Jeste li i vi jedan od modernih roditelja koji svojoj djeci pružaju isključivo beskrajnu ljubav i zaštitu? Jako ste uključeni u djetetov život? To je sve, naravno, hvale vrijedno, ali najnovije istraživanje pokazuje kako to i nije baš najbolji odgoj.
Knjiga "Nurtureshock" ukazuje na greške u odgoju djece te upućuje na smjernice novoga odgoja. Autori knjige Po Bronson i Ashley Merryman zapitali su se zašto nakon decenija roditeljstva u znaku brige, ljubavi i obrazovanja još postoje brojni društveni problemi koje uzrokuju upravo djeca iz različitih porodica.
Oni u svojoj knjizi tvrde da su mnoge odgojne metode djece pogrešne te da su roditelji pogrešno shvatili načine na koje se djeca razvijaju mentalno, emotivno i fizički. Navode kako njihova namjera nije kažnjavati roditelje, nego im ukazati na nužnost učenja boljih odgojnih metoda.
Bezrazložno hvaljenje
Iako autori te kontroverzne knjige ne zagovaraju povratak strogog odgoja, ne odobravaju ni moderan odgoj u sklopu kojega se djeca samo hvale, a gotovo nikada ne kritiziraju i ne discipliniraju. Smatraju da takav odgoj djeci dugoročno nanosi štetu. 
Jedan od najvećih promašaja modernog roditeljstva je, kako tvrde autori, vjerovanje da se u dijete mora ugraditi samopouzdanje bez obzira na cijenu. Djeca se tako stalno hvale i odobravaju čak i kada to nisu zaslužila. Na taj način djeca nisu disciplinirana i ne znaju gdje su im granice što je nužno za zdrav i normalan život. Svoje stavove autori knjige temelje na nekim novijim istraživanjima koja su pokazala da su tako odgojena djeca razmažena i nesposobna za normalan život i suradnju s ostalim ljudima.
Poticanje napora
Neki roditelji djetetu stalno govore da je pametno, jer ga žele podržati i ohrabriti, ali na taj način samo mu daju osjećaj visokih očekivanja koje dijete jednostavno nije sposobno ispuniti. Pamet postaje etiketa koja služi za ispunjavanje roditeljskih očekivanja. Takva djeca postaju anksiozna kada im se učini da nešto neće moći ispuniti pa prihvaćaju samo jednostavne zadatke za koje znaju da će ih moći ispuniti.
Kao bolju metodu, autori savjetuju roditeljima da potiču dječji napor. Nakon što dijete nešto pokuša i ne uspije, roditelji ga trebaju poticati da ponovno pokuša i da ne odustaje uz pohvalu njihovu naporu. Na taj način djecu motiviraju da se više trude, a potiču im i samokontrolu te samodisciplinu. Ako dijete nešto ne uspijeva napraviti, unatoč naporu i trudu, roditelji ga trebaju podržati te mu dati do znanja da ga vole, da nije važno što nisu uspjeli te da se dive njegovu trudu.
Uključenost roditelja
Bronson i Merryman u knjizi tvrde da djeca koju su roditelji hvalili bez posebnih razloga postaju neugodno društvo i loši timski igrači. Njihov primarni cilj je zadržavanje iluzorne slike o sebi samima te će učiniti sve što je potrebno da takvu sliku zadrže. Nažalost, to uključuje i kritiziranje te omalovažavanje drugih, a sve kako bi oni bili bolji.
U odgoju djece najvažnija je ravnoteža, tvrde autori knjige "Nurtureshock" te napominju da je važno djeci pružati ljubav, ali i poticati ih da vlastitim naporima rješavaju probleme i kreiraju vlastiti život. Napominju i važnost učešća oba roditelja u odgoju djece te njihovu usklađenost i dosljednost.

Mnoge odgojne metode pogrešne su te su roditelji pogrešno shvatili načine na koje se djeca razvijaju mentalno, emotivno i fizički

Neki roditelji djetetu stalno govore da je pametno, jer ga žele podržati i ohrabriti

