U prvih 12 mjeseci bebe nauče gomilu stvari: okretati se, hvatati, puzati, sjediti... I kad je o jelu riječ, napredak je snažan: Mada prvih mjeseci samo doje, na kraju prve godine već sjede za stolom.&nbsp; 
Da bi roditeljima olakšao prelazak sa dojenja na čvrstu hranu Istraživački institut za dječiju hranu (FKE) iz Dortmunda sastavio je plan dječije ishrane u prvih 12 mjeseci. Po njemu dječiji jelovnik sastoji se iz tri faze:

1. Vrijeme mlijeka

U prva četiri do šest smjeseci djeca samo doje majčino mlijeko ili, eventualno, hranu dobijaju na flašicu. Obje vrste hrane prilagođene su djetetovom osjetljivom probavnom sistemu. Djetetu je u tom periodu, s obzirom na njegovu težinu, potrebno više energije, bjelančevina i masnoća nego odrasloj osobi. Nije to nikakvo čudo, jer zdravo dijete udvostruči porođajnu težinu obično već poslije pet mjeseci.

Ali, u hrani za bebu tog perioda moraju se nalaziti sasvim određene bjelančevine i ugljični hidrati. Na neke sastojke kravljeg mlijeka osjetljiva djeca razviju alergijsku reakciju. Jer, njihova crijeva mogu svariti samo jedan ugljični hidrat - mliječni šećer (laktozu). Veće količine drugih ugljičnih hidrata kod dojenčadi dovode do nadutosti i proljeva.

Nasuprot tome u majčinom mlijeku ima manje minerala - da ih ima više, oni bi opteretili bubrege najmlađih. No, stvarno nedostajati može samo vitamin K (važan za zgrušavanje krvi) i D (važan za kosti i zube). Pedijatri preporučuju da se bebama daju tabletice vitamina D.

2. Vrijeme kašica

Već poslije pola godine, tokom naredna tri mjeseca, roditelji će tri obroka dojenja zamijeniti kašicama. Jer, majčino mlijeko (ili flašica) bebi više nisu dovoljni. Mališanima prije svega treba više željeza. Sve rezerve koje je majka tokom trudnoće pohranila u njegovu jetru, sada su iscrpljene. A željezo je važno da bi krv mogla transportirati dovoljno kisika potrebnog za razvitak mozga i nervnog sistema..

Dortmundski institut za prvu kašicu preporučuje povrće, krompir i meso. Roditelji trebaju na kašicu svoje dijete privikavati dajući mu oprezno kašiku po kašiku. Znajte da željezo iz mesa organizam prihvata bolje od željeza iz biljaka.

Zatim, slijede žitno-mliječne i voćno-žitne kašice koje bebinom organizmu daju kalcij, te druge vitamine, minerale i energiju. Pošto je djetetu potrebno još joda, cinka i sličnog, kad isprazni svoj tanjurić, majka mu treba ponuditi sisu.

3. Vrijeme stola 

Od desetog mjeseca mnoga djeca požele jesti ono što jede ostala porodica. Njihov probavni sistem već je toliko razvijen da mogu jesti većinu jela za odrasle. Naravno, još im nećete dati ništa začinjeno, ljuto, prepečeno, masno, ono što nadima, kao i malu tvrdu hranu kao što su orasi ili borovnice.

Uskoro će mnogi roditelji primijetiti da dijete neka jela voli više, druga manje. Jelovnik nekog djeteta često nije u skladu sa onim što naučnici preporučuju, ali, u većini slučajeva, to i nije neki razlog za brigu.

Obroci trebaju biti zdravi, ukusni i hranu odraslih učiniti bebi zanimljivom. Pogledajte naš plan ishrane, on će vam pokazati šta je potrebno vašem djetetu

Od desetog mjeseca djeca žele jesti što i ostala porodica

Kada je vrijeme za kašice, a kada treba za sto

Druga godina života&nbsp;
Tjelesne sposobnosti: raste oko 10 cm, može trčati (najkasnije sa 18 mjeseci), uči penjati se stepenicama, penje se na stolicu, jede kašikom.

