Kampanja za lokalne izbore u BiH počela se zahuktavati. Među obećanjima stotina kandidata mogu se, između ostalih, naći i ona da će u svoje općine uspjeti privući grandiozne strane investicije, izgraditi stadione, arene, parkove i gondole, uvesti zemlju u NATO i EU, povećati penzije, socijalna davanja i preporoditi ekonomiju, a sve to nekako s pozicija općinskih vijećnika.
I dok naučnici još traže odgovor na pitanje postoji li građanin BiH koji nije kandidat na ovogodišnjim izborima, ključno pitanje koje se postavlja je šta se uopće krije iza fenomena da jednog dana svake dvije ili četiri godine vaše prijatelje ili članove familije ugledate na plakatu neke od prekobrojnih stranaka u BiH.
Odgovor je u samoj strukturi države BiH. To je danas jedan levijatan koji troši blizu 50 posto BDP-a, broji više od 200.000 zaposlenih u administraciji i kontrolira 550 državnih firmi (dodajte još 80.000 zaposlenih u njima), koje akumuliraju više od 8,5 milijardi KM druga. Kada se tome dodaju još i privatne firme, mediji i nevladine organizacije koje su formalno nezavisne, ali pod dominantno stranačkom kontrolom, jasno je da je politika u BiH prije svega jedan profitabilan biznis koji vam već za nekoliko desetina glasova može omogućiti ne samo solidna budžetska primanja nego i priliku da ostvarite kontrolu nad nekim od silnih društvenih resursa.
Iako je u procesu tranzicije BiH od socijalističke države u kojoj partija kontrolira državu, pa između partije, države i svega ostalog nema jasne razlike, trebala postati društvo liberalne demokratije u kojem je država regulator, a ne gospodar, stranke koje su prethodne tri decenije vladale državom uspjele su zadržati sistem u kojem u konačnici sve ključno ostaje pod kontrolom države, tj. stranke. Mehanizama za to je bilo više, od odbijanja da provedu transparentnu privatizaciju do iskorištavanja dejtonskog uređenja za gomilanje administracije.
Partije i njihovo članstvo bespoštedno se bore prije svega da dođu do dijela tog golemog državnog plijena, a među njima su rijetki oni koji žele odvojiti stranku od društva. Rijetki i vrijedni glasa.