Je li moderan odgoj i dobar odgoj

Naučnici tvrde da su prvorođena djeca više sebična i manje spremna na saradnju, u odnosu na njihovu mlađu braću ili sestre. Prema redosljedu rođenja ljudi razvijaju uloge i različito se razvijaju, ovisno o okruženju u kojem odrastaju.
Tako će najmlađima u porodici najbolje ležati kreativni poslovi. S druge strane, prvorođena djeca nisu toliko fleksibilna, jer od prvog dana moraju poštovati pravila o tome kako i što treba učiniti, tvrde stručnjaci.
Međutim, zato su odlučnija i bolja u poslovima koji zahtijevaju izraženu odlučnost i jaku disciplinu. Zbog toga se prvorođena djeca nerijetko nalaze na vodećim pozicijama, a ako im se pruži prilika, vrtoglavo brzo napreduju u karijeri. 
Jedina mana im je što teška srca priznaju svoje greške i vrlo rijetko odustaju od svojih principa - smatra ovaj psihijatar. 
Kada dijete dobije mlađu braću ili sestre to vodi k tome da najstarije dijete ne želi toliko sarađivati. Drugim riječima, doživi šok što nije više u centru pažnje svojih roditelja, postaje nepovjerljiv i oprezan kada su u pitanju drugi ljudi i njihovi motivi. 
Ono što je zanimljivo jeste da su prvorođena djeca pokazala znatno veći koeficijent inteligencije u odnosu na ostale. Smatra se da bi to moglo biti zato jer oni "profitiraju" od pažnje roditelja koja je usmjerena samo na njih na samom početku života.
Također, stručnjaci kažu da je veća vjerovatnoća da će mlađa djeca biti niža rastom u odnosu na stariju. Razlog tome moglo bi biti takmičenje između braće i sestara vezano za hranu, pažnju roditelja i okoline, koje bi moglo biti direktno vezano za rast djeteta.

Stručnjaci kažu da je veća vjerovatnoća da će mlađa djeca biti niža rastom u odnosu na stariju

Prema redosljedu rođenja ljudi razvijaju uloge

Prvorođena djeca su sebičnija, mlađa kreativnija

Stidljivost je jedan od češćih problema savremenog društva. Najjednostavniji njen oblik pojavljuje se već kod jednogodišnjih beba. No, nju pripisujemo prirodnom oprezu dojenčadi prema nepoznatim licima.
No, stidljivost ne treba podsticati, naprotiv, potrebno ju je suzbijati i razvijati otvorenost, spremnost za komunikaciju, ukratko emocionalnu inteligenciju. 
A razvoju stidljivosti kod djece rane dobi pridonosi i vrsta odgoja. Stručnjaci ističu četiri osnovne greške u odgoju koje pogoduju razvoju stidljive osobe:
* Prezaštićenost - Roditelji ne dopuštaju djeci da sama rješavaju neke svoje probleme s vršnjacima ili obavezama, život roditelja vrti se samo oko djeteta, a njega druga djeca etiketiraju kao maminu mazu.
&nbsp;* Strog i hladan odnos - Ne pruža priliku djetetu da nauči kako stupati u interakciju s vršnjacima i drugom djecom te kako prepoznati i imenovati osobna emocionalna stanja i emocionalna stanja drugih - dijete ne razvija emocionalnu inteligenciju. 
* Perfekcionizam - Roditelji putem djeteta žele ostvariti neke svoje neispunjene ambicije, a ono, da bi im ugodilo, ne želi prihvatiti svoje pravo na pogrešku i ne priznaje sebi ništa manje od savršenstva.
* Uvjetovana ljubav - Manifestira se kroz poticanje ili motiviranje djeteta na nešto pomoću emocionalne ucjene ("mama te neće voljeti / bit će žalosna ako..."). 
Svaka od ovih grešaka, koje roditelji često čine nesvjesno, narušava privrženost djeteta roditeljima i obratno, dovodi do nemogućnosti ostvarenja normalnih odnosa s drugim osobama te pogoduje razvoju stidljivosti i nesigurnosti.
Nepoznavanje osjećaja sigurnosti, ugode, ljubavi i povjerenja koje mu daju roditelji u ranoj dobi može obilježiti dijete za cijeli život i ostaviti trag na njegovim kontaktima s okolinom u budućnosti. 
Zato je važno pravovremeno prepoznati stidljivost kod sebe i drugih, učiti kako prihvatati mane i svijest o vrlinama, biti prirodan, biti ono što jesmo, učiti od drugih, učiti prihvatiti odbijanje ili neuspjeh.
Cilj borbe protiv stidljivosti nije biti i postati savršen, bezgrešan ili nemilosrdan, već naučiti kako kvalitetnije i sretnije živjeti. 
Ko će najlakše postati stidljiv
Najizloženija razvoju stidljivosti su:
* Djeca koja imaju dobru komunikaciju s odraslima, ali ne i s vršnjacima; 
* Izrazito nadarena djeca;
* Jedinci; 
* Visoko reaktivna djeca; 
* Djeca koja žive u izoliranim sredinama siromašnim socijalnim kontaktima; 
* Djeca s posebnostima; 
* Djeca koja dolaze iz disfunkcionalnih porodica.

