Trebali biste voditi neprestanu brigu o tome kakve će zube imati vaše dijete, a evo kako određene namirnice djeluju na razvoj zuba i koje mogu biti opasne.&nbsp; 
- Šećer je najveći neprijatelj zuba. Ali, to ne znači da ga dijete nikako ne treba konzumirati. Bitno je da ne pretjeruje, da ga jede uz glavne obroke kada je lučenje sline najveće i da šećeri nisu ljepljivi (bomboni, karamele, lizala).

- Koja je korisna hrana. To su voće, povrće, žitarice, jaja, ribe, meso. Hemijski rečeno, kalcij, željezo, fosfor, vitamini A, B, C , D, magnezij, fluor.

Evo još nekoliko interesantnih podataka. Istraživanje američkih naučnika pokazalo je da djeca koja ne doručkuju imaju veći rizik da će imati teškoće sa zdravljem zuba. Ona djeca koja doručkuju imajun tri i po puta manji rizik za pojavu karijesa na zubima. Naime, djeca koja ne jedu, energiju nadoknađuju uglavnom slatkišima koji im oštećuju zube.

Kada su šereći opasni, a kada nisu

Kakvu hranu vole djetetovi zubi

Između 12. i 24. mjeseca: Postoje genijalna djeca, ali ne postoji tačan termin kad će naučiti govoriti. A vi ih možete samo podsticati. Neka vaše dijete živi u okruženju u kojem se mnogo priča. Čitajte djetetu priče i bajke, pričajte s njim bez prestanka.&nbsp;&nbsp; 
Između 16. i 32. mjeseca: Dijete spoznaje svijet nevjerovatnom brzinom. Ali mu objašnjenja baš i ne polaze od ruke. Napada njegovog bijesa odrasli nazivaju inatom. A najbolje je da na dječije napade bijesa reagirate ili opušteno, ili da se pravite da ih ne primjećujete.

Između 20. i 24. mjeseca: Vaše dijete pušta svoje društvene korijene. Ne samo da razumije svoje vršnjake, nego je u stanju da nešto s njima i poduzima. U tom periodu se čak stvaraju i prva prijateljstva.

Između 22. i 32. mjeseca: U tom periodu već gotovo sva djeca kontroliraju mokraćni mjehur i crijeva. Ako hoće, to i mogu.

Između 16. i 32. Mjeseca dijete spoznaje svijet nevjerovatnom brzinom

Ako žele, mogu kontrolirati mjehur i crijeva

Šta sve može dvogodišnjak

1. mjesec: Novorođenčad su nevjerovatne spavalice - tokom prvog mjeseca spavaju i do 20 sati dnevno. Boja očiju im je plava. Najljepše im je na maminim grudima, mada im dojenje još predstavlja veliki napor.&nbsp; 
2. mjesec: Kako dobro rade oči! Mnoge bebe već znaju razlikovati strana i poznata lica. Kada mama ili tata govore, maleni postaju uočljivo pažljiviji.

3. mjesec: Sada već bebe prave sve veće skokove u razvitku. Čini se da im gegice preko noći postaju male. U ovom periodu djeca su češće gladna, manje spavaju i češće plaču.

4. mjesec. Dojenče je od rođenja već poraslo za osam centimetara i sve je aktivnije. Glavu već dobro drži pod kontrolom, a pogledom prati sve što se kreće.

5. mjesec: Sad su u igri pokreti: Neki maleni već se sami okreću na trbuh. Ponešto već mogu zgrabiti i ispitati ustima. Vidljivo se raduju malim igračkama.

6. mjesec: Beba spoznaje kako vlastitim ponašanjem može obradovati roditelje i utjecati na njih. Sad se već snažno dere, koprca i smije se slatko kao med. Možda već možete vidjeti i prvi bebin zubić.

7. mjesec: Fenomenalno, vaša je beba već dvostruko veća nego što je bila na porodu. Kako je okretno to maleno: samo se okreće, ne samo s leđa na stomak, već i obratno!

8. mjesec: Vaš potomak ima svoje ciljeve i grabi k njima. Već može puzati. Pa čak i sam sjediti. Već pomalo eksperimentira s govorom imitirajući roditelje. Nemojte mu tepati, govorite razgovijetno.

9. mjesec: Ovaj smiješak nećete nikad zaboraviti: vaše dijete reagira zaista čarobno kad ga zovnete imenom. S druge strane je i plašljivo, boji se nepoznatih osoba.

10.mjesec: Male igre čine život zanimljivijim. sakrijte loptu iza leđa. Vaše dijete zna da je ona još tu! Osim toga, već može po imenu znati neke osobe.

11.mjesec: Sjedenje više nije uopće neki problem. Beba, osim toga, otkriva i da je dvonožac: Sve češće se podiže na obje noge i stoji. Prstići su joj već jako spretni.

12. mjesec: Sad je ono pravo malo djetešce - težina mu je utrostručena, a jedan i po put je 
duže nego prilikom rođenja. Ono razumije već prve cijele rečenice i pokušava formirati prve riječi.

