Dvije sedmice nakon sukoba izazvanog užasavajućim terorističkim napadom na Izrael 7. oktobra, vrijeme je da se sagleda ono za šta se EU zalaže i šta radi i što bi mogla učiniti u budućnosti kako bi pomogla u oslobađanju talaca, zaštiti civila, spriječiti regionalno prelijevanje i raditi na pravednom i trajnom miru. 

Prije dvije sedmice, u subotu 7. oktobra, nadao sam se da ću imati miran dan nakon putovanja u Ukrajinu, gdje održavamo neformalno Vijeće za vanjske poslove EU. Ali rano ujutro stigla je vijest o terorističkom napadu Hamasa na Izrael i ubistvu mnogih izraelskih civila u blizini Gaze. Imao sam sličan osjećaj kao ujutro 24. februara 2022. godine, kada je Rusija počela invaziju na Ukrajinu. Suočili smo se sa još jednim odlučujućim trenutkom u historiji, stvarajući velike ljudske patnje i definirajući globalnu ulogu EU u godinama koje dolaze.

Dvije sedmice intenzivnog rada na aktuelnoj krizi

Od tada sam većinu svog vremena i energije posvetio sukobu koji je pokrenuo ovaj užasni teroristički napad Hamasa na Izrael. U nedjelju smo objavili saopćenje 27 država članica EU i tokom našeg sastanka u Omanu 10. oktobra, pronašli smo zajednički stav sa Vijećem za saradnju u Zaljevu, nakon čega je istog dana održano vanredno neformalno vijeće za vanjske poslove na kojem smo dodatno definirali naš zajednički stav. Prošlog utorka smo intenzivno raspravljali o tom pitanju na vanrednom Evropskom vijeću, nakon čega je u srijedu uslijedila plenarna debata u Evropskom parlamentu.

Ovaj sukob je također bio u središtu samita EU-SAD u Vašingtonu u petak, na kojem sam učestvovao sa predsjednikom Vijeća Mišelom (Charles Michel) i predsjednicom Evropske komisije Fon der Lejen (Ursula von der Leyen), i na mirovnom samitu u Kairu u subotu, gdje sam pratio predsjednika Vijeća Mišela. Također smo razmotrili ono za šta se EU zalaže, šta radi i šta bi mogla učiniti u budućnosti tokom našeg Vijeća za vanjske poslove danas u Luksemburgu. Kao što je već rečeno tokom prethodnih događaja, objasnio sam da moramo djelovati na osnovu četiri principa: čvrstine, humanosti, koherentnosti i proaktivne političke posvećenosti.

Čvrstoća počinje jasnom osudom Hamasovog terorističkog napada 7. oktobra. U njemu je ubijeno više od 1.400 ljudi, većinom civila, a više od 200 osoba je uzeto za taoce. 1.400 mrtvih u Izraelu bilo bi ekvivalentno 67.000 mrtvih u Evropskoj uniji. Hamas je želio ubiti što više Jevreja u svojevrsnom džihadističkom pogromu, najmasovnijem gubitku života koji je zemlja pretrpjela od svog stvaranja. Ako je bila potrebna potvrda da je Hamas teroristička organizacija, njegove nedavne akcije to pružaju.

Kao što je predsjednik Bajden (Joe Biden) rekao tokom svog govora američkoj naciji, jevrejski narod zna, možda bolje od bilo koga, da ne postoji granica za bol koji ljudi žele nanijeti drugima. Tokom moje posete Ukrajini, prije nekoliko dana, bio sam u Babi Jaru, gdje su 1941. godine nacisti streljali 33.771 Jevreja. Odao sam počast njihovom sjećanju. Kao što sam rekao rabinu zaduženom za održavanje plamena sjećanja živim, ništa nije užasnije od ubijanja ljudskog bića samo zato što pripada drugoj etničkoj grupi ili vjeri. U Evropi smo, nakon naših tužnih iskustava, od ovog principa učinili jedan od naših razloga postojanja.

Potreba da se poštuje međunarodno pravo

Drugi princip je princip humanosti. Izrael – naravno – ima pravo da se brani. Ali, kao i sva prava, ovo pravo ima svoja ograničenja: ona koja postavlja međunarodno pravo, a posebno međunarodno humanitarno pravo. Prekid opskrbe vodom i strujom i pritisak na civile da napuste svoje domove protivni su međunarodnom pravu.

