraživanja Univerziteta u Čikagu pokazala su da djeca uzrasta do dvije godine, koja u većoj mjeri koriste gestikulaciju, kasnije imaju rječnik razvijeniji nego kod druge djece. Ovo se najviše manifestira kasnije kod djece uzrasta od četiri i po godine.
Istraživanje potire tvrdnju da djeci koja znaju govoriti nije potrebna gestikulacija. Prema istraživanjima, sami pokreti ruku umnogome pospješuju učenje. 
Isto istraživanje pokazalo je da djeca imućnijih i obrazovanijih roditelja imaju mnogo bolju gestikulaciju od djece čiji roditelji pripadaju nižem staležu.
Istraživanja provedena sa djecom uzrasta od 14 mjeseci pokazala su da su maleni iz obrazovanijih porodica bili u stanju prenijeti i do 24 pojma gestovima, dok su djeca iz porodica s nižim obrazovanjem mogla prenijeti svega 13 pojmova.

Istraživanje potire tvrdnju da djeci koja znaju govoriti nije potrebna gestikulacija

Djeca koja gestikuliraju lakše uče

Odgajati dijete bez oca može donijeti niz ozbiljnih ne samo materijalnih problema tvrde naučnici. Oni tvrde da djeca koja se odgajaju bez prisutnosti oca postaju manje društvena.
Prijašnja istraživanja su pokazala da djevojčice sve ranije ulaze u pubertet, ali sve ranije stupaju u seksualne odnose. Zbog toga su i veće šanse da ostanu u drugom stanju u tinejdžerskim godinama, pogotovo u slučajevima kad nisu odrastale uz oca.
A što se dječaka tiče, oni koji odrastaju bez oca kasnije u životu imaju manji nivo samopouzdanja. U istraživanju, dr. Ruth Feldman testirala je kod 80 parova u periodu prije nego što su dobili dijete i šest mjeseci nakon rođenja nivo oksitocina, hormona koji nam daje osjećaj dobrog raspoloženja i zbog kojeg imamo poriv za maženjem. 
Pokazalo se da su nivoi oksitocina povećani kod oba roditelja nakon rođenja. No, oksitocin na majku i oca ne utječe ne isti način. Tako su majke s povišenim nivoom te kemikalije puno više vremena provodile gledajući svoju bebu, mazeći i grleći je, dok su se očevi s povišenim nivoom oksitocina s djetetom više igrali. 
Očevi i majke doprinose na specifičan i različit način razvoju djeteta, a očevi su zapravo biološki programirani da pomognu odgajati djecu.

Otac je vrlo važan u odgoju djece

Živimo u svijetu dešnjaka. Njima je sve prilagođeno, jer su ljevoruki ljudi u manjini. Ista priča je i s djecom. Ukoliko se pitate zbog čega neko dijete češće koristi lijevu ruku, stručnjaci tvrde da nasljeđe igra veliku ulogu, ali je bitan i utjecaj okoline, kao i eventualni nervni i motorički poremećaji. 
Naučnici trvde da se ljevorukost ne može odmah uočiti, jer se razvija postepeno. Zbog toga roditelji ne mogu odmah znati kojom će rukom dijete pisati, jer mala djeca često podjednako koriste obje ruke. 
Tek kada maleno napuni tri godine može se sa sigurnošću tvrditi da učestalo koristi jednu ruku. Stručnjaci tvrde da roditelji moraju biti oprezni ukoliko dijete od godinu koristi samo jednu ruku, bilo da je to lijeva ili desna. 
Takvo ponašanje najčešće je uzrokovano lošim radom motoričkog centra u mozgu i to na suprotnoj strani od ruke koju manje koristi. To znači da će dijete, ukoliko je oštećen motorički centar na lijevoj strani mozga, koristiti isključivo desnu ruku. Ako oštećenje nije veliko, mozak će ga prevladati sam, bez terapije.
Američki naučnici testirali su inteligenciju ljevorukih i desnorukih đaka i došli do zaključka da su rezultati govornog dijela testa bili jednaki za obje grupe, dok su u rješavanju vizuelnih, prostornih zadataka (puzzle) dešnjaci postigli neznatno bolje rezultate. 
Međutim, kada je u pitanju kreativnost, ljevoruki su bili znatno bolji. Razlog je u tome što ljevoruki češće koriste centre za govor na obje moždane strane, što podstiče kreativnost. Mišljenja o ovom pitanju su podijeljena, ali je činjenica da je među umjetnicima čak 20 posto više ljevorukih.
Još jedno istraživanje dovelo je do zaključka da su ljevoruka djeca sklonija povredama. Figurativno, tvrde naučnici, njima je sve naopako u odnosu na dešnjake. Ali, to nikako ne znači da su ljevoruka djeca trapavija od dešnjaka. 
Njima je samo ponekad potrebno malo više vremena da uvježbaju određene vještine. Ukoliko imate ljevoruko dijete možete mu pomoći razgovorom, objašnjenjima i praktičnim primjerima, što će pomoći da pravilno razvije motoriku i broj povreda svede na minimum.&nbsp;