Šta sve može vaša beba tokom prve godine života

Svakog mjeseca korak više

Bebe uzrasta deset do 12 mjeseci počinju shvatati šta se događa oko njih, posebno kada su u pitanju osjećaji. Opažaju kada druga djeca dobivaju više pažnje, a posebno reagiraju ako rival privlači pažnju njene majke.&nbsp;&nbsp;
Do izražaja dolazi i smisao za humor i dijete se počinje smijati kada vidi smiješnu igračku ili sliku. Također, sklono je afektima, zaraznom smijehu i ljubljenju. Počinje iskazivati ljubav prema igračkama, posebno lutkama te plišanim cukama i macama. 

Odabir igračaka 

Pred prvi rođendan dijete razumije kada je neki predmet sakriven i može provesti dugo vremena tražeći ga. Razumije kada mu kažete da je nešto dolje ili gore i šta je malo, a šta veliko. 

Zbog novih sposobnosti i spoznaja ovo je pravo vrijeme za kupovinu kockica. Kako je dijete još malo, pomozite mu da slaže tornjeve. Ako ste raspoloženi za kupovinu igračaka, preporučljive su različite kutije s otvorima u koje dijete može ubacivati određene oblike. 

Prijatelji i stranci

Pamćenje je sve razvijenije i desetomjesečna beba već prepoznaje osobe koje je vidjela prije sedam ili čak 15 dana. Neka vas ne iznenadi to što će dijete 
prema nekim bliskim osobama biti vrlo srdačno i naklonjeno, a prema nekima ne. Djeca reagiraju na osnovu vlastite percepcije. 

Pred strancima se još stidi i može čak i plakati ako su te osobe napadne. Dijete će se brzo adaptirati, ako stranci na njega ne obraćaju pažnju neko vrijeme.

Desetomjesečna beba počinje iskazivati ljubav prema igračkama, posebno lutkama

Dijete ovog uzrasta voli plišane igračke

S deset mjeseci: Treba mi igre i smijeha

Procjenjuje se da oko tri posto školske djece pati od poremećaja hiperaktivnosti. Međutim, ovaj poremećaj moguće je prepoznati i u najranijoj dobi. Takva djeca su od rođenja aktivnija od druge. Dojenče nemirnije sisa, više plače, prije prohoda, a nakon toga neprestano trči i juri.&nbsp;&nbsp; 
Nepobitna je činjenica da društvo često nema strpljenja i razumijevanja za drugačiju djecu. Iza hiperkinetskog poremećaja stoje nepravilnosti u centralnom živčanom sistemu, što znači da se radi o organskom poremećaju, odnosno da se ne može govoriti o zločestoj djeci. 

Hiperaktivna djeca ne mogu dugo mirno sjediti na jednom mjestu te često 
tresu rukama ili nogama. Emocije su jedna od glavnih karakteristika hiperaktivnih ljudi. Taj žar im daje puno veću sposobnost koncentracije za ono što ih zanima nego kod ostale djece.

Kreativnost, inteligencija, znatiželja, maštovitost, osjećajnost - samo su neke od dobrih osobina hiperaktivne djece.

Kreativnost, inteligencija, znatiželja, maštovitost, osjećajnost - samo su neke od dobrih osobina hiperaktivne djece