Razvoju stidljivosti kod djece rane dobi pridonosi i vrsta odgoja. Četiri osnovne greške u odgoju pogoduju razvoju stidljive osobe

Odgajate li stidljivo dijete

* Normalno je da odmah ne osjetite ludu zaljubljenost u svoju novu bebu i majčinstvo. Nekim je mladim majkama potrebno nekoliko dana da se "spoje" s bebom. 
* Ali nije normalno ako se osjećate bez ikakvog razloga očajni, strahovito tužni, ljuti, stalno pospani i razdražljivi tjednima poslije rođenja djeteta. Ovo su znaci postporođajne depresije i trebate potražiti stručnu pomoć. Postoje lijekovi koji su kompatibilni s dojenjem.
* Normalno je ako dijete doji svakih dva-tri sata. Čekati dulje od tri sata između podoja nije preporučljivo kod novorođenih beba.
* Normalno je i ako novorođenčad ne spava između 12 do 20 sati dnevno. 
* Normalno je i da plaču ako ne spavaju, a nisu gladni. 
* Normalno je da ih tada majka mazi i nosi. Nema nikakvog dokaza da će se dijete koje je puno na rukama razmaziti, ma što to moglo značiti.
* Normalno je i da se beba budi cijelu noć. 
* Normalno je i da broj stolica varira zavisno o starosti djeteta i probavnog sistema, ali dijete bi uvijek moralo imati oko šest do osam mokrih pelena u 24 sata - nakon tri do pet dana starosti.

Imate bebu – saznajte šta možete očekivati i šta je normalno

Vjerovatno ne postoji roditelj koji se nije suočio sa situacijom u kojoj je dijete, bez obzira na fizičku snagu, bilo u poziciji da mu druga, ponekad i znatno mlađa ili sitnija djeca nameću pravila igranja ili otimaju igračke. 
To je naročito izraženo u vrtićima i predškolskim ustanovama, ali nije rijetka pojava ni u javnim parkovima i igralištima. 
Kako reagirati u takvim situacijama? Da li djetetu savjetovati da se brani ili ga odgajati tako da popusti, prihvati zahtjeve borbenije i prodornije djece?
Psiholozi savjetuju da malenima, u skladu s uzrastom, stalno pričate koliko vrijede, kako su dobri, pametni i nadareni. Na taj način dijete će vremenom steći samopoštovanje, što presudno utječe na to kako će reagirati na probleme s vršnjacima. 
Potrudite se da dijete stekne sliku o sebi kao o osobi vrijednoj poštovanja, da shvati da ponekad treba zadovoljiti i svoje potrebe i želje, a ne samo želje i potrebe svojih drugara. 
Na taj način dijete razvija samopoštovanje, ali i poštovanje prema drugima, što je druga važna komponenta odgoja i razvoja.
Uvijek će biti prodorne djece koja će nametati svoju volju, a ukoliko vaše nije jedno od njih, bitno je da mu pomognete. 
Nemojte ga grditi što plače, ili ga nazivati podrugljivim imenima, već mu objasnite kako se treba ponašati. Naučite ga da dijeli igračke s drugom djecom, ali da isto očekuje i od njih. 
Važno
Ukoliko dijete ima problema u vrtiću, razgovarajte s tetama i uvjerite se da ista pravila postoje za svu djecu (naprimjer, da svi imaju pravo igrati se i da se ne smije otimati igračka djetetu koje se sa njom igra).

Uvijek će biti prodorne djece koja će nametati svoju volju, a ukoliko vaše nije jedno od njih, bitno je da mu pomognete

Potrudite se da dijete stekne sliku o sebi kao o osobi vrijednoj poštovanja

Šta kad se djeca otimaju za igračke

Prve dječije riječi muzika su za roditeljske uši. One označavaju njegovi potrebu da komunicira i ostvaruje interakciju s okolinom. Ali, šta kada dijete neće da priča? Da li je izostanak verbalne komunikacije u određenom uzrastu siguran znak da postoji poremećaj u razvoju?
Stručnjaci tvrde da djeca uzrasta od dvije do tri godine trebaju raspolagati fondom od 50 riječi i biti u stanju sklopiti rečenicu sa dvije-tri riječi. 
Međutim, ni to nije pravilo, a dokazano je da početak govora nije usko povezan s inteligencijom, pa neka izuzetno inteligentna djeca kasno progovore. 
Samo u rijetkim slučajevima neprogovaranje ukazuje na značajan problem u mentalnom i intelektualnom razvoju. Kada će dijete progovoriti najviše ovisi o nasljednim faktorima, spolu (dječaci, po pravilu, kasnije progovaraju) i karakteru (stidljiva djeca, također, kasne s prvim riječima).
Stručnjaci tvrde da se razvoj govora može stimulirati kroz igru, ali bez tenzije i prevelikih očekivanja. Ne ispitujte djecu "koje je boje jabuka", "kakvog je oblika Sunce", jer im to daje dodatnu obavezu da smisle odgovor, pa tek da ga kažu. To se naročito ne preporučuje kod stidljive i povučenije djece. 
Djetetu pričajte, čitajte mu, pokazujte mu slikovnice, ali obratite pažnju na to da li razumije šta govorite. Tek ukoliko maleni napuni tri godine i nije u stanju sklopiti jednostavne rečenice, neophodna je pomoć logopeda ili psihologa. 
Dijete može imati nekoliko medicinskih problema koji mu otežavaju sposobnost govora, a najčešći su neurološki problemi, slab sluh, motorički problemi i jezički poremećaji.