Jedno istraživanje dovelo je do zaključka da su ljevoruka djeca sklonija povredama. Figurativno, tvrde naučnici, njima je sve naopako u odnosu na dešnjake. Ali, to nikako ne znači da su ljevoruka djeca trapavija od dešnjaka

Kakav je svijet ljevoruke djece

Osim agresivnošću, djeca se i histerijom trude postići određeni cilj. Tada najčešće plaču, razbacuju i kidaju igračke ili nekontrolirano vrište. U ovakvoj situaciji najbolje bi bilo dijete utješiti zagrljajem. 
Ipak, pogrešno je priuštiti mu ono što je tim ponašanjem pokušalo postići. Ako to uradite, dijete će pretpostaviti da je histerija pozitivna, pa će takve ispade redovno ponavljati, tvrde psiholozi. Ako je histeričnu reakciju izazvala želja za igračkom koju smatrate nepotrebnom, budite istrajni u svojoj odluci. Dijete će prestati s ispadima samo ako uvidi da njima ništa ne postiže. 
Ako se ipak radi o histeriji zbog odvajanja od roditelja, razgovarajte s djetetom nakon što se smiri. Jedna od djelotvornih metoda protiv agresije, histerije i depresije kod djece je da ih učite da će neke od željenih stvari dobiti kao nagradu za dobro ponašanje. Dijete će se prestati bacati na tlo, vrištati i plakati tek kad shvati da time ništa ne postiže.

Ipak, pogrešno je priuštiti mu ono što je tim ponašanjem pokušalo postići

Dječiju histeriju obuzdava roditeljska upornost

Rađanje je najradosniji trenutak u životu svake majke. Ali, pored ogromne sreće koja prati dolazak novog člana porodice na svijet, majke su često u prvim danima nakon porođaja zbunjene, uplašene i teško se snalaze. Ukoliko je majka prvorotka, njen strah, neznanje i briga je i veća. Evo nekih pojava koje mogu zabrinuti neiskusne roditelje, a koje su opet potpuno normalne i uobičajene.
1. Beba prvih sedmica može spavati duži period (oko šest sati), jer je umorna. Ali, ne brinite. Novorođenčad spavaju i po 20 sati dnevno.
2. Uobičajeni fiziološki pad tjelesne težine nakon rođenja nadoknadit će za desetak dana. 
3. Možda će beba imati fiziološku žuticu po izlasku iz porodilišta. U pitanju je prirodna pojava njenog prilagođavanja na vanjsku sredinu koja traje desetak dana. Samo je često dojite. Ako se žutica znatno pojačava ili duže ne prolazi, obratite se patronažnoj sestri ili pedijatru. 
4. Zbog djelovanja majčinih hormona kod bebe se mogu pojaviti: otok mliječnih žlijezda, krvarenje iz vagine i komedoni (bjeličaste, sitne tačkice po koži nosa). Sve ove promjene spontano prolaze, najčešće nakon dvije sedmice. 
5. Kao prolazne pojave adaptacije mogu se javiti perutanje i alergijski osip kože. 
6. Bebina stolica treba biti zlatnožuta, osim nekoliko dana po dolasku iz porodilišta, kad je zelenkasta (mekonijalna). Ako je i kasnije česta, zelenkasta i oskudnog sadržaja, znači da beba gladuje. Katkad je zelenkasta kod ishrane vještačkim mlijekom obogaćenim željezom. Beba može imati nekoliko stolica dnevno (u početku i pri svakom podoju, a kasnije može da je nema tri do četiri dana). Obično se ustale jedna do dvije stolice tokom dana.