Duhovne sposobnosti: igra se samo do 20 minuta, slaže igračke, uvlači prste u male otvore, razlikuje šta je vani, šta unutra, sta je gore, a šta dolje, privlači stolicu do stola da bi nešto dohvatilo.

Razvitak govora: izgovara rečenice od dvije do tri riječi.


Treća godina života 

Tjelesne sposobnosti: uči otkopčavati i zakopčavati dugmad, tokom dana je suho, ne piški u gaće, baca ciljanu loptu na jedan metar udaljenosti, može piti iz šoljice.

Duhovne sposobnosti: igra se s drugom djecom, jednostavne pjesmice zna napamet. 

Društveni razvitak: mnogo pita i zapitkuje, rado pomaže u domaćinstvu.

Razvitak govora: rado se zabavlja, izgovara teške rečenice, imitira starije, voli opsovati (mada ne shvata značenje ružnih riječi).

Tokom druge godine dijete izgovara rečenice od dvije do tri riječi, a u trećoj godini uči otkopčavati i zakopčavati dugmad

Kalendar razvoja djeteta

Većina roditelja ne voli kada dijete stavlja predmete i igračke u usta. Smatraju da je to nehigijenski, da se dijete može razboljeti, a strah ih je od mogućeg gutanja predmeta. Međutim, riječ je o urođenoj potrebi djeteta da ustima, tj. usna i jezikom, istražuje predmete pa stručnjaci savjetuju roditelje da takvo ponašanje ne ograničavaju niti zabranjuju. Pustite svoju bebu da stavlja igračke u usta. To je važan korak u djetetovom razvoju.&nbsp; Stavljanje predmeta u usta prvi je način istraživanja okoline. Javlja se u četvrtom mjesecu i učestalo je do osmog mjeseca života. Tada dijete predmet istražuje ustima, a ne očima, kako se to obično misli. Djeca ustima istražuju predmete sve do 18. mjeseca, a neki i kasnije.

Od četvrtog do osmog mjeseca dijete predmet istražuje ustima, a ne očima

Neka stavlja igračku u usta

Do tri mjeseca: Beba vidi na daljinu od 25 cm. Ako ima nešto u ruci, beba to automatski prinosi ustima. Kad leži na leđima snažno mlati nožicama. I zna&nbsp;&nbsp;uzvratiti osmijeh.

Tri do šest mjeseci: Samostalno se zna prevrnuti na leđa. Počinje gugukati. Izlazi prvi zubić. S pet mjeseci uočava razliku u izrazu lica i tonu. Može razlikovati poznata od nepoznatih lica. Zaplače kad mu se obrate nepoznate osobe.

Šest do devet mjeseci: Cijelom šakom hvata igračku. Igra se svojim nogama. Puže.

Devet do 12 mjeseci: Uspravlja se uz namještaj. Vježba prve korake.

U dobi od devet do 12 mjeseci dijete se uspravlja uz namještaj i vježba prve korake

U dobi od šestog do devetog mjeseca počinje puzanje

Kad počinje puzanje, a kad niču prvi zubići

Vašem djetetu potreban je prijelaz iz sna u budno stanje. A vi se spremate na posao. Dan će vam početi lijepo samo pod uvjetom da niste u žurbi, da vas ne hvata nervoza zbog nedostatka vremena. Možda vam zvuči paradoksalno, ali mirni i opušteni sve ćete uraditi mnogo brže. Sakupili smo deset iskustava o tome kako uspješno započeti novi dan: 
1. Uveče odaberite šta ćete obući i vi, i dijete (ne zaboravite suprugu odabrati čarape i kravatu - tu oni najčešće griješe). Pred spavanje postavite i sto za doručak.

2. I jutro mora imati svoje rituale, baš kao i vrijeme pripremanja za spavanje. Može to biti prelazak u roditeljski krevet i jutarnje maženje, zagrljaji, poljupci...

