Kad pomislimo da ne može više, da gore neće i ne može biti, uvidimo da, ipak, griješimo. U poslijeratnim godinama svi smo se nagledali raznih mešetara koji su pod raznim krinkama kupili pozamašne donacije.
Najviše takvih, čini se, došlo je iz nevladinog sektora. Brojna udruženja su se palila i gasila, stotine hiljada maraka, eura i dolara prošle su kroz ruke sumnjivih osoba. Osoba koje se, ničim izazvane, odjednom pojave iz mišijih rupa i postaju sveprisutne, presipaju iz šupljeg u prazno. I debelo to naplate.
Jedan od takvih svakako je Darko Brkan. Čudni, opskurni lik, koji se već neko vrijeme provlači kroz razna udruženja različitog profila. Očigledno se Brkanu osladilo da kupi velike pare za prodavanje magle pa je sebe u posljednje vrijeme postavio u ulogu sveprisutnog analizatora i pametnjakovića, koji će uglednim medijima ukazivati kako trebaju raditi svoj posao.
Upravo je Brkan oličenje stanja u bh. društvu. U jednu ruku je žalosno, a u drugu iritirajuće da takvi likovi dobivaju pažnju i ogroman novac, ne samo od domaćih vlasti i institucija, dok se udruženja boraca, invalida, sportista bore da plate obični račun za struju.
I nije Brkanovo udruženje jedino koje od državnih i stranih donatora ubire fine svote novca za prodavanje magle. Na spisku ministarstava pravde, od kantonalnog, preko entitetskih do državnog, udruženja poput Brkanovog ima napretek.
Od silnih probisvijeta, ona udruženja koja zaista promoviraju i bore se za pravu vrijednost ne mogu, jednostavno, doći na red.
Upravo je to fenomen države u kojoj sve ono što je nakaradno, nekako prođe, dok svakog dana slušamo, čitamo i gledamo vijesti o propadanju ovog ili onog.
