Vladimir Vukčević je 13 godina bio srpski tužilac za ratne zločine, a u ekskluzivnoj ispovijesti otkriva da je jedan od najdramatičnijih trenutaka u njegovom životu bilo hapšenje nekadašnjeg generala VRS Ratka Mladića, koji je godinama izbjegavao pravdu, uz pomoć jataka i ljudi iz vojske, piše ''Kurir''. 

Mladić se jedno vrijeme krio u vojnim objektima, a kako Vukčević navodi, zbog stupanja na snagu zakona o saradnji s Hagom, tadašnji načelnik Generalštaba Nebojša Pavković poslao mu je naređenje da napusti objekt u kome je tada boravio. 

Pošto Mladić to nije želio, jedan član akcionog tima (za lociranje i hapšenje haških bjegunaca) se sjetio da se Mladić patološki plaši da će neko da ga otme helikopterom, da će tako da ga uhapse... I kaže taj član tima da je samo trebalo podići policijske helikoptere da lete iznad tog vojnog objekta. Tako je Mladić istog momenta zbrisao odatle, navodi Vukčević.

Kako je Mladić uopće uhapšen u Lazarevu nadomak Zrenjanina 2011. godine?

- Mladićeva je krsna slava Đurđevdan, 6. maj, i tada smo u Lazarevu, koje smo opservirali, vidjeli njegovog sina Darka kako se fotografira s djecom. I mi zaključimo da oni to šalju ocu, dedi... Mi tada, naime, imamo izvještaje od Engleza, koji nam čak daju satelitske snimke jednog lokaliteta u Hercegovini gdje se vidi čovjek kao Mladić kako puši i zato smo mi sve vrijeme uvjereni da je on tamo, razmišljamo kako ćemo i šta da radimo. 

Ovdje smo locirali kurira, koji je kupovao veliku količinu lijekova za kardiovaskularne smetnje i mi čekamo da nas on odvede do Mladića, ali se kurir danima ne pojavljuje. Nervoza raste, zove me Miki Rakić i pita šta da radimo s Lazarevom, da li da ulaze, reko’ - nek' uđu. Krene ekipa, ali kuća tog Mladićevog rođaka je zaključana, otišao čovjek u njivu da radi. Nađu oni njega, otključa on vrata, ulaze, unutra mrak, spuštene roletne... 

Vrata najprije ne mogu skroz da se otvore jer neko stoji iza. Tu ugledaju čovjeka, pitaju ga: „Šta radiš ti tu, čiča?“, kaže on: „Ništa.“ Pale svjetlo, dižu roletne i vide na stolu dva pištolja, a tu su lična karta i vojna legitimacija. Otvaraju legitimaciju, a unutra piše - Ratko Mladić. Pitaju ga ko ti je ovo, a on kaže: „To sam ja.“ Nisu ga prepoznali.

Kako je izgledao Vaš susret s njim?

- Nisam se sreo s Mladićem. Imao sam princip da se ne sretnem ni s jednim od optuženika. Moj zamjenik Bruno Vekarić je razgovarao s njim. Mladić ga pitao: „Bruno, jesi li ti Srbin ili Hrvat?“ Bruno je tad pokazao empatiju. Inače, Mladić je tražio da mu osiguramo televizor, pa mu Vekarić dao svoj iz kancelarije. A kad je trebalo da bude prebačen u Hag, tražio je da posjeti kćerkin grob. Onda su ovi naši sve zakomplicirali, iz sigurnosnih razloga, pa su onda htjeli da mu dozvole samo nekoliko minuta da ostane... Plašili su se, tad sam im rekao: „Je l’ treba ja da idem da obezbjeđujem, evo krenut ću ako treba.“ Rekao sam neka ostane na groblju koliko god hoće. Ostao je 45 minuta - priča Vukčević.

A je li bilo pokušaja nagodbi s Mladićem, kao što je, navodno, bilo u slučajevima nekih drugih haških optuženika?

- Bio je ovakav slučaj: jedan Mladićev prijatelj, inače političar iz Koštunicinog okruženja, zatražio je od Karle del Ponte da ona zatraži od premijera Koštunice da ga postavi na neko visoko mjesto, a on zauzvrat garantira da će Mladića nagovoriti da se preda. Preko jednog čovjeka je Mladić poslao svoj vjenčani prsten kako bi uvjerio Koštunicu da će se predati, nama je taj prsten pokazao član akcionog tima... Ništa poslije nije bilo od toga. Mladić je pobjegao dalje, a prsten je ostao kod tog čovjeka. Međutim, kad smo uhapsili Mladića, imao je taj prsten kod sebe - kaže Vukčević, prenosi ''Kurir''.