3. Ako ustanete samo pola sata ranije, mogli biste svom djetetu omogućiti malo vremena i za igru. 

4. Ne najavljujte unaprijed velikim riječima da treba prati zube, umiti se, doručkovati. Kažite to kratko, običnim riječima, neposredno pred sam čin.

5. Ako vi sami ostanete mirni, takvo će vam biti i dijete. Vrijeme ne smije biti sredstvo pritiska. Vaše dijete osjeća da ste napeti, ali ono tu napetost uopće ne razumije.

6. Ponekad, kad ste nervozni, dobro dođe izbjegavanje problema. Pričajte djetetu neku kratku priču, pjevajte s njim dok ga oblačite.

7. Nervoza i grdnja rano ujutro mogu dijete potpuno zakočiti, toliko da sasvim odbija saradnju. Mnogo je bolje da mu se obraćate polako, jasnim objašnjenjima i da dobro isplanirate vrijeme.

8. Dijete će razveseliti svaka pohvala, naprimjer ako je pojelo doručak bez oklijevanja.

9. Uz nešto malo planiranja, možete djetetu pomoći da se brže oblači samo. Tako ćete uštedjeti i vrijeme i živce. Kupujte mu odjeću koju ono samo može obući i skinuti - pantalone sa gumom u pojasu, majice i pulovere sa vratnim izrezom koji se lako raširi.


10. Ako ujutro utvrdite da vam je dijete loše volje, malim iznenađenjima možete razbiti njegovo neraspoloženje:

Nervoza i grdnja rano ujutro mogu dijete potpuno zakočiti, toliko da sasvim odbija saradnju

10 načina da lijepo započne vaš dan

S razmišljanjem o dječijem stopalu i načinima sprečavanja deformacija treba početi odmah nakon rođenja djeteta. Tako roditelj treba biti oprezan pri pokrivanju bebinih nogu i uvijek ostaviti malo prostora za kretnje koje svako dijete izvodi u okvirima svoje spontane motorike.&nbsp; 
1. U dojenačkoj dobi treba omogućiti djetetu slobodu pri otkrivanju i daljem "istraživanju" svojih nožica, jer su to sve aktivnosti kojima se utječe na snagu malih mišića stopala. 

2. Posebnu pažnju potrebno je obratiti na čarape koje, osim što je poželjno 
da budu pamučne zbog disanja kože, moraju biti i odgovarajuće veličine da ne pritišću nožne prste i time utječu na stvaranje deformacija kao i atrofiju mišića.

3. Kupovinu prvih cipela roditelji trebaju odlagati što je moguće duže, jer 
dok dijete ne hoda i stopalo mu nije izloženo vanjskim i vremenskim uvjetima - obuća samo sputava svaku mišićnu aktivnost tako potrebnu za normalan razvoj stopala.

4. Djetetu treba omogućiti dovoljno dug period puzanja, a ne treba ga uspravljati na noge prije nego ono samo, po svom biološkom satu koji prati sazrijevanje kostiju i zglobova, ne ustane na noge. 

5. Upotreba hodalica ne samo da nije preporučljiva iz sigurnosnih razloga, nego je i vrlo štetna za razvoj donjih ektremiteta, a pogotovo stopala djeteta. 

6. Kad dijete prohoda, nastaje potreba za prvim cipelama. One, suprotno uvriježenom mišljenju, moraju biti ravne (bez anatomskih jastučića, uložaka, anatomski prilagođenih đonova), dovoljno prostrane, posebno u predjelu prstiju, savitljivoga đona, mekane i po mogućnosti od prirodnih materijala. Samo takva obuća pogoduje razvoju zdravoga stopala. 

7. Izuzetak predstavljaju urođene teže deformacije stopala kojima su indicirani individualni ortopedski ulošci prilagođeni stepenu deformacije.

