Poštovani gledatelji, lijep pozdrav!

Sigurna sam da svi znate pravilo da se veliko slovo upotrebljava uvijek prilikom pisanja vlastitih imena. Dakle, sva lična imena, prezimena, nadimci i imena odmilja pišu se velikim slovom. Ali dilema nastaje prilikom pisanja prisvojnih pridjeva od vlastitih imena, jer ovdje postoji nekoliko izuzetaka od pravila.

A pravilo koje se uči još u osnovnoj školi, jeste da se velikim početnim slovom pišu prisvojni pridjevi na -ov, -ev i -in – poput: Sadikov, Ivanov, Saračevićev, Jovanovićev, Svrzin, Amrin.

Prisvojni pridjevi izvedeni ostalim sufiksima pišu se malim slovom - poput: sarajevski, spilbergovski, novogodišnji, bosanskohercegovački. Ali u ovom pravilu postoji jedan izuzetak. Naime, kada su prva riječ naziva neke institucije, i ovi prisvojni pridjevi se pišu velikim slovom, naprimjer, Sarajevski aerodrom (veliko S, malo a), Bosanskohercegovački sabor (veliko B, malo s) i slično. Dakle, iako je zvanični naziv Međunarodni aerodrom Sarajevo, koji pišemo – Međunarodni velikim slovom, aerodrom malim i Sarajevo velikim, kad ga nazovemo Sarajevski aerodrom, u tom slučaju Sarajevski pišemo velikim slovom, a aerodrome malim.

Veoma često slušamo ili čitamo pitanja: Da li ga vidiš, Da li mi možeš pomoći, i slično. A ona su pogrešna. Zašto? Umjesto upitne rečenice uvedene grupom riječi DA LI, treba upotrijebiti rečenicu u kojoj se glagolski predikat ili glagolski dio imenskog predikata prebacuje na prvo mjesto, a za njim slijedi riječca, odnosno čestica li. Pa bi ispravno glasila pitanja: Vidiš li ga, Možeš li mi pomoći… i slično.

Često griješimo i kada mislimo da svako DA LI treba samo zamijeniti s JE LI, jer, tačno je da je, kad god se može, preporučljiva ta zamjena, ali upamtite - samo kad je ispravna. Pa bi bilo nepravilno reći i: Je li ga vidiš, Je li mi možeš pomoći?

Ako se u izjavnoj rečenici nalazi enklitika JE, upitna rečenica tvori se prebacivanjem te enklitike na početno mjesto i dodavanjem riječce LI. Ali ako se u izjavnoj rečenici pojavljuju glagolske enklitike sam, si, smo, ste, su, ću, ćeš, će... i tako dalje, u upitnoj se rečenici pojavljuje puni oblik glagola biti ili htjeti i riječca li.

Pogledajte video.