U zapuštenom, pretežno romskom okrugu Radvanka u Užgorodu u zapadnoj Ukrajini, vojnik iz opkoljene manjine ponosno je pokazao nagradu za hrabrost koju je potpisao predsjednik Volodimir Zelenski.
Sa gelerima ruskih bombi koji su mu ostali u ruci tokom borbi oko Mariupolja, 31-godišnji Viktor Ilčak rekao je za AFP da je "skoro umro četiri puta" tokom osmomjesečnog perioda na ratnim linijama.
"Smatrali smo se braćom"
Hrabrost vojnika poput Ilčaka i romskih grupa koje pomažu ukrajinskim izbjeglicama razbijaju ukorijenjene predrasude o manjini, kažu Romi u Užgorodu.
- Na frontu nije bitno da li si Rom ili ne, smatrali smo se braćom - rekao je otac četvoro dece.
- Mnogi su se pitali da li Romi koji ne znaju da čitaju i pišu mogu da se bore za vojsku, svi su bili iznenađeni što se bore - rekao je Ilčak, tenkovski mehaničar iz 128. Zakarpatske brigade.
Dodao je da im je rekao da ako je već Ukrajinac mora da se bori za Ukrajinu.
- Rekli su da Romi ne služe, ali nisu u pravu! U trenucima potrebe na nas se može računati! - vikao je njegov svekar Janoš Tokar (58).
Promjena u stavovima
Romske grupe u Užgorodu, najvećem gradu u Zakarpatju, najzapadnijoj regiji Ukrajine i domu najveće koncentracije Roma, otkrivaju promjenu u stavovima prema njima zbog rata.
- Mnogi ljudi su počeli da govore na društvenim mrežama stvari poput: "O, Romi su pomogli Ukrajincima, ovo je nevjerovatno" - rekla je Anželika Bielova, šefica grupe Glas Romnija.
Njena misija je da pomogne mladim Romkinjama da steknu vještine i stabilne poslove, ali od invazije također organizuje pomoć za neromske izbjeglice.
Grupe poput Bielove procjenjuju da ima 400.000 Roma koji žive širom Ukrajine.
Već suočen sa ukorijenjenim siromaštvom, diskriminacijom i segregacijom, rat je donio novu traumu za oko 170.000 Roma koji su pobjegli sa istoka i juga Ukrajine.
Izvještaji o diskriminaciji
Tok romskih izbjeglica često bez dokumenata bio je praćen izvještajima o diskriminaciji na graničnim prelazima u susjedne zemlje i u redovima za humanitarnu pomoć.
- Naša organizacija je puno pomogla ukrajinskom narodu - rekla je Bielova.
U Radvanki, gdje mnoge improvizirane kuće imaju krovove od valovitog metala, a u blizini grmljaju bučni teretni vozovi, Eleonora Kulchar vodi sklonište za izbjeglice koje je otvoreno za sve bez obzira na porijeklo.
Ova 54-godišnjakinja je prvobitno pokrenula ustanovu u martu kako bi pomogla "svojim ljudima", za koje je vidjela da ne dobijaju pomoć na željezničkoj stanici u Užgorodu dok su bježali, prije nego što je primila sve koji su došli.
- Oni koji su vidjeli Rome kako brane Ukrajinu ili pomažu ukrajinskim izbjeglicama mijenjaju mišljenje o nama - rekao je Kulchar, šef romske obrazovne organizacije Blago.
"Rat nas je zbližio"
Skoro polovina od 70 štićenika skloništa su neromske porodice iz Mariupolja, Berdjanska i Hersona.
- Bili smo malo uplašeni, jer ranije nismo imali kontakt sa Romima, ali onda smo vidjeli da je sve u redu - rekla je Veronika Komarnitskaya.
- Rat nas je zbližio, prije nisam vjerovala da se to može dogoditi - rekla je Komarnitskaya.
Ipak, Bielova je zvučala oprezno o tome koliko će zbližavanje trajati.
- Nakon što pobijedimo u ratu, ima mnogo posla. Moramo educirati Ukrajince o ljudskim pravima i dostojanstvu ako želimo da se pridružimo Evropskoj uniji - rekla je ona.