Posebnu pažnju potrebno je obratiti na čarape koje, osim što je poželjno   da budu pamučne zbog disanja kože, moraju biti i odgovarajuće veličine

Omogućite djetetu slobodu pri otkrivanju i istraživanju svojih stopala i nožica

7 istina o dječijim stopalima

Odlazak u vrtić ili jaslice uglavnom je prvo odvajanje djeteta od roditelja, posebno majke, na duže vrijeme. Istovremeno, to je i prvi susret s većim brojem nepoznatih osoba.&nbsp;&nbsp;
Većina mališana plače ili na neki drugi način protestira iskazujući tugu zbog razdvajanja. Ona teško shvataju da će se roditelji vratiti, osjećaju se ostavljenima.

Roditelji trebaju znati da je ta reakcija potpuno normalna. Takvo ponašanje zapravo pokazuje da dijete i roditelj imaju dobru i kvalitetnu vezu. Također, i način adaptacije ovisi o nekoliko faktora.

Najveći broj djece prođe proces adaptacije bez većih poremećaja ponašanja, a samo mali broj prolazi teži oblik adaptacije.

Laka adaptacija

To je normalna reakcija na promjenu okoline kod djece koja imaju optimalne odgojne uslove i koja su uspostavila sigurnu i stabilnu emocionalnu vezu s roditeljima. Kod takve djece sve reakcije i promjene u ponašanju normaliziraju se tokom deset do 15 dana boravka u vrtiću ili jaslicama.

Adaptacija srednje težine 

Promjene u ponašanju su produžene i stabiliziraju se do 30 dana boravka u vrtiću.

Teška adaptacija 

Ovo je dugotrajniji i naporniji poremećaj ponašanja koji može trajati dva do šest mjeseci. Često je kod takve djece prisutno više nepovoljnih faktora koji produžuju razdoblje adaptacije: obolijevanje, nepovoljni porodični uvjeti uz neprimjerene odgojne utjecaje.

Kako djeca reagiraju

Neka su djeca sklona reakcijama na fiziološkom planu: odbijanje hrane, odbijanje spavanja, probavne smetnje, često obolijevanje, a druga reakcijama u ponašanju (plač, agresivnost, povučenost).

Jedna od mogućih reakcija je regresivnost, što znači da će se kod djeteta pojaviti oblici ponašanja koji su karakteristični za raniju, već savladanu fazu razvoja (dijete ponovo počne mokriti u krevet, sisati prst, tražiti dudu).

Sva ta ponašanja normalna su u fazi adaptacije. Ona slabe i nestaju brzinom kojom se dijete prilagođava okolini i uspostavlja odnose sa odgojiteljem. Potrebno je upozoriti da adaptacija nije gotova kada dijete prestane plakati, već kada dijete počne spontano izražavati svoje osjećaje, misli i sposobnosti. Zbog toga posebnu pažnju treba obratiti i na povučenu djecu koja ne pokazuju vlastitu inicijativu, a taj proces može potrajati i godinu. 
 
Od čega zavisi način prilagođavanja 

- Individualne osobine;

- Stepen djetetovog razvoja;

- Dob djeteta;

- Zdravstveno stanje; 

- Porodična atmosfera;


Koja se djeca teže prilagođavaju 

- Emocionalno labilna djeca; 

- Nesamostalna i egocentrična djeca; 

- Ona koja od ranije imaju negativnih iskustava u odvajanju od roditelja.

Način adaptacije ovisi o nekoliko faktora

Važno je da djeca i roditelj imaju dobru i kvalitetnu vezu

Odlazak u vrtić - trauma za dijete i roditelje

Dijete svijet doživljava pomoću svih pet čula. Čula okusa i mirisa dijete razvija hranom, a vid, sluh i dodir potrebno je stimulirati. Roditelji bi zato, kada biraju igračku, trebali uzeti onu koja se može povezati barem s jednim čulom, a najbolje s više njih.&nbsp;&nbsp; 
Nemojte dozvoliti da beba gleda u prazne stranice krevetića, već stavite na njih neke igračkice ili šarene slike. Na igračke ne treba trošiti brdo novca. Jednostavne predmete koje imate u kući napravite zanimljivima i tako svakih nekoliko dana bebu potičite na nove igre. 

