Dodik je konačno osuđen. Doduše, prvostepeno, godina je godina, a ako bude pravnosnažno, puno bitnije od te godine bit će onaj član krivičnog djela koji mu automatski ograničava političko djelovanje. Ako se ne bude žalio, presuda će postati relativno brzo pravnosnažna, ako bude, prolongiranje epiloga na nekoliko mjeseci.

No, u odnosu na pravosudnu, puno je bitniji politički epilog ove presude. Dodik najavljuje šta će napraviti – udariti na ustavni poredak države i "vratiti izvorne dejtonske nadležnosti RS“, što znači zabranu rada OSA-e, Sudu, Tužilaštvu i SIPA-i, tj. ključnim pravosudno-sigurnosnim institucijama ove države.

A akcija udara na državu zahtijeva reakciju. Hoće li Dodik ovaj put zaista odlučiti da ode do kraja. Ne znam, a izgleda prilično očajno i nervozno, a očajnik je često spreman krenuti na sve ili ništa. Dodik je svakako previše psovao, vrijeđao i prijetio da bi se tek tako mirno povukao. Ta, šta bi on tačno sad bio? Penzioner koji peca, s blokiranim računima. Uostalom, računa vjerovatno i na Trampa (Trump) i nereakciju Amerike.

No, šta onda u tom slučaju? Hoće li SIPA hapsiti Dodika? Hoće li ga braniti MUP RS? Hoće li vlast u RS bezglavo za njim jurišati u sukob?

U vezi s jučerašnjom presudom, zove me njemački kolega iz FAZ-a da pita kakva je situacija. Nije ljubitelj Šmita (Schmidt), a ni njegovih nametanja i cijela situacija ga brine. Veli mi kako oni u Njemačkoj polako shvataju da je car go, tojest da Šmit i nema neku moć, a previše se silio.

Bistrim po glavi šta da mu odgovorim, kažem: "Pa, ima EUFOR, imaju mandat da djeluju“. Odgovara mi da njih na terenu nema dovoljno za ozbiljniju akciju.

"Pa dobro“, velim, "broj se može brzo povećati, imaju mandat da djeluju ovdje“.

Veli ti on meni: "Stvarno misliš da će se Evropljani boriti za vas? Zar nakon Srebrenice i dalje vjeruješ u to?“

Na ovo ne znadoh šta da odgovorim.