Stručnjaci tvrde da se razvoj govora može stimulirati kroz igru, ali bez tenzije i prevelikih očekivanja

Kada će dijete progovoriti najviše ovisi o nasljednim faktorima

Kad dijete treba znati reći 50 riječi

Nacionalni institut za vid u američkoj državi Merilend proveo je istraživanje i otkrio da je u SAD u zadnjih 40 godina broj kratkovidne djece porastao za 40 posto. 
Kratkovidnost je izlječiva i ispravlja se naočalama, lećama ili operacijom, ali na kraju ispada da mnogo košta. Osim toga, može biti smetnja u društvenim odnosima, izazvati glavobolje i utjecati na uspjeh djece u školi. U najgorem slučaju, kratkovidnost može dovesti do sljepoće.
Kao direktne uzroke kratkovidnosti istraživanje navodi dugo gledanje u ekran računara i ekran mobitela. Zato stručnjaci preporučaju roditeljima da više vremena s djecom provode na otvorenom u raznim aktivnostima. 
Naime, djeca sve više vremena provode u zatvorenom, gdje su osuđeni na aktivnosti poput slanja SMS-ova, igranje na računaru, igranje videoigrica i gledanje televizije.
Osim drugih posljedica kobnih po zdravlje kao što su problemi sa težinom, bolovi u kičmi i manjak vitamina D, sada je otkriveno i pogubno djelovanje na vid i zdravlje očiju. 
Zato tokom rasta i razvoja djeci treba ponuditi ravnotežu između gledanja bliskih i udaljenih slika, jer oko doseže maksimalnu dužinu vidljivosti u tinejdžerskim godinama. 
Oko je mišić kao i svaki drugi i treba ga vježbati, osobito kada se razvija.

Tokom rasta i razvoja djeci treba ponuditi ravnotežu između gledanja bliskih i udaljenih slika i tako utjecati na pravilan razvoj očnih mišića

Kao direktne uzroke kratkovidnosti istraživanje navodi dugo gledanje u ekran

Gledanje televizije pogubno za vid djece

Ženama je priroda podarila majčinski instinkt, neku vrstu predodređenosti za ulogu koja ih očekuje kada dobiju dijete. Očevi se, s druge strane, moraju uklopiti, izgraditi odnos s djetetom i polako se priviknuti na izmijenjenu porodičnu situaciju. 
Stručnjaci kažu da moderni očevi sve više učestvuju u odgoju, njezi i obrazovanju svoje djece. Oni više nisu samo autoritativne figure kojih se djeca plaše, nego su tu da pozitivno utječu na djetetov karakter, njegove osobine i navike. 
Istraživanja pokazuju da maleni izrastu u daleko kvalitetnije osobe kada su očevi aktivno uključeni u njihovo odrastanje, a stručnjaci tvrde da postoje zajedničke karakteristike koje krase sve dobre očeve. Evo najvažnijih od njih.
* Dobri očevi su i dobri modeli. Djeca lako primaju poruke, kako verbalne tako i neverbalne, odnosno posmatraju kako se ponašate i to kopiraju. 
* Dobri očevi su uvijek tu za dijete, ne bježe od kućnih obaveza i poslova i ne prepuštaju njegu djeteta isključivo majci. Aktivno učestvuju u svemu, grade prijatnu porodičnu atmosferu i trude se da svojoj djeci budu pozitivni uzori. 
* Previše strog, autoritativan otac, ili onaj koji svojoj djeci ne pruža dovoljno nježnosti, formirat će dijete po svom modelu, pa se ni ono neće biti u stanju drugačije postavljati prema svojoj djeci.
* Dobri očevi biraju riječi i ne razgovaraju impulsivno. To pretpostavlja strpljenje da se s djetetom priča na njegovom jeziku. Stručnjaci tvrde da mlađa djeca ne razumiju apstraktne pojmove, pa očevi trebaju govortii tako da ih djeca razumiju. 
* Dobri očevi podstiču djecu. Očevi, prema pravilu, više nego majke, djecu uče rješavanju problema. 
* Očevi koje stručnjaci nazivaju dobrim, djeci dopuštaju da sama dođu do svojih rješenja, ne nameću im vlastito mišljenje. Dozvoljavaju malenima prostor i vrijeme, ali i sigurnost da bi se odvažila na vlastiti stav. 
* Dobri očevi ohrabruju i podstiču dječiju kreativnost i intuiciju.
* Dobri očevi se čuvaju osuđivanja. Djeca griješe dok usvajaju nova znanja. Očevi koji se čuvaju osuđivanja znaju kada treba zadržati svoj sud za sebe. Uočavaju dječije greške, ali ih ne vrednuju kao dobre i loše nego uče djecu da ih posmatraju kao izbore koje ponekad moraju samostalno napraviti.
* Dobri očevi djecu vide kao učitelje. Učenje je uzajamni proces - i od djece se može mnogo naučiti. Maleni nam uvijek nude lekcije, pa su dobri očevi više fokusirani na ono što oni moraju naučiti i poduzeti, umjesto da od djeteta očekuju previše.