Hiperaktivna djeca ne mogu dugo mirno sjediti na jednom mjestu

Hiperaktivnost - poremećaj ili drugačije dijete

Prvi korak, prva riječ, sve to predstavlja nevjerovatnu radost za roditelje i rodbinu. Često od malog djeteta očekujemo previše - kad odmah poslije rođenja razvuče ustašca u nešto što je nalik na osmijeh, pomislimo "vidi, već se smije". Kad izgovori maa, kažemo "eno zove mamu". No, to nije tačno. Tokom prvih 12 mjeseci bebinog života razvitak govora prolazi kroz četiri faze. Upoznajmo ih.&nbsp; Fiziološki krik
Prva faza govora traje od rođenja do drugog mjeseca. To je faza fiziološkog krika i refleksnog oglašavanja, a oni odražavaju fiziološko i emocionalno stanje bebe. 
Kao što beba čini mnoštvo spontanih pokreta nogicama, ručicama i prstićima, tako ona nesvjesno pokreće govorne organe - jezik, usnice, glasnice i donju vilicu.
U kriku se čuju zvukovi slični samoglasnicima. Procjena krika je vrlo važna, jer je on kod zdravog novorođenčeta glasan, bistar i čist, za razliku od krika koji je prodoran ili vrlo tih i kada se sastoji od kratkih naglih vriskova ili tihog jednoličnog stenjanja što, ako se dešava nekoliko dana zaredom, može biti upozorenje da beba nije dobro.
U prvoj fazi bebin mozak postupno uči kontrolirati izgovor glasova i slušanje. Prvo dolazi do uspostavljanja kontrole nad intenzitetom glasa, pa kontrole visine glasa.
Na početku drugog mjeseca pojavljuje se reakcija na ljudski govor u obliku slušne koncentracije. Između šeste i osme sedmice se u kontaktu s odraslima pojavljuje prvi istinski osmijeh.
Gukanje i smijeh
Druga faza traje od drugog do petog mjeseca. Tokom nje pojavljuju se gukanje i smijeh. Počinje se razvijati intonacijska kvaliteta krika, tako da on nije jednoličan, nego izražajan i bogat.
Beba na različite načine daje majci glasovne signale da je gladna, mokra ili da je nešto boli. U ovoj fazi je vrlo važno s bebama ostvarivati što bogatiju emocionalnu komunikaciju, jer u ovoj fazi se razvija «bliskost» koja je temelj za nastavak učenja privrženosti u odnosima tokom cijelog svog života.
Od trećeg mjeseca se počinju pojavljivati glasovi gukanja i to kao reakcija na osmijeh majke ili dok majka mazi bebu i priča joj. U četvrtom mjesecu pojavljuju se počeci imitacije i aktivno smijanje kao reakcija na emotivno komuniciranje sa odraslima. U gukanju se pojavljuje reducirani suglasnik.
Treća faza
Treća faza traje od petog do osmog mjeseca. U ovoj fazi se pojavljuju glasovne igre i brbljanje. Pojavljuju se suglasnici i početno slogovno oglašavanje - baaa, maaa, taaa.
Brbljanje s odraslima
Četvrta faza traje od osmog mjeseca do prve godine bebinog života. Prisutno je slogovno brbljanje. Brbljanje postaje društveno orijentirano - dijete aktivno brblja u igranju s odraslima, a brbljanjem pokušava privući pozornost odrasle osobe tako što pruža ručice i igračke.
U ovoj fazi se razvija i početno razumijevanje ljudskog govora. Oko devetog mjeseca dijete počinje spajati različite slogove i izgovarati ih uz gestovnu imitaciju (npr. pa-pa kod odlaska).
Na kraju prve godine života dijete svjesno reagira na vlastito ime i na riječ »ne», kao i na jednostavan nalog tipa »daj mi loptu». Usmjerava pogled prema traženim imenovanim igračkama. 
Dijete reagira na promjenu okoline, npr. krije se iza majke i sa zanimanjem razgledava neznanca. Posebno oštro reagira na odvajanje od majke, što može utjecati na pojavu odstupanja u govornom razvoju.
U ovom periodu važno je ostvariti predmetnu komunikaciju putem različitih igračaka i predmeta, jer njen nedostatak može zakočiti razvoj govora.
U kakvoj su vezi ruka i govor
Znanstvenici koji proučavaju razvoj govora, otkrili su veliko stimulativno značenje funkcije ruke. Dokazano je da stepen razvijenosti dječijeg govora izravno ovisi o stepenu formiranosti finih pokreta prstiju ruku.
Utvrđena je sljedeća zakonitost: Kada razvoj pokreta prstiju odgovara dobi, razvoj govora je, također, normalan. Došlo se i do zaključka da se formiranje važnih govornih zona u mozgu ostvaruje pod uticajem živčanih impulsa prstiju ruku. Što su djetetovi prstići aktivniji, to se bolje ostvaruje njegov govorni, emocionalni i intelektualni razvoj.
Vježbe prstićima potrebno je započeti od najranijeg djetinjstva. Blago milovanje, masiranje i razgibavanje prstića može se raditi već od šest mjeseci bebina života.
Dobre vježbe za prstiće ruku u narodu su smišljene odavno, a u okvirima uz tekst podsjećamo vas na dvije najpopularnije brojalice.

Razvitak govora odvija se u četiri faze - na početku prve je krik, a na kraju četvrte već počinje spajanje slogova u riječi

Gukanje i smijeh počinju od drugog do petog mjeseca

Razvoj govora tokom prvih 12 mjeseci

Najprije se riješite predrasude da lutke nisu i za dječake. Kad ste načisto sami sa sobom. Zatim, prije nego svoje maleno upoznate s lutkom, utvrdite koliko je ono već stiglo u kontroli nagona za mokrenje. Ono što može uraditi lutka, treba moći da uradi i vaše dijete.Najbolje je da lutku uvedete u trenutku kad je dijete u stanju češće preko dana biti bez pelena.&nbsp; 
Prije nego što pođe na spavanje, lutku treba pripremiti za noć. Dijete joj treba staviti pelenu i položiti u njen krevetić. Ujutro krišom pokvasite lutkinu pelenu i to prije nego se dijete probudi. Nakon ustajanja najprije se skida pelena bebi: - Vidi, tvoja se lutka upiškila u pelene. Da vidimo je li i tvoja pelena mokra.

Dijete se oblači. Pelena mu nije potrebna. U tom slučaju često ga tokom dana podsjetite da treba piškiti. Ponekad će i ono samo zatražiti tutu. Naravno - i lutka je obučen, bez pelena.

Kad lutkica pije, voda iz nje izlazi kao da piški. Recite djetetu: Tako je i kod tebe. 

Sada ste gotovo upoznali ritam svoga djeteta. Kad pomislite da je došlo vrijeme, kažite: - Tvoja bi lutka htjela piškiti. A htjela bi zajedno s tobom ići na tutu. 

Pa ih oboja postavite na tutu kao na tron.

Potom sve očistite i tute zajedno s djetetom odnesite na zahod: Ja ću ponijeti tvoju, a ti uzmi lutkinu.

Vi ćete prosuti sadržaj tute u WC šolju, a dijete će učiniti isto s bebinom tutom.

- Sada treba oprati ruke. Najprije ti operi svoje, a zatim ćeš oprati lutkine. 

Tako se stvaraju dobre higijenske navike.