Ako je beba okružena velikim plišanim igračkama, dobro je da dodate i neke manje predmete koje može opipati. Mreža od naranača odličan je izbor, jer djeca vole teksture. Dobro će poslužiti i plastične čaše (može ih stavljati jednu u drugu), spužvaste loptice, papir.

Važno je da igračka stimulira vid, sluh ili dodir

Za igru su dobri i papir, i plastična čaša

Stimulacija beba vrlo je važna za njihov normalan rast i razvoj. Zbog toga bi roditelji trebali svakodnevno, od prvog dana, raditi sa svojom djecom. Deseti, jedanaesti i dvanaesti mjesec bebinog života vrlo su važni, jer beba savladava vještine stajanja uz oslonac i počinje praviti prve korake. Zato će im dobro doći i vaša pomoć te vježbice koje će ih ponukati da razvijaju te svoje sposobnosti.&nbsp;&nbsp; 
- Majka uči dijete da hoda uz pridržavanje minutu do dvije.

- Igrajte se skrivanja. Pokažite bebi igračku i stavite je ispod pelene, a onda tražite od djeteta da je nađe i da vam je da. 

- Majka uči dijete da iz sjedećeg položaja samo ustane, pridržavajući se za ogradu krevetića. 

- Vrijeme je da dijete nauči piti iz šolje.

- Dajte djetetu olovku i pokažite mu kako da šara po papiru. 

- Majka stavi igračku na pod i pokaže djetetu kako da se sagne i dohvati predmet. 

- Tražite od djeteta da ponavlja riječi čije značenje zna (mama, tata, dedo, seka).

- Majka traži od djeteta da donosi predmete po nalogu (uzmi kocku, donesi loptu).

Ovo je period kada dijete uči stajati, hodati, izgovarati prve riječi i izvršavati prve naloge

Kako da stimulirate jednogodišnjaka

Da li beba treba spavati na leđima ili na boku u prvim mjesecima, dok nema kontrolu glave, pitaju se mnogi roditelji. Kod nas se postavljanje bebe na bok radi i u porodilištima, savjetuju ga stručnjaci, a upozorava se da nije dobro da novorođenče do dva mjeseca spava ispruženo na leđima, već na boku, na način da su ručice i nožice slobodne za kretnje.&nbsp;&nbsp; S druge strane, Američko pedijatrijsko društvo zastupa mišljenje da je jedini ispravan položaj za bebu spavanje na leđima, i to kao položaj koji najviše štiti od sindroma iznenadne dojenačke smrti ili smrti u koljevci (SIDS) te opasnosti od gušenja. Oni ističu kako spavanje na boku nije toliko sigurno i ne preporučuje se. Spavanje na trbuhu nikako se ne preporučuje, upravo zbog opasnosti od sindroma SIDS-a.

Američki stručnjaci ističu da je jedini ispravan položaj za bebu spavanje na leđima

Položaj koji najviše štiti od sindroma iznenadne dojenačke smrti

Treba li beba spavati na leđima ili na boku

Stručnjaci smatraju da je nedovoljna fizička aktivnost zastupljena čak i kod veoma male dece, stare samo dvije godine. Pedijatrije upozoravaju da nedovoljna fizička aktivnost u najranijoj dječijoj dobi može dovesti do gojaznosti, loše koordinacije pokreta i nedostatka pažnje.

Roditeljima se savetuje da bebe uvijek polažu na leđa, jer će na taj način mališani lakše micati ruke i noge. Teške dekice i mekani dušeci mogu djeci ograničiti mogućnost pokreta.