Stručnjaci tvrde da postoje zajedničke karakteristike koje krase sve dobre očeve

Stručnjaci kažu da moderni očevi sve više učestvuju u odgoju

Devet vrlina za dobroga oca

Spoznaja da bebin <a href="https://avaz.ba/nasa-tema/354264/najcesci-razlozi-zbog-kojih-beba-place">plač</a>&nbsp;ima svrhu pokazuje da je vrlo blizu dan kada ćete shvatiti njene potrebe Možda niste očekivali da vaša beba, dok je nosate ili mazite, ne prestaje plakati. Šta se krije iza tog neutješnog plača i da li vam dijete zaista pokušava nešto reći? 
Stručnjaci kažu da je plakanje uvijek poziv upomoć. Naime, bebe imaju vrlo ograničene mogućnosti privlačenja pažnje, a plač je bitan faktor kojim skreću pažnju na svoje potrebe. 
Ako poslušate bebu i obratite pažnju na to kada i kako plače, počet ćete otkrivati razloge uznemirenosti prema tonu bebinog "glasa". Većina roditelja nakon nekog vremena može prepoznati značenje plača po visini glasa, tonu i upornosti. 
Stručnjaci se slažu da bebin plač nikako ne treba ignorirati. Ako ne reagirate, beba gubi povjerenje u vas. Istraživanja su pokazala da djeca na čiji se plač reagira razvijaju bolji osjećaj sigurnosti prema osobi koja ih njeguje. 
Normalno je da roditeljima bebin plač nije ugodan. Neke bebe mogu plakati i do tri sata dnevno. Kada isprobate sve - od hranjenja, nošenja, mijenjanja pelena, kupanja u toploj vodi - i čini se da ništa ne pomaže, učinite bilo šta da biste svoju frustraciju zadržali pod kontrolom. 
Prvo kontrolirajte sebe, a tek onda pokušajte "kontrolirati" dijete. Naučiti prepoznati uzrok plača može biti jedna od najtežih vještina koje ćete steći. Spoznaja da bebin plač ima svrhu pokazuje da je vrlo blizu dan kada ćete shvatiti njene potrebe.

aime, bebe imaju vrlo ograničene mogućnosti privlačenja pažnje, a plač je bitan faktor kojim skreću pažnju na svoje potrebe

Stručnjaci se slažu da bebin plač nikako ne treba ignorirati

Plač je uvijek poziv za pomoć

Sjedi ravno i ispravi se! Ovaj savjet slušale su čitave generacije, a i savremena nauka potvrđuje da je mama bila u pravu. Pogrbljeno držanje opterećuje vrat, ramena i leđa te sprečava pluća da se potpuno napune kisikom. 
Ipak, neprestano zvocanje naporno je i djeci i roditeljima. Umjesto toga bolje je djecu potaknuti da budu fizički aktivna. 
Igranje u prirodi ili bavljenje sportom ojačat će njihove mišiće pa će im lakše biti održavati uspravan položaj tokom sjedenja. 
Ipak, ni mama nije uvijek bila u pravu. "Počisti tanjir, sve što je servirano se mora pojesti" savjet je koji donosi više štete nego koristi. Djeca bi trebala jesti ravnajući se prema svom apetitu, a ne prema tanjiru. 
Tako će biti svjesnija svojih osjeta gladi i sitosti. Izgube li taj prirodni instinkt, rizik od pretilosti raste. Djeci je potrebno davati zdravu hranu, protjerati nezdrave grickalice i slatkiše sa svakodnevnog jelovnika i pustiti ih da jedu onoliko koliko im odgovara. 
Osim toga, istraživanja pokazuju da djeca zdravije jedu ako cijela porodica ruča zajedno. Takvi obroci povezuju porodicu, pa ih je potrebno učiniti što ugodnijima i iskoristiti priliku da čujete što vam dijete ima reći. 
Ali, evo nekih „maminih savjeta" koje treba poslušati:
1 Ne čitaj u mraku, pokvarit ćeš oči - Čitanje pri slabom svjetlu dovodi do privremene zamagljenosti vida i glavobolja. Ti simptomi nestaju nakon odmora, ali kod djece koja su genetski predodređena za kratkovidnost to može pokvariti vid.
2 Oglušit ćeš od preglasne muzike - Nažalost, istina je da glasna muzika oštećuje sluh u kasnijoj životnoj dobi. Dijete koje sluša glasnu muziku treba potaknuti da svakih 20-ak minuta malo odmori uši. 
3 Nemoj sjedjeti blizu televizora - Čak i ako su dječiji nosevi gotovo priljubljeni uz televizor, to im neće pokvariti oči, tvrde u Američkom optometrijskom društvu. Ali, gledanje TV-a izbliza napreže oči, što izaziva glavobolje. Važno je ne gledati televiziju u potpunom mraku jer kontrast opterećuje oči. Sjedi li dijete preblizu, možda ne vidi dobro pa ga treba odvesti oftalmologu.