Ž6 = Malo iznenađenje

Tokom prve sedmice desit će se da dijete ne stigne pomokriti se u tutu. Zanijelo se u igri i ne može stići. No, to će se desiti i lutki. Krišom pokvasite lutkine gaćice pa pred djetetom kažite: - Nemoj se sekirati. To nije ništa loše. Desi se to. No, uskoro će biti bolje. Tako ćete ohrabriti dijete i pokazati mu da se nezgode dešavaju.

Kako lutka može pomoći djetetu u navikavanju mokrenja u tutu? Jednsotavno! Trening za tutu bit će čak i zabavan

Dijete često tokom dana podsjetite da treba piškiti

Kako izaći iz pelena

Očaj i srdžba dva su osjećaja koji ne ostavljaju mnogo mjesta riječima. Oni su instinktivni i iracionalni, a najčešće se očituju suzama i vikanjem.&nbsp;&nbsp;
Iako se čini neopravdan, pogotovo kad se radi o najmanjima, takav zakašnjeli izliv bijesa zapravo je ili neočekivan poziv djeteta da mu se pomogne, ili se, pak, njime pokušava osloboditi tereta neke nepravde iz prošlosti. 

Beba do 18 mjeseci

Ako se tako ponaša dijete u dobi do 18 mjeseci, to je siguran znak da traži pomoć. Za sasvim malu bebu uzrok se zna - on je najčešće praktične prirode: gladno je, treba ga presvući, muče ga zubići. Plač i vikanje jedini su način na koji maleni može, ali doslovno, pustiti svoj glas i reći "tu sam". 

No, moguće je da želi nježnost i vašu pažnju. Plač je njegov jedini način komunikacije, pa se njime služi i iz emotivnih razloga: plače kad želi osjetiti dodir svoje majke kako bi se osjećao voljeno. 

Šta učiniti? 

1. Sjetite se: novorođenče nikad nije obijesno, ono plače zato što mu nešto treba ili samo želi komunicirati. 

2. Ako ne odgovorite na njegov poziv, osjetit će se napušteno i tužno. To, ipak, ne znači da morate skakati na svaki njegov zov. 

3. S vremenom ćete znati osjetiti razliku između plača poziva u pomoć i običnog jecanja. 

Dijete od druge do pete godine

U ovom periodu razlozi već nisu praktične prirode. Mogući su sljedeći:

a) Voli se isticati: U ovoj dobi plače i ljuti se jer mu mama ne želi kupiti čokoladicu ili zato što ne smije gledati televiziju. 

b) Potreba za pažnjom: Na prvi pogled, tu se radi o običnim kapricima, a zapravo na taj način maleni izražava svoje frustracije, jer ne može dobiti ono što želi. Ako želi igračku, zamišlja da je već njegova: ne razumije zašto mora čekati da bi je dobio. No, lupanje nogama je i način da privuče pažnju na sebe. 

Šta učiniti? 

1. Kad počne plakati, nemojte ga kažnjavati, nego pokušajte dokučiti šta nije u redu. 

2. Ponekad izliv srdžbe nema veze s tekućim događajem, već s nečim što ga je ranije zasmetalo. 

3. Možda plače jer se još uvijek ljuti na svoju sestru. 

Ako ga upitate zašto je tužan i ljut, neće se više osjećati usamljeno i naučit će pokazivati osjećaje. 

Neće da spava, ružno sanja

U ovom periodu od druge do četvrte djetetove godine može vam se desiti da ono neće da spava ili se budi, jer ružno sanja. Ne želi sam spavati, jer se boji mraka; budi se u suzama zbog ružnog sna; ne može zaspati. 

A zbog svega toga ni vi ne možete sklopiti oči. No, problem nećete riješiti ako ga pozovete u svoj krevet! U čemu je problem?
 
a) Smetaju mu promjene. Najmanjima može smetati svaka sitnica: šum, sitna neugodnost (možda pretežak pokrivač). 

b) Uzbuđenje. Sitne promjene koje su narušile svakodnevnu rutinu, prvi koraci, prve riječi, odlazak u vrtić - sve to uznemiruje malene i narušava kvalitetu odmora.

c) Odvojenost od roditelja. Ružni snovi mogu se pojaviti kad dijete krene u vrtić, i to zbog straha od novog prostora, daleko od mame i tate. 

Šta učiniti? 

1. Ne ustajte na svaki šum koji dolazi iz dječje sobe, normalno je da se malo vrpolji prije nego što uspije zaspati. 

2. Ako mališan prije spavanja uvijek plače, ostanite pored njega sve dok ne zaspi. No, nemojte mu dopustiti da zaspi u vašem krevetu: to je loša navika koje ćete se teško riješiti. 

3. Ako je vaše dijete već malo veće, pokušajte sljedeće: prije nego što ugasite svjetlo, ispričajte mu priču ili smislite neki ritual koji će ga umiriti, npr. stavite njegovog najdražeg plišanog medu pored kreveta da ga čuva od ružnih snova. 

Ako ima noćnu moru, neka vam je ispriča, a zatim ga pitajte kako mu je u vrtiću i kako se slaže s prijateljima i tetama. Razgovarajte s njim i vidjet ćete da će noćne more polako nestati. 

Kad počinje njegovo NE

Između druge i šeste godine dijete počinje govoriti "ne" svojim roditeljima. Na taj način ono uči iskazati svoju volju, stvoriti vlastiti identitet u krugu porodice. Kako to radi?