Uobičajeni fizioloski pad tjelesne težine nakon rođenja nadoknadit će za desetak dana

Šest činjenica koje treba znati o novorođenčetu

Beba je sposobna sjedjeti sa šest mjeseci, podatak je koji se najčešće može naći u literaturi. Međutim, nova istraživanja pokazuju da je to potpuno netačno. Naime, stručnjaci tvrde da nijedna beba nije sposobna sjedjeti samostalno u šestom mjesecu života. 
Iako mnogi roditelji tvrde da im pedijatri savjetuju da nakon pregleda kukova sjedenje nije opasno, stručnjaci tvrde da to nije jedini preduslov. Bebi treba dozvoliti da podiže noge iznad tijela jer na taj način jača kičmu, dok sjedenje u uzrastu od šest mjeseci može dovesti do trajnih deformiteta kičme, jer stub još nije sposoban izdržati uspravan položaj. 
Prerano sjedenje pritišće slabinski dio kičmenog stuba i smanjuje međupršljenski prostor. Zato bebi treba dozvoliti da neometano podizanjem nogu jača mišiće koji su potrebni za sjedenje, a da istovremeno ne opterećuje kičmeni stub.
U osmom i devetom mjesecu beba se okreće na oba boka, hvata predmete jednom rukom i tako se priprema za sjedenje i tek krajem devetog mjeseca može se uspraviti u bočni sjedeći položaj, s osloncem na šaku, što je pripremna faza za uspravan sjedeći položaj. 
Stručnjaci sada kažu da je beba u stanju sjedjeti onda kada se bude mogla sama uspraviti i sjesti. Stručnjaci tvrde da prerano sjedenje, osim oštećenja kičme, može dovesti i do zaostajanja u fizičkom i motornom razvoju. 
Povišen tonus mišića roditelji često tumače kao napredan, ali on može značiti i da beba ima problema, pa ako se vaše dijete u prvih nekoliko mjeseci pokušava podići naprijed i zauzeti sjedeći položaj, obratite se fizijatru. 
Ukoliko beba ne razvije dobru motoriku, naročito šake, može imati problema i s govorom.

Stručnjaci sada kaži da je beba u stanju sjedjeti onda kada se bude mogla sama uspraviti i sjesti

Kad je beba spremna sjesti

Na ljetnjem raspustu školarci žele da se odmore, a roditelji, pred kraj ljeta da počnu da se pripremaju za školu.

Ko je u pravu? I jedni i drugi.&nbsp; 
Ukoliko imate odlikaše, onda je pošteno da ih pustite da se “izduvaju” i knjige odlože sa strane. Fizička aktivnost, intenzivnije druženje sa vršnjacima i više sna nego inače sigurno će im prijati, pa će se osvježeni vratiti u školske klupe. Uostalom, oni su to i zaslužili.

Ako vaše dijete kuburi sa ocjenama, onda imate pravo da ga natjerate da na raspustu uči, kako bi bilo bolje. Međutim, psiholozi kažu da u tome ne treba da pretjerujete, jer je škola važna isto koliko i njihovo zdravlje.&nbsp; 
Ukoliko budete prestrogi i uskratite klincu da se igra i druži samo zato što je popustio sa ocjenama, biće vrlo nesretan. A pritom, to uopće neće biti garancija da će zablistati na novim kontrolnim zadacima.&nbsp; 
Zato je važno da budete umjereni u “očitavanju lekcija” i zajednički dođete do rješenja koliko bi nedjeljno trebalo da uči, a koliko mu vremena ostaje da se opusti. Uz dobru organizaciju i lijepe riječi, sve može da se postigne na obostrano zadovoljstvo.

Treba zajednički doći do rješenja

Roditeljska dilema: Da li djeca treba da uče na raspustu?