Postoje neki savjeti koje majke godinama daju svojoj djeci, a koje u svakom slučaju treba poslušati

Mama uvijek zna najbolje

Izbor&nbsp;<a href="https://bebe.avaz.ba/nasa-tema/343807/vodic-za-kupovinu-djecijih-igracaka">igračke</a>&nbsp;treba ovisiti o uzrastu djeteta kojem je namijenjena. Svaki uzrast preferira određenu vrstu igračaka, mada ima i onih koje su prisutne u svim uzrastima, kao što su lopta, lutka, kocke i knjige. 
Za bebe
Od rođenja do osmog mjeseca sazrijevaju motoričke i perceptivne funkcije i razvijaju se čula. Bebe vole mekane igračke koje ispuštaju prijatan zvuk i zvečke jakih boja. 
Kasnije, do 12. mjeseca, privlačne su im gumene lutke, male lopte, igračke-životinje koje puštaju zvuk... 
Od 12 do 18 mjeseci 
Djeca vole igračke koje se vuku ili guraju, raznobojne kocke, kantice, lopatice. Počinju imitirati odrasle, tako što hrane lutku ili je stavljaju da spava.
Od 18 mjeseci do tri godine 
Djeca su puna energije, ali smanjene pažnje. Raduju se jednostavnim slagalicama, plastelinu, kockama. 
Četvrta i peta godina 
Četvrta i peta godina obilježene su brzim razvojem motoričkih vještina i bezgraničnom energijom. Preporučljive su igračke koje traže akciju (bicikl), ali i igre s pravilima. 
Prije škole 
Dijete ima veću pažnju i dužu koncentraciju. Ponudite mu društvene igre, kreativan pribor, kompliciranije slagalice, sportske rekvizite.

Igračka je često i povod za druženje s drugom djecom ili sredstvo za isprobavanje sopstvenih mogućnosti. Zato je važno napraviti dobar izbor

Djeca vole igračke koje se vuku ili guraju

Svaki uzrast ima svoje igračke

* Pri kupovini dječije obuće uvijek birajte onu s vezicama i kaišićima jer se mogu namjestiti tako da idealno prianjaju uz nogu. 
* Izbjegavajte cipele koje se samo nazuvaju i nemaju ni vezice jer njih obično uz nogu drži samo guma, koja vremenom olabavi, a moguće je da ni od početka neće potpuno prianjati uz nogu. U njima postoji opasnost od spoticanja pri slučajnom izuvanju. 
* Kako većina ljudi, pa i djeca, imaju jedno stopalo malo veće od drugog, bolje je kupiti cipele komotnijeg kalupa. 
* Kupite li premalu ili preveliku obuću, riskirate oštećenje stopala, a time i držanje djeteta. 
* Nove cipele smiju biti duže od stopala najviše za širinu prsta kako bi nožni palac imao dovoljno mjesta, a i stopalo za rast. 
* Obuća s tanjim đonom slabo podupire kičmu. Ipak, potpetica nikad ne smije biti viša od četiri centimetra na ravnim cipelama, a mala djeca trebaju nositi još nižu. 
* Umjetni materijali izazivaju žuljeve.
* Prirodni materijali poput kože i platna najbolji su i najugodniji za gornji dio cipele. Takvi su materijali prozračni, "dišu" pa će zbog toga stopala duže biti suha, neće se znojiti, a udobnost će spriječiti i stvaranje žuljeva. 
* Vrh obuće treba biti dovoljno širok da se svi prsti mogu normalno pomicati, a ne da su stisnuti jedan uz drugi. 
* Stražnji unutrašnji dio uz petu treba biti čvrst i mekan kako bi ujedno dobro podupirao stopala i bio udoban.
* Djetetov broj cipela može varirati zbog oznaka različitih proizvođača. Zato, ako treba, zatražite da mu izmjere stopala u trgovini. 
* Kupujte kvalitetnu, ali izbjegavajte preskupu obuću jer će je brzo prerasti.
* Pri kupovini obuće provjerite i unutrašnje šavove te moguće ostatke lijepljenja koji mogu grebati dječije stopalo. Provjerite i kvalitet lijepljenja da obuća ne bi promočila.