- Neće da jede: Osjeća se još jako malim i on vodi igru na polju koje se njemu instinktivno čini najsrodnije: stol. Više je puta primijetio da je mama jako osjetljiva na činjenicu jede li ili ne. Ako odbije hranu, mama će mu posvetiti pažnju. Zbog činjenice da se cijela porodica vrti oko njega za vrijeme ručka ili večere, dijete se osjeća važnim. 

Šta učiniti? 

1. Ne prisiljavajte ga na jelo, iako vam se to čini logičnim. 
Pokažete li da vas ne zabrinjava njegov štrajk glađu, malo-pomalo ćete neutralizirati njegovo tajno oružje. 

2. Nemojte biti ni indiferentni, jer će se dijete tako početi osjećati manje vrijednim. Potaknite ga neka samo odluči: tjestenina ili supa? 

3. Ako je još premalo da bi komuniciralo s vama, pokušajte pretvoriti ručak i večeru u vrijeme igre i pokažite mu svoje osjećaje. Čak i obrok koji mu baš i nije po volji, postat će tako ukusniji.

Ne žele jesti, rone suze, dure se. Na taj vam način djeca nešto žele reći. Ali šta? Dešifrirali smo njihov tajni jezik

Moguće je da dijete želi nježnost i vašu pažnju

Kada plače i ljuti se - govori vam i bez riječi

U prvih 12 mjeseci beba uči svakog dana nevjerovatnom brzinom. Raste, napreduje, poboljšava motoričke sposobnosti, uči govoriti. Ipak, najzanimljivije je kako u tom periodu malo bespomoćno stvorenje za kratko vrijeme nauči nevjerovatno vješto upravljati svojim tijelom.&nbsp;&nbsp; 
Kada se rodi, beba nema kontrolu nad svojim tijelom, ali ima urođene refleksne radnje, poput okretanja glave u smjeru u kojem je dojka. Ipak, brzo će početi učiti kontolirati svoje pokrete. 

- Novorođenče: Leži i minimalno kotrolira pokrete ruku i nogu, ali ne i glavu. Nakon dvije sedmice počinje hvatati vaša ramena i polako podizati glavu. 

- Prvi mjesec: Beba pomjera ramena, ovisno o položaju u kojem leži ili je držite. U dobi od šest sedmica počinje ispitivati svoje ruke, ali još ne zna da joj, zapravo, pripadaju. Na kraju mjeseca stišće pesnicu ili čak pokušava nešto uzeti. 

- Drugi mjesec: Sa devet sedmica beba može držati glavu, ali joj je još potrebna podrška. Između devete i desete sedmice može naučiti da se prevrće s boka na leđa i obrnuto. 

- Treći mjesec: Jači leđni i vratni mišići omogućavaju joj da potpuno vlada glavicom (ali to ne znači da je i vi ne trebate podržavati). Beba može okretati glavu zdesna nalijevo ili podići je nakratko dok leži. 

- Četvrti mjesec: Nakratko može stajati ako je stavite na svoja koljena i pridržavate. Sada će početi vježbati koljena. Također, sada može naučiti da se okreće s leđa na stomak. 

- Peti mjesec: Beba može početi pomalo sjediti, ali nikako sama. Ili je pridržavajte ili je okružite jastucima. Sjedenje je znak da su bebini leđni mišići dovoljno jaki. 

- Šesti mjesec: Beba se može odgurnuti s obje ruke, naslanja se na koljena kao da puže te ima jači oslonac u ramenima. Sada je stabilnija dok sjedi, sigurno se prevrće na podu, a noge su joj mnogo snažnije i počinju se pripremati za prve korake. 

- Sedmi mjesec: Od sedmog mjeseca do prve godine razvijaju se refleksi koji će pomoći pri balansiranju tijela. To znači da će beba moći sjediti sama, a rukama će balansirati i održavati ravnotežu. Ako je pridržavate i stavite je na noge, pokušat će napraviti prve korake ili će pokušavati sama stajati dok se pridržava za sto. 

- Osmi mjesec: U ovom mjesecu beba će moći potpuno stabilno sjediti, a to će joj otkriti jedan novi svijet - bolje će vidjeti stvari i jednostavnije će joj se biti igrati. Sjedenje će postati njena omiljena pozicija, a onda će se pokušavati osloniti na noge. Mnogo je beba koje tokom osmog mjeseca nauče puzati. 

- Deveti mjesec: Beba otkriva sve prednosti puzanja po kući. Možda se neće odmah kretati naprijed, već će se odgurivati prema nazad, jer su joj ruke u ovom periodu jače od nogu. Ako beba ne puže, nemojte se brinuti, jer, čak, deset posto djece nikada ne nauči puzati. 

- Deseti mjesec: Sada će beba naučiti kontrolirati koljena i stopala. Može stajati, ali ne sama, jer još ne zna balansirati tijelom. Pokušavat će se podići iz sjedećeg položaja i često će joj to polaziti za rukom. Međutim, neke bebe odustaju od dizanja kada shvate da je teže vratiti se na pod. S deset mjeseci beba može hodati ako joj ponudite prste da se pridržava. 