Takve norme se primjenjuju bez obzira na identitet žrtve ili počinitelja. Hamas ne treba miješati s palestinskim narodom, a civilno stanovništvo Gaze ne može se smatrati kolektivno odgovornim za svoje zločinačke radnje. Mi smo usklađeni s našim američkim saveznicima po ovom pitanju: predsjednik Bajden je također naglasio izraelskoj vladi kritičnu potrebu da se Izrael pridržava zakona rata.

Odmah smo najoštrije osudili zastrašujući Hamasov teroristički napad, pozivajući također na hitno i bezuvjetno oslobađanje svih talaca. Ali tragični gubitak palestinskih života je također srceparajući. Ne zaboravimo da je nepriznavanje ljudi kao ljudskih bića uvijek uvod u najgoru vrstu nasilja. Ne možemo zanemariti humanost palestinskih civila koji također žele živjeti u miru. Nekoliko hiljada ljudi od kojih je veliki dio djece već izgubilo živote. Žalimo za Izraelcima koji su izgubili život u užasnim okolnostima. Oplakujemo i palestinsku djecu koja su nevine žrtve ovog sukoba.

Govoriti protiv jedne tragedije ne bi nas trebalo spriječiti da govorimo protiv druge. Moralna snaga da osudimo jednu stvar dopušta nam – i obavezuje – da osuđujemo drugu, izvršenu na drugom mjestu, od strane drugih ljudi. Inače ćemo biti beskorisni kada je u pitanju rješavanje sukoba.

Komisija je odlučila da našu humanitarnu pomoć Gazi pomnoži sa tri. Trebalo bi da bude isporučeno brzo. Ali ova humanitarna pomoć mora stići u Gazu i još uvijek je za sada to težak izazov. Intenzivno smo radili tokom protekle sedmice sa UN, SAD i našim partnerima u regionu kako bismo to omogućili. Uoči samita u Kairu u subotu, prvih 20 kamiona bilo je dozvoljeno da uđu u Gazu. Ovo je prvi korak, ali bi bilo potrebno mnogo više humanitarne pomoći, svaki dan, za pokrivanje osnovnih potreba civilnog stanovništva u enklavi. I gorivo za pogon postrojenja za desalinizaciju i elektrana također bi trebalo biti uključeno. Bolnice ne mogu raditi bez vode i struje.

Ne vjerujte lažnim vijestima o našoj pomoći palestinskom narodu

Što se tiče općenito naše pomoći palestinskom narodu, ponekad je rečeno da se ona koristi za finansiranje Hamasa. To jednostavno nije istina. Vrlo precizno pratimo gdje idu naša sredstva i idu za pokrivanje osnovnih potreba palestinskog stanovništva. Spremni smo da to još jednom pregledamo, a Komisija će to uraditi. Ali Evropljani ne bi trebali tolerirati lažne optužbe niti širiti lažne vijesti koje potkopavaju naš težak rad na terenu, kao što se to dogodilo tokom prošlonedeljne debate u Evropskom parlamentu.

Potreba za političkom koherentnošću

Treći princip koji mora voditi naše djelovanje je princip političke koherentnosti. Ne možemo izgledati podijeljeno oko tako osjetljivog pitanja. Stav EU je sastavljen na vanrednom neformalnom Vijeću za vanjske poslove koje sam sazvao u Omanu 10. oktobra i potvrđen na vanrednom Evropskom vijeću prošlog utorka: "Najoštrije osuđujemo terorističke napade koje je Hamas počinio protiv Izraela i izraelskog naroda. Potvrđujemo da Izrael ima pravo da se brani u skladu s humanitarnim i međunarodnim pravom. I Evropska unija se mobilizirala da pruži humanitarnu podršku najugroženijim ljudima, onima kojima najviše treba. Također smo posvećeni mirovnom procesu za trajni mir zasnovan na rješenju dvije države, a samim tim i na podršci Palestinskim vlastima".

Ne postoji drugi stav EU i sve ove rečenice su dio ovog stava.

