Godinama se već u ovoj zemlji povjerenje naroda i glasovi birača pokušavaju pridobiti ispraznim parolama, praznim obećanjima i paradama u svrhu zbijanja nacionalnih redova.

Umjesto da pokažu mudrost, iskorače iz trodecenijske kolotečine i ponude rješenja koja bi građanima konačno donijela boljitak, samozvane nacionalne vođe redovno se udaraju u prsa junačka i utrkuju u porukama koje nas udaljavaju od stvarnih problema i ostatka normalnog svijeta.

Tako će biti i ovog 9. januara, jer Miloradu Dodiku je lakše, a sudeći po jedinstvenom stavu iz RS i svrsishodnije, postrojiti policiju i Civilnu zaštitu manjeg bh. entiteta, nego ih upitati jesu li zadovoljni vlastitim statusom, uvjetima života svoje djece, imaju li dovoljno opreme da spašavaju ljudske živote, koliko ih je od prošlog januara otišlo izvan države...

Otužni skup u Istočnom Sarajevu, koji entitet pokušava predstaviti kao državu, a neznalice i štetočine promovirati u državnike, na najbolji način će ilustrirati gdje smo i kuda idemo - svi, i oni koji vole RS, ali i oni koji bi voljeli da je nema.

Obilježavanjem neustavnog dana RS otvoreno, kontinuirano i drsko se krše presude Ustavnog suda BiH, a, osim komšijama, slavodobitno se prkosi i međunarodnoj zajednici. To je samo još jedan pokazatelj da svaki problem, kao i svako rješenje izvor ima na jednoj adresi - u neodlučnom, uplašenom, politički paraliziranom pravosuđu, ali i na onoj u Emerika Bluma na broju 8 čija pisma očigledno završavaju u kanti.

Dok čekamo da svako u ovoj zemlji počne raditi svoj posao, ignoriranje je možda najbolji odgovor na paradu koju vlasti u RS ionako organiziraju zbog posmatrača, jer epilog priča o 9. januaru unaprijed im je poznat.