- Jedanaesti mjesec: Kada beba može stajati, onda može i hodati, čuvajući se za namještaj. Čuva se s obje ruke, držeći tijelo blizu oslonca. Također, pokušavat će se popeti na sofu, a pokušajte joj dati samo jednu ruku i vidjet ćete da može hodati. 

- Dvanaesti mjesec: Polovina djece stare jednu godinu može samostalno napraviti nekoliko koraka, a neka, čak, prohodaju. Dijete obično ide od jednog oslonca do drugog, jer se tako mnogo sigurnije osjeća. 

VAŽNO 

Treba znati da se svako dijete razvija individualno i da neko prohoda u devetom, a neko u 17. mjesecu.

Nije lako naučiti kontrolirati svoje tijelo, ali beba uči brzo

Kako dijete raste tokom prve godine

Da bi se kasnije u životu spriječili karijes i osteoporoza, vitamin D i fluor treba unositi u organizam od samog rođenja. Naravno, najbolje ih je unositi hranom.&nbsp;
Već gotovo tri decenije u mnogim zemljama fluor se daje djeci kao dodatna tvar, pa je izrazito smanjen postotak zubnog karijesa. No, strogo se vodi računa o količini, jer previše fluora na zubima stvara mrlje koje se više ne mogu ukloniti.

Novorođenčadi se fluor obično daje u obliku kapljica, kao dodatak hrani. 

On direktno djeluje na strukturu zubne cakline koja se još oblikuje. Od šestog mjeseca pa do navršene tri godine daje se obično tabletica od 0,25 miligrama.

Kad dijete navrši dvije godine stomatolog treba ustanoviti kakav je učinak fluora na zube. To je vrlo važno, da ne bi došlo do predoziranja. 

Što se vitamina D tiče, otkako se u zadnjih desetak godina on dodaje u dječje mlijeko, u mnogim je zemljama potpuno nestao rahitis. Međutim, ni ta dodatna količina vitamina D u umjetnom mlijeku nije dovoljna za zadovoljavanje ukupnih potreba dječijeg organizma. 

Prirodni izvori vitamina D vrlo su ograničeni. Taj vitamin nastaje u koži pod utjecajem sunčevog svjetla između juna i oktobra. Dovoljno je da su dječije ruke i lice izložene suncu petnaestak minuta dnevno da bi nastala dovoljna količina D vitamina. 

Ali, u ostatku godine to je mnogo teže ostvariti. Zato je uzimanje pripravaka vitamina D postalo neophodno. Kao opće pravilo, unos dodatnog vitamina D predviđen je do pete godine života.

Bebe i vitamin D

Majčino mlijeko sadrži 50 internacionalnih jedinica vitamina D po litri. Dojenčetu treba osigurati dodatni unos od 1.000 jedinica u obliku kapi. Ako je nedonošče, dozu treba povećati na 1.500 internacionalnih jedinica, a to je potrebno i kad je dijete rođeno na vrijeme, ali je premale porođajne težine. 

Ako je beba na umjetnom mlijeku, treba joj dodati 600 do 800 internacionalnih jedinica vitamina u kapima. Nedonoščad ili djeca premale težine zahtijevaju 1.000 do 1.200 jedinica dnevno.

Kad mališan navrši godinu i po pripravak D vitamina obavezan je samo u zimskom periodu.

Novorođenčadi se fluor obično daje u obliku kapljica, kao dodatak hrani <195< Unos dodatnog vitamina D predviđen je do pete godine života

Koliko djetetu treba fluora, a koliko vitamina D

Čuvajte se poremećaja u bebinom probavnom sistemu. Da biste ih izbjegli, hrana mora biti pripremljena na higijenski način, a ako je u pitanju prehrana sasvim male bebe - mora biti i sterilna.&nbsp; 
1. Prije nego što dodirnete bilo šta dječije ili se spremate da djetetu pripremite jelo - obavezno operite ruke toplom vodom i sapunom.

2. Sav pribor koji vam je potreban za rad treba biti potpuno čist (najbolje ako je opran u mašini za suđe).

3. Ako pripremate formulu za prehranu bebe koja ne doji, voda s kojom spremate obrok mora kuhati najmanje tri minute, zatim je vrelu sipajte u flašicu, poklopite, sačekajte da se ohladi, pa tek tada dodajte određenu količinu mlijeka u prahu, dobro promućkajte i stavite u frižider. Mlijeko ne smije biti prehladno kada ga budete davali bebi.

4. Ako beba ne popije svo mlijeko, ili ako ne pojede svu hranu, ostatak bacite. Nikada bebi ne dajite mlijeko koje je stajalo duže od sat.

Mora biti pripremljena na higijenski način, a ako je u pitanju prehrana sasvim male bebe - mora biti i sterilna

Mlijeko koje dajete bebi ne smije biti prehladno

Četiri pravila pripremanja hrane

Da li je uredu udariti dijete po guzi kada pređe granice? Ponekad se djeca, zaista, ponašaju tako kao da testiraju granicu tolerancije svojih roditelja.&nbsp;&nbsp;
Neki roditelji smatraju da dijete u takvim situacijama treba dobiti po guzi, neki da je to krajnja mjera, dok pojedini tvrde da to nikako ne treba raditi.

Šta kažu stručnjaci:

Batine ne čine ništa dobro kada je u pitanju izgrađivanje samodiscipline djeteta. Kada dobije batine, dijete se usredsređuje samo na njih, a ne i na razlog koji ih je izazvao. 

