Konceptualna umjetnica i arhitektica Nora Lefa nedavno je u Sarajevu otvorila izložbu pod nazivom "Linija života". Ova osebujna umjetnica iz Prištine s adresom u Atini za „Avaz“ otkriva šta je to predmet fascinacije u ovoj neobičnoj postavci.

Iskustvo straha

- To su fragmenti grada složeni u jednu priču koja nudi nastavke te priče. Cilj je bio da se postavka harmonično uklapa u cijeli ambijent i nudi neki izlaz, bijeg u imaginarni svijet. A povod je doživljaj, iskustvo prostora, a i eksperiment kako se ljudi kreću onim istim i jedinim putem kojim su se davno ograničili kao jedinim sigurnim putem gradom. Da li je informacija o strahu ista kao iskustvo straha, da li je ponašanje i kretanje ušlo u naš gen i promijenilo naš vlastiti put - rekla nam je Lefa.

Linije nerijetko asociraju na granice. Koliko Vas one kao umjetnicu kontaminiraju, ali i provociraju da ih rušite?

- Teže mi je ostati u okviru granica kada je kreacija u pitanju. Mislim da ne treba pretjerivati, već prikazati manje, a intenzivnije odlomke. Ponekad se ruše granice, ali to nije namjera, to se jednostavno dogodi kada si iskren prema sebi i prema temi koju iznosiš svijetu.

Lica ljudi

U izložbi se vide lica sarajevskih prolaznika koja ste inkorporirali u postavku. Odakle fascinacija ljudima, je li to nešto filantropsko u Vama ili?

- Volim ljude. Lica ljudi, izrazi i pogledi, to je pokušaj da se zabilježe trenuci vječnosti, ti izrazi lica su sjenke i melodija grada koje, i kada odu, nekako su dio njega. Kroz njih se čita sve o njima, o situaciji, o prošlosti i sadašnjosti, kao ogledala, u njima ogledam i sebe samu.

Neovisan rad

- Mislim da se percepcija osniva na introspekciji, meni je neophodno, ne znam da li je i s drugim umjetnicima to slučaj. Neki jednostavno imaju svoj neovisan rad odmaknut od te stvarnosti. Mene introspekcija i percepcija ne ostavljaju na miru.

Nora je rođena u Prištini, odrastala i studirala u Sarajevu, a posljednjih 20 godina živi u Atini.