Knjiga "Gole godine" poznatog bh. novinara, osnivača i urednika "Slobodne Bosne" Senada Avdića ugledat će svjetlost dana u izdanju Buybooka za nekoliko dana.
"Gole godine" su prije svega uzbudljiv politički dokumentarni triler. Autorovim riječima iz uvodnog poglavlja, u knjizi je okupljeno njegovo iskustvo "intenzivno, stresno i bolno sticano tokom dvije godine (1987-1988) u kojem se raspao čitav jedan svijet u kojem sam živio i u kojem je živjelo dvadesetak miliona stanovnika zemlje u kojoj smo do tada funkcionisali kako-tako podnošljivo i koliko-toliko skladno i beskonfliktno".
Protagonisti trilera
Protagonisti ovog trilera šareni su: politički moćnici, novinari, muzičari, pisci, filmski režiseri: današnjim rječnikom rečeno: jugoslavenski selebritiji – koje je Avdić susretao, intervjuirao, s kojima je radio ili se družio po kafanama, piše u predgovoru ovog izdanja Edo Popović.
- Dok sam čitao ovu knjigu, sinulo mi je sljedeće: političari dolaze i odlaze, oni su potrošna roba, golema većina bude zaboravljena isti čas kad izgube moć, sljedećoj generaciji njihova imena ne znače ništa. Ostaje, međutim, kultura. Ostaju muzičari, pisci, glumci, režiseri...
Njih ne guta zaborav. Četrdeset godina poslije događaja kojima se u ovoj knjizi bavi Avdić, ni najmlađim generacijama nisu potrebne fusnote da bi znali tko su Pankrti, Lačni Franz, Zoran Predin, Azra, Džoni Štulić, Bijelo dugme, Goran Bregović, Emir Kusturica, Semezdin Mehmedinović, Abdulah Sidran, Filip David i drugi “likovi” iz područja kulture o kojima Avdić pripovijeda, navodi Popović.
Prema riječima autora Avdića, ovaj rukopis nema krupne pretenzije, ne želi “bacati novo svjetlo” na stare događaje, niti djelovati edukativno u smislu “ako ne znaš šta je bilo”. Pogotovo nije revizionističke naravi u odnosu na događaje o kojima svjedoči, dakle procese koji su prethodili raspadu jedne zemlje.
- Knjiga je pokušaj da te događaje, procese, ličnosti, ideje…, kojih se dotičem, a ima ih prilično dosta, objasnim ako je moguće sebi samome, pa tek onda potencijalnom čitatelju. Nastojao sam, ne znam koliko sam uspio, ne učitavati u tekst ništa od onoga znanja, činjenica, elemenata naknadne pameti koji su stizali i odvijali se nakon tog uskog, ali fatalno bitnog istorijskog perioda od dvije godine o kojima pišem - 1987-1988, kada se istorija ovih prostora furiozno ubrzala.
Pisao sam, dakle, bez ambicije da sebe učinim pametnijim, profesionalnijim, vidovitijim, moralnijim, zrelijim, a druge unizim, ismijem, bagatelišem, ili sakraliziram. Nedavno sam čitao esej Dubravke Ugrešić, posthumno objavljen, u kojem pišući o jugonostalgiji kaže da posao tih, kako ih naziva “arheologa svakidašnjice”, ima smisla samo ako je praćen “autorovim osjećajem uzaludnosti toga posla”. Mene je taj osjećaj pratio tokom pisanja ove knjige. I taj osjećaj, u mom slučaju, uopće nije loš - kaže Senad Avdić.
Prvi koraci tragedije ovih prostora
U ovoj knjizi, osim što ispisuje prve korake tragedije ovih prostora, Senad Avdić ispisuje i općeporažavajuću činjenicu moralnog sunovrata – da ni u novinarstvu, a ni u životu, nažalost, ništa i ne mora biti časno i dostojanstveno, napisala je u osvrtu povodom ovog izdanja novinarka Šejla Džindo.
Knjiga "Gole godine" bit će predstavljena na ovogodišnjem Sajmu knjige u Sarajevu, koji se održava od 9. do 14. aprila u Centru Skenderija.