Nakon batina dijete sigurno neće razmišljati: "Stvarno sam bio loš, zaslužio sam to" ili "Sljedeći put potrudit ću se da budem bolji i da to više ne radim." 

Naprotiv, dijete će uvijek razmišljati kako to nije fer, kako ga roditelji ne razumiju i mrze. Zato batine nisu djelotvorna disciplinska metoda. Udarcem trenutno zaustavljate dijete u nedozvoljenoj radnji, ono od svoje namjere odustaje od straha ili bola. Većina djece ponovit će svoju grešku, ponekad jednu te istu u toku jednog dana.

Djeca u roditeljima vide zaštitnike, vodiče kroz život. Zato, ako često primjenjuju ovu metodu kažnjavanja, roditelji narušavaju odnos s djetetom.

Batina nije iz raja izašla jer, kada dobije batine, dijete se usredsređuje samo na njih, a ne i na to zašto ih je dobilo

Dijete možete kazniti i bez batina

Par blizanaca, jednojajčanih kao i dvojajčanih, priča su za sebe, no mogu se dati neke općenite upute roditeljima. Važno je poštivati osobnost svakoga od njih, smatrajući ih jedinkama, a ne dvojcima.&nbsp;&nbsp; 
1. Izbjegavajte slična imena.

Imena koja zvuče slično ne pomažu djeci da se osjećaju autonomnima. Kad čuju da ih se zove gotovo istim imenima, u malenim će jačati predodžba da su par a ne dvije odvojene osobe. Ne, dakle, imenima poput Ema i Ena, Mirko i Marko, Belmin i Belma. 

2. Ne obraćajte im se u paru.

Važno je da roditelji nauče sebe i druge da djecu smatraju jedinkama. Prvi korak k tom cilju je izbjegavati zvati ih blizancima. Uvijek im se obraćajte imenima. Dobro je obratiti se jednom, a ne uključivati odmah i drugoga.

3. Ne slavite zajedno.

Ne mogu se organizirati dvije proslave rođendana, no bilo bi dobro pronaći načina da se slavi rođenje dviju zasebnih osoba - na primjer, pripremiti dvije torte.

4. Kupujte im različite igračke.

Naravno, blizanci mogu imati zajedničke igračke i odjeću, ali je važno da imaju i samo svoje stvari. Na taj način uče biti autonomni i u malim stvarima i stvarati svoj vlastiti svijet. Kod kupnje igračaka poštujte želje i potrebe svakog djeteta.

5. Omogućite im odvojen prostor.

Bilo bi idealno kad bi svako dijete imalo svoju sobu, no to je rijetko moguće. Dovoljno je omogućiti svakome djetetu vlastiti prostor, recimo dijeleći sobu namještajem. Tako će se djeca moći fizički odvojiti i imati u svom prostoru svoje stvari, koje ne pripadaju onome drugome.

6. Stvarajte individualne odnose. 

Roditelji trebaju naći vremena da se posvete svakom djetetu posebno. Tako će svaki od blizanaca imati individualan odnos s roditeljima, prema svojim potrebama i željama.

7. Potičite ih na otvaranje svijetu.

Djecu što prije uključujte u društvo kako bi se socijalizirali. Upišite ih u jaslice i vrtić kako bi svako od njih moglo imati svoje prijatelje, potičite ih da se igraju s djecom iz susjedstva, s djecom prijatelja...

8. Naučite ih da budu odvojeni.

Dobro je odmalena ih učiti da budu odvojeni. Na primjer, odvojeno ih šaljite bakama.

9. Fotografirajte ih odvojeno.

Da biste pomogli blizancima da razviju svijest o sebi kao individui, bit će dobro slikati ih odvojeno, a ne u paru.

10. Ne odijevajte ih jednako.

Ne odijevajte ih i ne češljajte jednako. Kad su ti vanjski znakovi isti, to
dodatno učvršćuje njihovu povezanost, posebno ako se radi o jednojajčanim blizancima, a okolini se otežava raspoznavanje djece.

11. Ne uspoređujte ih.

Uspoređivanje djece i inače je rizično, jer može izazvati ljubomoru i nerazumijevanje. Posebno je to važno kod blizanaca s obzirom na posebnu vezu među njima. Dvije različite osobe ne mogu se uspoređivati. Ne služite se, dakle, rečenicama poput „brat je bolji od tebe" ili „tvoja me sestra više sluša".

Blizanci su par jednak u svakom pogledu - djeca su provela devet mjeseci zajedno u maternici i nakon rođenja nastavljaju zajednički odrastati. Upravo zato je važno prilagoditi model odgoja tako da svakom djetetu pomogne u iskazivanju individualnosti

Važno je poštivati osobnost svakoga od njih

Dvije torte za jedan rođendan

Spavanje s bebom u istom krevetu nije ništa novo. Roditelji su to radili hiljadama godina i bili su sretni zbog toga. Danas stručnjaci nisu jedinstveni - ima mišljenja i za i protiv.&nbsp;&nbsp;
Četiri razloga ZA 

1. Istraživači s Harvarda tvrde da su djeca koja svake noći spavaju s roditeljima izložena manjem stresu od one što uvijek spavaju sama. Neki stručnjaci čak savjetuju roditeljima da beba spava u njihovom krevetu sve do prve godine. 