Iako je dijete još prije sedam dana ozareno gledalo gospođu koja radi u mesnici, sada se promijenilo i jako je suzdržano prema svim manje poznatim osobama. Bez brige, dijete se ne razvija u vuka samotnjaka nego uči raspoznavati poznato i nepoznato. 
Ovaj "strah od neznanaca" često se javlja oko osmog mjeseca života, gotovo preko noći. Dijete koje se boji neznanaca često odvraća pogled, grčevito se hvata za majku i zariva glavu u njezino rame. 
Nejasni uzroci
Samo najprisniji ljudi, poput roditelja, mogu umiriti preplašeno dijete. Strah od neznanaca ponekad je usmjeren i na bake i djedove koji se čak znaju i uvrijediti jer se smatraju bliskim osobama.
Uzroci takvog ponašanja nisu u potpunosti razjašnjeni. No, naučnici se slažu da je strah od neznanaca važna tačka u zdravom razvoju. Dakle, nije posljedica manjka brige ili pogreške u odgoju. 
Naučnici strah od nepoznatih osoba uspoređuju s jednom vrstom "pada sistema" u mozgu. U prvih devet mjeseci života dijete je razvilo jako istančan oblik sporazumijevanja s roditeljima - osjetilni jezik koji se sastoji od gesti, zvukova, mimike, mirisa, dodira. 
Taj jezik funkcionira samo u uigranome timu. Nepoznata osoba može se potruditi i oponašati mamine geste ili tatine riječi: no njezin miris, glas, izgled - sve to odudara od uobičajenog obrasca. 
Upravo to djeca mogu polako početi prepoznavati s osam mjeseci. Njihov mozak javlja: tu se nešto ne slaže. No, još ne znaju kako bi trebala reagirati na ovo novo iskustvo.
Uglavnom je riječ o iznenadnim napadajima panike koji se mogu pojavljivati sedmicama i mjesecima. No, svako je dijete priča za sebe: Neke bebe reagiraju snažno, druge su u načelu nešto mirnije. Isto tako djeca koja su navikla na česte posjete brže se navikavaju na nepoznata lica. 
Ni spriječiti, ni liječiti
Uprkos tome, strah od neznanaca ne može se spriječiti. Ali, ni liječiti. Terapija zapravo nije potrebna. Poteškoće u pravilu nestaju same od sebe. Do tada se mogu ublažiti, a najbolji lijek je malo odmaka (od manje poznatih ljudi) i velika količina blizine (bliskih ljudi). 
Jednostavno treba pričekati dok malo hvatalo ne učini prve korake približavanja. Na posljetku, priroda je djecu obdarila i znatiželjom, zbog toga uglavnom ne traje dugo dok iz tatinog krila ili maminog naručja ne upute skriveni pogled u smjeru neznanca ili se čak oprezno nasmiju. 
Hitne mjere
* Utješite male strašljivce! Ako su napadaji straha od neznanaca nešto poput "pada kompjuterskog sistema", pomaže samo ponovno pokrenuti sistem na maminim rukama. 
* Preporučuje se posjetioce i ostale žrtve straha od neznanaca opskrbiti s dvije informacije: 1) Dijete ne misli ništa lično. 2) Molim vas, malo se odmaknite!
* Dobrohotni pokušaji približavanja ("Dođi, dođi, pa neću te ugristi!") samo pojačavaju strah. Radilo bi se o čistom mučenju dati bebu - da bi se takoreći očeličila - nepoznatoj teti u ruke.

