Prije dvije godine bh. reditelj Srđan Vuletić (48) odlučio je da se ponovo upusti u režiranje igranog ostvarenja. Nakon desetogodišnje pauze, napisan je scenarij za film „Gym“, čije bi snimanje trebalo početi u 2019., a, kako to inače zna da se omakne, Vuletić ne želi sa sigurnošću potvrditi da će glumce uskoro pozvati na set.

Reditelj, publici poznat po naslovima „Ljeto u zlatnoj dolini“ i „Teško je biti fin“, ali i značajnim pozorišnom komadima, među kojima se u posljednje vrijeme izdvaja predstava Kamernog teatra 55 „Kad bi naglas govorili“, ne pojavljuje se često u medijima. Posebno ako nema šta novo ispričati.

Ipak, za „Dnevni avaz“ je dao ekskluzivni intervju, u kojem je otkrio da je, osim što priprema dva filma, napisao scenarij za seriju „Frust“, koja će, vjerovatno, biti rađena u stranoj produkciji. Govorio nam je i o pedagoškom radu te studentima na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu (ASU).

Produkcija iz Mađarske

- Vidim da su TV serije moćne pa sam im se usmjerio, a, s druge strane, to je način na koji se lakše dolazi do široke publike. Možda prije pet godina kao omiljenu režiju bih izabrao film, ali više ne - iskren je Vuletić. 

Serija „Frust“ će, vjerovatno, biti i iznenađenje publici.

- Predstavljena je na prošlogodišnjem Sarajevo Film Festivalu u okviru CineLinka. To je mini serija i ovo je prvi put da sam za neku stvar u startu, dok sam je pisao, sebi rekao: „Ovo ne želim režirati.“ Ne zato što ne valja, nego zato što se želim limitirati na ulogu pisca. U fazi sam pronalaska produkcije koja će zajedno sa mnom gurati ovaj projekt do kraja. Nisam pronašao reditelja, a ideja mi je i želja da ovaj TV projekt radim van granica bivše Jugoslavije. Jako je bitno da tim paketom privučem značajne produkcijske kuće, a u tome će mi svakako pomoći jako rediteljsko ime. A, svakako, jedino ime s naših prostora koje znači nešto van granica je Danis Tanović. Ali to je stepenica do koje ćemo tek doći. Za sada sam u pregovorima s produkcijom iz Mađarske. U pitanju je projekt koji je vruć i ljudi su zainteresirani.

Šta se krije iza naziva „Frust“?

- Radi se o frustriranom mladom piscu koji zapadne u niz nevolja. Ovom pričom pokušao sam da uhvatim duh vremena. Glavni lik je osoba koja puno vremena provodi na socijalnim mrežama i nema pravih prijatelja, ima jako puno problema da ostvari bilo kakav smisleni kontakt s djevojkama, osoba čiji je seksualni život nikakav... I to je nešto što smatram duhom vremena.

Programi razjedinjavanja

Znači li to da će film „Gym“ sačekati bolja vremena?

- Prije nekoliko godina počeo sam razvoj „Gyma“ i više puta sam najavljivao bit će snimanje, pa ne bude i opet tako... Zato sam sad oprezan, iako bi se snimanje trebalo desiti u ovoj godini. U pitanju je dobra priča i dosta zrela. Međutim, ono što sam naučio s tim dugotrajnim razvijanjem projekata je da neke stvari idu jako sporo. Dugogodišnji razvoj me naučio da se moram diversificirati i da moram imati više  projekata u istom periodu da ne bih ovisio samo o jednom. Jer dok je tako bilo, dok sam čekao na film, praktično ništa drugo nisam radio, u profesionalnom smislu.

Koliko su takve priče moćne da mijenjaju mišljenje pojedinca, ali i društva generalno?