2. Dokazano je da roditelji koji odluče da dijete spava s njima nesvjesno kontroliraju svoje tijelo tokom sna. Nikada se ne približavaju bebi i ne prave nagle pokrete dok spavaju. 

3. Spavanje u istom krevetu zbližava porodicu. Ako radite cijeli dan, onda je večer jedini period kada možete biti s djetetom. 

4. Ako dojite, i bebi i vama će biti lakše. 

Pet razloga PROTIV 

1. Ako jedan od roditelja puši, pije, ima gripu ili prehladu te koristi neke lijekove, beba nikako ne treba biti u istom krevetu. 

2. Na mekanom madracu djetetu se lako okretati, što može biti opasno. Ako je vaš madrac mekan, kupite tvrđi. 

3. Bebi koja spava u zajedničkom krevetu može biti prevruće, jer je zagrijava i toplina roditeljskih tijela.

4. Bebe nemaju instinkt da se zaustave ako pođu pasti, pa nije dobro da spavaju na kraju kreveta. A, loše je da spavaju između roditelja. 

5. Beba koja spava na jastuku lako može zabiti glavu u njega.

Stručnjaci nisu jedinstveni: jedni misle da je to normalno, a drugi smatraju da je opasno

Spavanje u istom krevetu zbližava porodicu

Treba li beba spavati s roditeljima

U šestom mjesecu bebi treba početi uvoditi dohranu, uz majčino mlijeko ili formulu. To je period kada mlijeko više ne zadovoljava sve bebine potrebe za nutritijentima i treba joj dodatna hrana.&nbsp;&nbsp; 
Ali, u procesu navikavanja na nove okuse svaka je beba individua za sebe. Neke vole hranu, a neke ne. Ipak, ne treba odustajati, a dijete će početi jesti nove obroke kada na to bude spremno.

Ali, u procesu navikavanja na nove okuse svaka je beba individua za sebe

Uvođenje dohrane počinje u šestom mjesecu

Neke bebe vole dohranu, a neke ne

Šarene igračke i raznorazni oblici igračaka za novorođenče, zapravo, nemaju smisla, jer bebin je vid tokom prvih sedmica života, naprosto, slab.&nbsp;Novorođenče ne razlikuje detalje i ne može se fokusirati na stvari. U tom periodu sve mu je crno-bijelo, ono jedva vidi na 20 centimetara ispred sebe, pa mu se tada čak i lik majke pretapa u sjenkama i bojama te je prepoznaje po glasu i mirisu.No, čulo vida razvija se jako brzo. Sa šest mjeseci oči su «sazrele» i vide boje, zjenica se razvila, dijete kontrolira pomjeranje očiju. Na kraju prve godine, dijete raspoznaje sve boje i počinje gledati svijet u tri dimenzije.Ali, sa tri sedmice beba vidi samo neke boje - crvena i zelena su najjasnije, a plava je&nbsp;najneprimjetnija. Bebina vizija je u dvije dimenzije, tako da posmatrajući jedan objekt nikada neće biti sasvim sigurna da se to nalazi upravo ispred nje, pa će koristiti razvijenije čulo dodira.Ono što vidi su zadebljani objekti, crno-bijeli dizajn, svijetleće stvari i nasmijani likovi. I pokreti mogu izazvati njenu pažnju.S osam sedmica bebe razlikuju nekoliko jakih nijansi (boju naranče i jabuke). Crvena i zelena boja su tu, ali plava joj još predstavlja problem.Već oko 12. sedmice raspoznaje čisto žutu i plavu boju, tako da se proširuje njen kolorit. Bebe bolje pamte boje, nego oštrine, a starije bebe češće reagiraju na svijetlocrvenu ili plavu, nego na ljubičastu ili žutu boju.

Kakvu hranu vole djetetovi zubi

Šta sve može dvogodišnjak

Svakog mjeseca korak više

S deset mjeseci: Treba mi igre i smijeha

Hiperaktivnost - poremećaj ili drugačije dijete

Razvoj govora tokom prvih 12 mjeseci

Kako izaći iz pelena

Kada plače i ljuti se - govori vam i bez riječi

Kako dijete raste tokom prve godine

Koliko djetetu treba fluora, a koliko vitamina D

Četiri pravila pripremanja hrane

Dijete možete kazniti i bez batina

Dvije torte za jedan rođendan

Treba li beba spavati s roditeljima

Neke bebe vole dohranu, a neke ne

Šta vidi novorođenče

Rast & razvoj

Kakvu hranu vole djetetovi zubi

Šta sve može dvogodišnjak

Svakog mjeseca korak više

S deset mjeseci: Treba mi igre i smijeha

Hiperaktivnost - poremećaj ili drugačije dijete

Razvoj govora tokom prvih 12 mjeseci

Kako izaći iz pelena

Kada plače i ljuti se - govori vam i bez riječi

Kako dijete raste tokom prve godine

Koliko djetetu treba fluora, a koliko vitamina D

Četiri pravila pripremanja hrane

Dijete možete kazniti i bez batina

Dvije torte za jedan rođendan

Treba li beba spavati s roditeljima

Neke bebe vole dohranu, a neke ne

Šta vidi novorođenče