Stručnjaci su istakli da je za malu djecu korisno da sami nauče kako će sjediti i stajati. Ako dijete nauči hodati držeći se za ruku majke ili oca, imat će manje šanse naučiti kako da se samouvjereno kreće.

Stručnjaci su istakli da je za malu djecu korisno da sami nauče kako će sjediti i stajati

Dvogodišnjaci, a već lijeni

Odvojenost od majke u prvim mjesecima života može negativno utjecati na samopouzdanje u kasnijem životu djeteta.&nbsp; Američki naučnici sproveli su istraživanje o tome šta se dešava kada beba mlađa od 12 mjeseci provede jednu ili više noći sedmično odvojena od majke. Otkriveno je da su ove bebe manje vezane za majku, u poređenju s bebama koje rjeđe spavaju kod očeva ili provode vrijeme s njima tokom dana. Također, ova djeca mnogo su nesigurnija u odraslom periodu u odnosu na svoje vršnjake.
Naučnici su objasnili da povezanost majke i djeteta tokom njegove prve godine života, služi kao osnova za zdrav odnos u starijem dobu. 
Rezultati su zasnovani na istraživanju u kojem je učestvovalo 5.000 djece rođene u američkim gradovima od 1998. do 2000. godine. Roditelji su intervjuisani nekoliko puta, a procjenjivana su djeca uzrasta do tri godine.

Bebe koja provode jednu ili više noći sedmično odvojene od majke mnogo su nesigurnija u odraslom periodu

Bliskost s majkom važna za kasniji život djeteta

Mnogi roditelji s nestrpljenjem čekaju kada će njihova beba konačno početi sama sjediti. Neki to i požuruju, ali morate biti oprezni jer je i to razvojna faza i treba pustiti da se sve odvija svojim tokom.&nbsp; 
Bebi ne činite dobro ako je prije puzanja stavljate u sjedeći položaj. To šteti njenoj kičmi, posebno ako je poduprete jastucima. U toj dobi mogu se razviti nepravilnosti u držanju koje će djetetu u kasnijem životu stvarati zdravstvene poteškoće.

Postavite dijete da sjedi tek kad se samostalno počne podizati u sjedeći položaj, kada nauči sjediti bez tuđe pomoći. Većina beba iz položaja „na sve četiri“ naginjanjem na jednu stranu dospijeva u sjedeći položaj. Tek kada svlada tzv. dugo sjedenje, možete ga postavljati u sjedeći položaj. 

Ako dijete postavite da sjedi prije nego što to samo nauči, nećete učiniti dobro ni sebi jer kada mu taj položaj dosadi, počet će plakati pa ćete ga morati nositi.

Djeca koja su samostalno svojim tempom naučila sjediti, sama pronađu i put natrag - bez plača i vaše pomoći. To im potiče samostalnost i samopouzdanje.

Bebi ne činite dobro ako je prije puzanja stavljate u sjedeći položaj, jer to šteti njenoj kičmi

Pustite djecu da sama počnu sjediti

Djeca ne uče govoriti samo slušajući vaš glas, već i čitajući s usana. Naučnici navode da djeca počinju čitati s usana već do šestog mjeseca. Njihov govor tada se mijenja u izgovaranje slogova i na kraju se pretvara u prve riječi.&nbsp;&nbsp; Bebe posmatraju vaše usne dok im govorite kako bi oblikovale svoje usne i pravilno izgovorile određene glasove, a za njih je to veoma složen proces. 
Prvih nekoliko mjeseci bebe trebate gledati u lice dok im pričate jer im tako olakšavate usvajanje pokreta usana, koji odgovaraju osnovnim zvukovima. Do prvog rođendana djeca vas počinju ponovo gledati u oči ako čuju nepoznate zvukove stranog jezika, a potom im treba malo duže da pročitaju s usana. 
Istraživanja su pokazala kako je veoma korisno da provodite što više vremena sa svojom bebom, ali tako da joj budete okrenuti licem u lice te da se ne oslanjate na metode poput DVD-a na kojima bebe mogu vidjeti osobu koja se direktno njima obraća.

