Već odavno se dovodi u pitanje učinak bh. ambasadora u svijetu. Koliko ih samo imamo i u kojim sve zemljama... A kakve tek plaće primaju! Pitanje je znamo li ko su oni, možete li na prste jedne ruke barem nabrojati?

Teško...

Ali zato možemo one druge vrste – radnike iz svijeta kulture. Danis Tanović, Jasmila Žbanić, Miraj Grbić, Adnan Hasković, Feđa Štukan, Aleksandar Seksan i brojni drugi najbolji su ambasadori Bosne i Hercegovine. Osim naših sportista.

Oni su zaslužniji za promociju naše zemlje u svijetu nego brojni ambasadori, predstavljaju je u najboljem smislu, i to sve za nula maraka, od države barem (ne mislimo na njihove zaslužene honorare u okviru projekata).

Na nekoj imaginarnoj listi prioriteta kojom se ''bave'' oni koji bi to trebali, jer su za to masno plaćeni, odavno se zna šta je u vrhu, a šta u dnu. Ta posljednja ''stavka'', koja je tu navedena više pro forme nego da bi joj se neko studiozno posvetio, jeste, za rubrike vjerovali ili ne – kultura. Želimo u Evropsku uniju, želimo sjediti za istim stolom s evropskim metropolama, a pri tome smo potpuno zanemarili jedan od stubova društva - ukupnost materijalnih i duhovnih dobara, etičkih i društvenih vrijednosti.

Kultura je identitet jedne države. Pa kako se onda mi identificiramo?! Kao nekulturni?!

Već odavno je gluma u BiH više hobi nego ozbiljno zanimanje. Ruku na srce, stanje se malo popravilo u posljednje vrijeme, ali zahvaljujući pojedincima, nikako državi.

Je li zaista neophodno da nam gosti „otvaraju oči“ govoreći da se skandalozno malo novca daje za kulturu?

Italijanski reditelj Paolo Mađeli (Magelli) nedavno je rekao da se narodom koji ima manje kulture lakše manipulira. Ne želimo biti nečije marionete, a to možemo spriječiti isključivo ulažući više u institucije kulture, projekte, obrazovanje i ljude!