Od odobravanja statusa kandidata BiH za članstvo u EU prošlo je tek 40-ak dana, a tračak optimizma koji je donijela pozitivna odluka iščeznuo je odmah nakon što je EU odškrinula vrata i pokazala put kako da ih nađemo.
Istina, u iskrene namjere političara, koji nas već decenijama drže na dnu, daleko od civiliziranog svijeta, malo nas je vjerovalo, ali signal iz Brisela mogao je poslužiti kao zamajac pozitivnim procesima u državi koju drže razapetu između Istoka i Zapada. Važne signale dobili smo i tokom posjete člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića NATO-u i susreta s najvišim zvaničnicima Alijanse.
Fotelje i prošlost i dalje su omiljene teme politika s kojima bolje budućnosti i zaustavljanja mirnodopskog iseljavanja, bijega, egzodusa s ovih prostora - nema. Ona Dodikova jasna je i očekivana, pa sankcije i izolacija u međunarodnim okvirima dolaze kao logična posljedica podrivanju države i prkošenju njenim institucijama.
Međutim, gdje je logika u potezima i porukama vlasti oličene u savezu SDFA, koja će svoju poziciju izgleda pokušati braniti na ulici!? Busajući se u prsa patriotska, zanemarujući katastrofalne rezultate svoje politike koja nas je zakovala za evropsko ekonomsko dno, a saučestvovanjem u politikama stalnog konflikta iz države za 10 godina otjerala više od pola miliona građana. Trenutno intenzivno doprinosi odlasku novog vala mladih, sposobnih, školovanih ljudi.
Usamljeni na sećiji, pažljivo traže greške novoj parlamentarnoj većini, prijete blokadama, a sve otvorenije i pobunom. Pokušavaju se poistovjetiti s BiH, predstavljaju se kao „bazična patriotska stranka“, a zaboravljaju da je BiH važnija od bilo kojeg pojedinca ili stranke, da su vlastiti „patriotizam“ proteklih decenija debelo naplatili, a patriote uglavnom svrstali u građane drugog reda.