Posmatraju vaše usne dok im govorite kako bi oblikovale svoje usne i pravilno izgovorile određene glasove

Provodite što više vremena sa svojom bebom

Bebe do šestog mjeseca nauče čitati s usana

Insistiranje roditelja, vaspitača i odraslih uopće, da ih dijete dok razgovaraju gleda pravo u oči, čini se i nije dobra metoda. Dokazano je da razgledanje okolo djetetu pomaže dok razmišlja o odgovoru.&nbsp;&nbsp; 
Nakon postavljenog pitanja djeca koja, za razliku od odraslih, nemaju spremne odgovore, moraju razmisliti o tome šta će vam reći. Zato im dozvolite da smisle odgovor. 

Savjet: Sljedeći put kada vas u razgovoru dijete ne bude gledalo u oči, nemojte vikati, već ga pustite da odgovori. To što gleda na drugu stranu, nije izraz nepoštovanja.

Nakon postavljenog pitanja djeca moraju razmisliti o tome šta će vam reći

"Kada govorim, gledaj me u oči"

Predmet dječije čežnje je najčešće ljubimac, a iskustvo koje deca dobiju odrastajući sa životinjom je neprocenjivo. Kućni ljubimci, dokazano, pozitivno utječu na zadovoljstvo i razvoj vašeg deteta. Deca koja odrastaju s kućnim ljubimcima imaju jači imuni sistem i rjeđe se razbolijevaju, a također su i mirnija i mogu podnijeti veće nivoe stresa.&nbsp; U kućnim ljubimcima pronalaze sigurnost i utočište, a dodir i milovanje ih oslobađaju stresa i povećavaju proizvodnju hormona sreće.
Osim toga, djeca će na ovaj način naučiti kako da budu odgovornija i kako da se brinu o drugom živom biću. Ovaj oblik brige razvija socijalne kompetencije, osjećaj obaveze, samostalnost i psihičku stabilnost.
Ali, prije izbora ljubimca, roditelji obavezno moraju isključiti svaku mogućnost pojave alergije kod djeteta.

Djeca koja odrastaju s kućnim ljubimcima imaju jači imuni sistem i rjeđe se razbolijevaju, a također su i mirnija i mogu podnijeti veće nivoe stresa

Uz ljubimce će djeca naučiti I kako da budu odgovornija

Kada je vrijeme za kašice, a kada treba za sto

Kalendar razvoja djeteta

Neka stavlja igračku u usta

Kad počinje puzanje, a kad niču prvi zubići

10 načina da lijepo započne vaš dan

7 istina o dječijim stopalima

Odlazak u vrtić - trauma za dijete i roditelje

Za igru su dobri i papir, i plastična čaša

Kako da stimulirate jednogodišnjaka

Treba li beba spavati na leđima ili na boku

Dvogodišnjaci, a već lijeni

Bliskost s majkom važna za kasniji život djeteta

Pustite djecu da sama počnu sjediti

Bebe do šestog mjeseca nauče čitati s usana

"Kada govorim, gledaj me u oči"

Djeca su uz kućne ljubimce zdravija i sretnija

Rast & razvoj

Kada je vrijeme za kašice, a kada treba za sto

Kalendar razvoja djeteta

Neka stavlja igračku u usta

Kad počinje puzanje, a kad niču prvi zubići

10 načina da lijepo započne vaš dan

7 istina o dječijim stopalima

Odlazak u vrtić - trauma za dijete i roditelje

Za igru su dobri i papir, i plastična čaša

Kako da stimulirate jednogodišnjaka

Treba li beba spavati na leđima ili na boku

Dvogodišnjaci, a već lijeni

Bliskost s majkom važna za kasniji život djeteta

Pustite djecu da sama počnu sjediti

Bebe do šestog mjeseca nauče čitati s usana

"Kada govorim, gledaj me u oči"

Djeca su uz kućne ljubimce zdravija i sretnija