Preuske ili prevelike cipele mogu oštetiti stopalo i držanje

Pravila za odabir dječijih cipelica

Djeca mogu <a href="https://bebe.avaz.ba/bebe/328260/kada-bebe-pocinju-puzati-i-kako-ih-potaknuti-ako-je-potrebno">puzati</a>na bezbroj načina. Neke bebe pužu unazad, neke na vrhovima prstiju, dok neke češće od stopala koriste koljena kako bi se odgurnule. 
Te tehnike ovise o tome koliko su jake dječije ručice, kakav je tonus mišića, kao i kakva je fizička konstitucija čitavog tijela. 
Puzanje omogućava velikoj grupi mišića da se razviju, a usklađivanjem pokreta dijete uspijeva doći od tačke A do tačke B. Kada se sklad postigne, rezultat su spretni pokreti i često vrlo brzo kretanje.
Bebe obično počnu puzati oko šestog ili sedmog mjeseca, dok u uzrastu od osam ili devet mjeseci shvate da se iz sjedećeg položaja lako mogu kretati puzeći. 
Razvoj svakog djeteta je individualan i prejak tempo nije dobro nametati. Dijete koje usavrši puzanje neće imati problema s hodanjem, jer prvim koracima prethodi višemjesečna vježba. 
Također, puzanje pomaže djetetu da se fokusira na predmete koje želi dohvatiti, vježba čulo vida, finu motoriku i koordinaciju oka i ruke, što je važan preduslov za pravilan kognitivni razvoj.
Možete podsticati dijete tako što ćete na nekoliko metara od njega ostaviti njegovu omiljenu igračku ili neki predmet jarkih boja koji će ga zaintrigirati. 
Važno 
Ukoliko u kući imate stepenice, osigurajte ih, jer su one posebno interesantne djeci. Osigurajte oštre ivice, kao i kuhinjske aparate koji su dostupni bebi.

Možete podsticati dijete tako što ćete na nekoliko metara od njega ostaviti njegovu omiljenu igračku ili neki predmet jarkih boja koji će ga zaintrigirati

Puzanje omogućava velikoj grupi mišića da se razviju

Puzanje je priprema za prve korake

Koliko ste puta gledati svoje dijete kako baca igračke po stanu, a vi ne znate šta da radite i kako da se postavite prema njemu? Vi se pitate šta mu je, a zapravo biste se trebali potruditi da prepoznate je li ono ljuto, tužno ili samo nervozno.
Djeca, naime, nisu sposobna na adekvatan način izraziti svoje emocije. Ali, kad vi vidite svoje dijete uznemireno ili ljuto bez razloga, to vam može pomoći da sagledate šta se dešava u njegovom životu. Jer, trogodišnje dijete vam ne zna reći da je usamljeno i zato nervozno pošto je tek krenulo u vrtić. 
Prepoznajte osjećanja 
Nemojte se praviti da ne vidite da je dijete bijesno ili nervozno i očekivati da te emocije same nestanu. To se, zapravo, rijetko dešava, takve emocije dugo se zadržavaju ako se o njima ne razgovara.
Prepoznavanje dječijih emocija zahtijeva da obratite pažnju na govor tijela, izraz lica i gestove. Sigurno ste primijetili namrgođenu obrvu, stisnute usne ili cupkanje nogom. Razmislite šta to govori o osjećanjima djeteta. 
Isto tako, budite sigurni da i dijete zna čitati govor vašeg tijela. Ako želite razgovarati opušteno, pažljivo, sjedite u nivou djeteta, udahnite duboko, opustite se i usredsredite se. Zapamtite da je jednostavno posmatranje bolje nego ispitivanje. Možete kazati: "Čini mi se da si danas umoran/na" i čekati na odgovor. 
Pomozite da riješi problem
Roditelj koji vidi svoje dijete u suzama može reći: „Osjećaš se veoma tužno, zar ne?" Tada ne samo da je razumio dijete, već ono ima i riječ kojom može opisati svoje intenzivno osjećanje. Studije pokazuju da imenovanje emocija može imati smirujući efekat na nervni sistem. 
Vrlo je važno da djeca razumiju kako nisu problem njihova osjećanja, već njihovo loše ponašanje. Zato s djetetom treba razgovarati o njegovim postupcima, pitati ga šta misli ("šta misliš da li je lijepo to što bacaš igračke po kući") i da li postoje i drugi načini da odreaguje. 
Pružite mu podršku, na primjer: „Razumijem da si ljut što ti je stariji brat uzeo igračku. I ja bih bila. Ali, zar misliš da si sve riješio time što si ga udario? Razmisli, šta si drugo mogao uraditi?" Ovakav razgovor djetetu će sigurno mnogo značiti i pomoći će mu.