Važno je razjasniti ovo jer su tokom mojih intenzivnih kontakata posljednjih sedmica, mnogi arapski lideri i drugi sagovornici dijelili percepciju da EU ima dvostruke standarde, posebno s obzirom na naš čvrst stav prema Ukrajini u odnosu na naše percipirane stavove o Izrael i Palestina. Ova kritika je bila prisutna već prije 7. oktobra, tokom naših diskusija o ruskoj agresiji na Ukrajinu. Ali od tada je postao mnogo jači. Oba sukoba su veoma različita po prirodi, ali su zaista povezana kada su u pitanju njihove geopolitičke posljedice.

Naša privrženost vrijednostima i normama ne bi trebala ostaviti mjesta za kritiku "dvostrukih standarda". I moramo se tome suprotstaviti našim riječima i djelima.

U suprotnom, Rusija će to iskoristiti protiv Ukrajine.

Posebno moramo postići zajednički stav o glasanju o rezolucijama predstavljenim u Vijeću sigurnosti UN-a ili Generalnoj skupštini UN-a u narednim danima.

Proaktivna posvećenost rješavanju osnovnog konflikta

Četvrti princip je proaktivna posvećenost rješavanju ovog sukoba.

Moramo, naravno, prvo pokušati spriječiti regionalno prelijevanje na Liban i druge susjedne zemlje, koje bi destabiliziralo cijeli region Bliskog istoka, ali i utjecalo na Evropu. Posljednjih dana imao sam mnogo kontakata sa svim relevantnim regionalnim akterima i radili smo sa UN i SAD po ovom pitanju. Također moramo tražiti hitno rješenje za status Gaze.

Ali moramo se pozabaviti i osnovnim konfliktom. Do sada, moramo priznati da nismo bili baš efikasni. Bio sam u Gazi nakon što je bombardirana 2008. godine i to je četvrti veliki rat u Gazi s kojim sam se suočio. I ako ne zaustavimo ovaj ciklus nasilja, to će se ponoviti u budućnosti. Nivo povjerenja između Izraelaca i Palestinaca, koji je posljednjih godina već bio izuzetno nizak, sada je na nivou Mrtvog mora. Strah i mržnja prema drugom dominiraju, kolektivno i pojedinačno.

Predugo smo pokušavali da odbacimo palestinsko pitanje kao da više ne postoji ili kao da će se riješiti samo od sebe.

Ulazimo u novu fazu stogodišnje izraelsko-palestinske tragedije. To bi moglo biti vrlo opasno za globalni mir i međunarodna zajednica se mora mobilizirati da to izbjegne. Predugo smo pokušavali da odbacimo palestinsko pitanje kao da više ne postoji ili kao da će se riješiti samo od sebe.

Međunarodna zajednica, čiji smo dio, nije učinila ono što je trebalo da se provede Sporazum iz Osla, koji je sada star 30 godina. Od Osla, broj izraelskih doseljenika se trostruko povećao na okupiranim teritorijama, dok je moguća palestinska država ponovo usječena u lavirint nepovezanih područja. Svaki dan pozivamo na rješenje dvije države, ali kao što mi je palestinski predstavnik rekao za vrijeme Generalne skupštine UN-a: "Osim pozivanja na to, šta radite da ga dobijete?"

Mir neće doći sam; mora se izgraditi. Najteže odluke se uvijek donose na ivici provalije. I sada smo tamo. Koliko ovo rješenje može izgledati udaljeno i teško, rješenje s dvije države ostaje jedino održivo koje poznajemo. A ako imamo samo jedno rješenje, moramo uložiti svu svoju političku energiju da ga postignemo.

Sa specijalnim predstavnikom EU Kopmansom, već smo radili tokom prošle godine zajedno sa Saudijskom Arabijom, Egiptom, Jordanom i Arapskom ligom kako bismo pomogli u oživljavanju bliskoistočnog mirovnog procesa i rješenja dvije države. Nakon nedavnih događaja, ovaj pristup se, naravno, mora duboko rekalibrirati. Intenzivirat ćemo naše napore, zajedno sa našim partnerima u regionu i šire.

Način na koji se nosimo s ovom krizom definirat će kredibilitet i globalnu ulogu EU u godinama koje dolaze.