Mjesecima najavljivane, pripremane i očekivane sankcije protiv onih koji su zaprijetili budućnosti Bosne i Hercegovine konačno su ugledale svjetlo dana. Secesionizam personificiran u liku i nedjelu Milorada Dodika dobio je zasluženi šamar, čije će posljedice osjetiti tek nakon što mu prestane zvoniti u ušima.
Potkopavanje državnih institucija, urušavanje Dejtonskog sporazuma, neustavno formiranje paralelnih organa, dobili su odgovor demokratskog dijela svijeta i mnogo jačih igrača od seoskih kabadahija koji se poigravaju sudbinom naroda.
Osim udara na državu, predmet sankcija prvi put je i korupcija, koja gotovo podjednako kao i secesionističke težnje uništava ovu zemlju i bez nade ostavlja stotine hiljada njenih stanovnika koji su već ili tek pakuju kofere.
Kako god se tumačile sankcije SAD, kojima će se vrlo brzo pridružiti i druge države, građani BiH dočekali su dan kada je neko konačno kaznio i one koji njih kažnjavaju decenijama.
Posebno ohrabruje podatak da je ovo samo početak, da sankcije Vašingtona predstavljaju dio globalne borbe protiv korupcije u svijetu, kojoj su posvećeni svi resursi, koja je temeljita i koja će trajati, a u slučaju BiH, sigurno, i desetkovati političke ešalone preko noći stasalih lokalnih šerifa.
Analitičari objašnjavaju da se sankcije ne odnose samo na zabranu putovanja već na postepenu izolaciju krivaca u svakom pogledu.
Pravosudni organi u BiH u obrazloženju sankcija za pojedine zvaničnike mogu vidjeti i krivična djela za koja su ih oni trebali procesuirati, što je posljednji alarm da se najvećim problemima u državi i sami aktivnije posvete, ili da se sami, pojedinačno, upišu na listu iz Vašingtona.
Građani Bosne i Hercegovine koji svjedoče neradu i osionosti bh. političara, njihovim ljetovanjima u Zanzibaru, dok oni jedva sastavljaju kraj s krajem, doživjeli su malo satisfakcije, ali bi u borbi protiv pošasti koju su prepoznali i preko okeana i sami mogli pomoći.