Budite strpljivi u shvatanju i prihvatanju emocija svoje djece

Nemojte se praviti da ne vidite da je dijete bijesno ili nervozno i očekivati da te emocije same nestanu

Dijete je ljuto, nervozno ili tužno – kako mu pomoći

Neka djeca su uvijek u pokretu. Dok je kod dvogodišnjaka to normalna pojava, kod šestogodišnjaka ili sedmogodišnjaka je već zabrinjavajuća. 
Čim dijete napuni četiri godine, počnite mjeriti vrijeme koje uspijeva provesti u sjedećem položaju. Da biste mu pomogli u sjecanju navike sjedenja, iskoristite svoju kreativnost. 
Naprimjer, igrajte se sljedeće igre: „Da vidimo možeš li sjediti mirno dok ja brojim." Izbrojte do pet, ilustrujući to prstima, pohvalite ga, a onda mu dozvolite da ustane. 
Ponavljajte s vremena na vrijeme tu igru, ali tako da dijete sve duže sjedi mirno.

Čim dijete napuni četiri godine, počnite mjeriti vrijeme koje uspijeva provesti u sjedećem položaju

Koliko djeca danas sjede

Još u majčinom stomaku dijete je sposobno primati i obrađivati nadražaje iz vanjske sredine. Kretanje majke, kontakt sa zidovima maternice, sisanje palca, svjetlost i zvuci... neki su od stimulansa koji u tom periodu utječu na formiranje i oblikovanje centralnog nervnog sistema.
A kasnije? Nije potrebno da budete profesionalno kvalificirani da biste otkrili kako se razvija vaše dijete. Posmatrajte bebu i bavite se njome. 
1 Probajte dodirivati bebin obraz. Ona će refleksno okretati glavicu prema vašoj ruci. Taj <a href="https://avaz.ba/rast-razvoj/331648/s-koliko-refleksa-se-rada-beba">refleks</a>je prirodan, prilagođujući (adaptivni) odgovor, koji pomaže djetetu u traženju hrane. 
2 Stavite igračku ili prst na bebin dlan. Automatski ćete izazvati čvrsto zatvaranje njene šake. To je, također, refleksna aktivnost koja pomaže djetetu da se uhvati za nešto, kako ne bi palo. Inače, novorođenče ne može otvoriti šaku i ispružiti prste, pa njegove šačice uglavnom ostaju zatvorene u prvim mjesecima života. 
3 Novorođenče pokazuje i odgovor na djelovanje gravitacije. Informacija o promjeni položaja glave u odnosu na trup dolazi putem unutrašnjeg uha. Zbog toga, ako se položaj glave naglo promijeni, naprimjer, kada glava pada unazad, dolazi do reakcije cijelog tijela. 
Dijete naglo širi ruke i noge, a potom ih skuplja, kao da bi se željelo za nešto uhvatiti. To je u medicini poznato kao Moro refleks - ustvari je evolutivni refleks koji viđamo i kod životinja, a neophodan je za opstanak. 
4 Kada dijete držimo na ramenu, ono pokušava nakratko podići glavu. I ovo se dešava pod utjecajem gravitacije koja djeluje na određene dijelove nervnog sistema, a oni šalju informaciju mišićima vrata da podignu glavu. 
Vremenom se ovi adaptivni odgovori razvijaju, pa će dijete moći odići glavu od podloge, a nasuprot gravitaciji - kada ga postavite da leži na stomaku. 
5 Svaka majka brzo nauči da držanje i ljuljanje smiruju dijete. Ritmični pokreti ljuljanja također imaju vrlo važnu ulogu u organizaciji i sazrijevanju centralnog nervnog sistema.

Upoznajte refleksne pokrete svoje bebe i saznajte koja im je svrha

Novorođenče pokazuje i odgovor na djelovanje gravitacije

Je li moderan odgoj i dobar odgoj

Prvorođena djeca su sebičnija, mlađa kreativnija

Odgajate li stidljivo dijete

Imate bebu – saznajte šta možete očekivati i šta je normalno

Šta kad se djeca otimaju za igračke

Kad dijete treba znati reći 50 riječi

Gledanje televizije pogubno za vid djece

Devet vrlina za dobroga oca

Plač je uvijek poziv za pomoć

Mama uvijek zna najbolje

Svaki uzrast ima svoje igračke

Pravila za odabir dječijih cipelica

Puzanje je priprema za prve korake

Dijete je ljuto, nervozno ili tužno – kako mu pomoći

Koliko djeca danas sjede

Zašto novorođenče ne ispruža prste

Rast & razvoj

Je li moderan odgoj i dobar odgoj

Prvorođena djeca su sebičnija, mlađa kreativnija

Odgajate li stidljivo dijete

Imate bebu – saznajte šta možete očekivati i šta je normalno

Šta kad se djeca otimaju za igračke

Kad dijete treba znati reći 50 riječi

Gledanje televizije pogubno za vid djece

Devet vrlina za dobroga oca

Plač je uvijek poziv za pomoć

Mama uvijek zna najbolje

Svaki uzrast ima svoje igračke

Pravila za odabir dječijih cipelica

Puzanje je priprema za prve korake

Dijete je ljuto, nervozno ili tužno – kako mu pomoći

Koliko djeca danas sjede

Zašto novorođenče ne ispruža prste