Postoji razlog zašto se djeca boje nepoznatih ljudi

Vrijeme je apstraktan pojam, "ne vidi" se, nije opipljivo, pa ga djeca teško razumiju. Zato nas često zasmijavaju rečenicama "juče ću ići u kupovinu" ili "sutra sam bio na bazenu". 
Koliko je pet minuta, šta je sutra ili za nedjelju dana, djetetu nije lako objasniti. Najveća greška koju roditelji tada čine je dopuštati greške računajući da će sve doći na svoje kada dijete još malo odraste. 
Kako pomoći djetetu
Ali, poimanje vremena je od izuzetne važnosti već prilikom prvog djetetovog odvajanja od roditelja (vrtić, putovanje i slično). Zato, umjesto da čekate da dijete shvati poimanje vremena, pomozite mu da to što lakše savlada. 
* Kad god pogriješi, ispravite ga. Ne morate svaki put detaljno objašnjavati pojmove, ali je važno rečenicu koju izgovori ponoviti pravilno, uz što jednostavnija objašnjenja. 
* Nemojte lagati kada mu, na primjer, kažete "vraćam se za deset minuta", nego uvijek recite istinu. Manipulacija djetetovim nesnalaženjem u vremenu najveća je greška.
* Podsjećajte ga na nešto što se dogodilo, na primjer, ljetovanje ili zimovanje, što će pomoći da shvati pojam godišnjih doba. 
* Na konkretnim primjerima objasnite mu koliko nešto traje. Da bi dijete lakše shvatilo trajanje nekog vremenskog perioda poslužite se brojanjem. Na primjer, dok čekate da se upali zeleno svjetlo na semaforu brojite sekunde ili stepenike dok se penjete do stana. 
* Približite im pojam o vremenu tako što ćete objasniti pojmove dana i noći. Kada padne mrak to znači da je noć, a buđenje je znak da je jutro. Tako ćete dijete lakše naučiti i šta je juče, sutra ili danas. 
* Koristite vremenske odrednice u komunikaciji sa djetetom, čak i ukoliko ih ono ne razumije. 
Vrijeme i kazne
Vrijeme ima značajnu ulogu i kada su u pitanju kazne. Važno je da dijete shvati koliko vremena mu je nešto zabranjeno, ali stručnjaci ne preporučuju da dajete preduge kazne. Preporučljiva kazna je tzv. "time out" kazna, odnosno ona kada dijete pošaljete u drugu sobu. Najbolje je da minuti odgovaraju djetetovim godinama (na primjer, ako ima tri godine isto toliko minuta treba provesti u drugoj sobi). 
Kada objašnjavate vremenski pojam, rukovodite se odrednicama koje dijete razumije. Na primjer, nemojte reći "vraćam se sa posla za osam sati", već mu recite "dolazim poslije tvog ručka (ili prije nego što padne veče)".
Koristite kalendar
Djetetu možete pomoći tako što ćete na kalendaru ispod svakog datuma napisati šta ste radili, ili ako svaki važan datum označite crvenim flomasterom (na primjer, rođendan ili dan u kojem će se raditi nešto lijepo i zabavno za dijete). 
Pred spavanje pogledajte kalendar i zamolite dijete da prebrojavanjem kockica unazad odredi kada ste bili, na primjer, kod nekog drugara, na šišanju ili u igraonici. 
Svakog jutra kada se probudite precrtajte prethodni dan, što će djetetu pomoći da shvati koliko je dana preostalo do nekog važnog događaja, kao i da se on ravnomjernim tempom približava.

Kad su djeca spremna za matematiku

Strogi ste? Djeca će vam biti uspješnija

Šta vam govore bebine oči

Zašto se djeca trebaju smijati

Šta možete očekivati od djeteta nakon prvog rođendana

Ljevorukom djetetu nije lako u svijetu dešnjaka

Kad je dijeto ljuto, neka viče ili trči

Djeca koja gestikuliraju lakše uče

Otac je vrlo važan u odgoju djece

Kakav je svijet ljevoruke djece

Dječiju histeriju obuzdava roditeljska upornost

Šest činjenica koje treba znati o novorođenčetu

Kad je beba spremna sjesti

Roditeljska dilema: Da li djeca treba da uče na raspustu?

Postoji razlog zašto se djeca boje nepoznatih ljudi

Radoznali mališani: Šta je to sutra i koliko traje minuta

Rast & razvoj

Kad su djeca spremna za matematiku

Strogi ste? Djeca će vam biti uspješnija

Šta vam govore bebine oči

Zašto se djeca trebaju smijati

Šta možete očekivati od djeteta nakon prvog rođendana

Ljevorukom djetetu nije lako u svijetu dešnjaka

Kad je dijeto ljuto, neka viče ili trči

Djeca koja gestikuliraju lakše uče

Otac je vrlo važan u odgoju djece

Kakav je svijet ljevoruke djece

Dječiju histeriju obuzdava roditeljska upornost

Šest činjenica koje treba znati o novorođenčetu

Kad je beba spremna sjesti

Roditeljska dilema: Da li djeca treba da uče na raspustu?

Postoji razlog zašto se djeca boje nepoznatih ljudi

Radoznali mališani: Šta je to sutra i koliko traje minuta