- Umjetnost ima tu moć. Imamo na dnevnoj bazi ljude koji na dobar način seciraju probleme određenih društava i na vrlo jasan i artikuliran način kažu šta je problem. Ali to, nažalost, ostane u domenu neke intelektualne rasprave, zapravo, ta vrsta promišljanja jako rijetko dođe do najvećeg postotka naroda. Umjetnost kroz neku zanimljivu, uzbudljivu i ljudsku priču to pojasni i najčešće autori imaju stav kako to predstaviti. I u kompaktnom obliku to primimo kao pilulu smisla koju popijemo i ona radi na nama. Jednostavno, umjetnost ima terapijski efekt. Ustvari, umjetnost čini čuda. Koliko god to zvuči arogantno, umjetnost je jedina koja može spasiti planetu Zemlju.

Jesu li oni koji trebaju biti svjesni toga?

- Više ne znam je li planska ili neplanska zanemarenost umjetnosti od naših političara. Mi ne možemo BiH drugačije predstavljati. Umjetnost tretira sve ljude isto i ona generira normalnu komunikaciju među ljudima i ujedinjava ih oko određene teme. E, sad, možda nekima ne odgovara da se ljudi ujedinjuju i jednostavno su im draži programi koji razjedinjuju, dijele... Još opasnija teorija je ta da je vide kao oružje razjedinjavanja i da je neka ekskluzivna, nacionalna kategorija, pa ćemo je proglasiti nečim što pripada nekom... I sve to je smiješno.

Iza nas je godina, kako ste rekli, koja nije baš bila sjajna. Hoće li u ovoj biti bolje?

- Sada je ogromna odgovornost na bloku, koji je, barem u Kantonu Sarajevo, preuzeo vlast, da u sljedećih nekoliko godina pokažu rezultate. Ova zemlja je pala, zapravo, propala onog dana kada je neko dobio posao ili ministarsko mjesto na osnovu imena i prezimena. Kad se prestalo pitati koje su kvalifikacije, školovanje, kada CV nije imao značaj, a važno je da se zoveš Kemo, Jovo ili Ante, tad smo propali. Nadam se da ćemo se vratiti onome da nije važno kako se zovemo, nego šta znamo.

Bježim iz BiH

- Postoji još jedan film koji razvijam u Crnoj Gori, s jako dobrim mladim piscem Stefanom Boškovićem. U pitanju je igrani film i u fazi smo finaliziranja scenarija i vidjet ćemo šta će biti. Radujem se ovom ostvarenju iz prostog razloga što ću se odmaći od BiH i naših tema. Radnja se dešava u Crnoj Gori - pojašnjava Vuletić.

Danas je - kakvi su ti profili, to si ti

Imate kontakt s publikom i putem društvenih mreža.

- Možemo pričati šta god hoćemo, ali društvene mreže su postale važan dio naših života i generalno gotovo je nemoguće naići na osobu koja nema nikakve veze s tim. Ako ima takvih, onda su izuzeci. Danas imamo cijele ofise koji se bave profilima određenih osoba i mislim da je to pretjerivanje, a opet, s druge strane, društvene mreže su za neke ljude komercijala. Kim Kardašijan (Kardashian) zaradi 100.000 dolara za jednu objavu i to mnogo govori. Uskoro ćemo imati ljude koji komuniciraju samo putem društvenih mreža i, kad im se obratite u normalnom govoru, oni se prepadnu, jer su navikli da im se ljudi obraćaju samo kroz poruke. Sve u životu treba uzeti s mjerom. Prije je bilo kakvu muziku slušaš, to si, a danas je kakvi su ti profili - to si ti.

Neka nas mladi nabiju nogom

Recite nam, kao profesor na ASU, kakve su nove generacije studenata?

- Dobre, učimo jedni od drugih. Nove generacije, po meni, mogu zaslužiti taj epitet „nove“ isključivo  ako imaju svoje priče. Ne mogu nove generacije pričati moje priče, ili još neke starije, i pogotovo ne na isti način. Oni su jako dobri, ali na kraju krajeva ohrabrujem ih da nas „nabiju nogom“ svojim dobrim projektima i da za nas više niko ne čuje.  Pa ćemo vidjeti hoće li uspjeti. Najbolje bi bilo da prevaziđu sve nevolje i da se bore. I moja generacija je radila u nekim ekstremnim uvjetima, nismo Švicarska, nažalost. Tako moramo da se borimo i guramo.